Vijesti

Karmelićanke BSI predstavljene u župi Navještenja BDM

Karmelićanke BSI predstavljene u župi Navještenja BDM

Karmelićanke BSI predstavljene u župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici  

Vjernici župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici nastavljaju upoznavati muške i ženske redovničke zajednice. Nakon braće Karmelićana, Isusovaca, Kapucina, sestara Klanjateljica Krvi Kristove, Dominikanki, Uršulinki, Isusovih malih sestara i Klarisa u subotu uvečer 27. veljače predstavile su im se sestre Karmelićanke BSI.

Svoju redovničku zajednicu prisutnim su župljanima u Pastoralnom centru Nazaret prezentacijom, svjedočenjem i meditativnim igrokazom, približile sestre Maja, Marija Kristina, Marija Antonija i Mirjana.

Karmelićanke Božanskog Srca Isusovog ogranak su Karmelskog reda. Njihova je utemeljiteljica blažena Marija Terezija od svetog Josipa rođena 1855. kao Ana Marija. Otac joj je bio evangelički pastor. Od majke je naslijedila srce osjetljivo za karitativni rad i potrebe bližnjih. U njihovu kuću često dolaze protestantski pastori. Ana Marija brani nauk o nepogrešivosti papa i o Marijinom djevičanstvu. Otac joj je govorio da diše više katolicizmom nego protestantizmom. Redovito je dnevno sat vremena čitala Sveto pismo. Uz to razmatrala je čitajući „Nasljeduj Krista“ Tome Kempenca.

U 30-oj godini poželjela je Bogu prinijeti veliku žrtvu u svojem životu. Dobila je posao predstojnice u Psihijatrijskoj bolnici u Kolnu. Posao je bio vrlo težak, no odlučila je prihvaćati u životu žrtve i sve prikazivati Bogu. U bolnici je radila tri godine. Okupljala je bolesnike na druženja i oni su se osjećali prihvaćenima i voljenima. Plaću koju je dobivala koristila je kako bi platila pokop onim bolesnicima koji nisu nikog imali tko bi ih pokopao. Susrela se prvi put s krunicom i molitvom „Zdravo Marijo“, a u mjesecu lipnju sa štovanjem Srca Isusovog. Poželjela je postati katolkinja no ravnatelj bolnice, protestant, joj je zaprijetio otkazom i obavijestio o njezinoj nakani oca. Otac je ljutit došao po nju. Unatoč očevim protivljenjima Ana Marija ulazi u Katoličku crkvu 30. listopada 1888. Čeznula je za redovničkim životom i željela postati klauzurna karmelićanka. Također su joj se javljale misli o osnivanju nove redovničke zajednice pa je, na poticaj svojeg duhovnika, odlučila ostvariti svoje zamisli. U Berlinu je u to vrijeme vladalo veliko siromaštvo i bilo je puno male nezbrinute djece za koju nisu postojale katoličke kuće – domovi. 1891. Ana Marija je otvorila prvi dom za malu nezbrinutu djecu. U brizi oko mališana uskoro su joj počele pomagati i druge djevojke koje su ušle u njezin novoosnovani red. 1930. zajednica je dobila priznanje od Rima. Umrla je 1938 godine. 2006 proglašena je blaženom. Iza sebe je ostavila brojnu djecu zbrinutu u domovima u kojima rade sestre njezinog reda.

Danas se sestre bave pastoralom djece, mladih, obitelji, starih i misijskim pastoralom, imaju dječje vrtiće, dom za stare i domove za nezbrinutu djecu.

Svoj poziv u zajednicu Karmelićanki Božanskog Srca Isusova posvjedočila je sestra Maja, rodom iz Domaslovca pokraj Samobora. Do pričesti je išla u Crkvu a onda je nastala pauza sve do potvrde za koju se pripremala u župi svete Anastazije. Nakon potvrde više nije planirala nastaviti ići na misu. U to vrijeme formirala se župa Krista Kralja, a župna crkva je bila udaljena samo stotinjak metara od njezine kuće. Zbog srama od susjeda, koji bi joj prigovorili, nastavila je ići na misu. S vremenom se uključila u zbor mladih a zatim, zbog ekipe, i u zajednicu mladih. Počela je češće ići u Crkvu jer su joj Misa i molitva postale snaga. S 16 godina, moleći pred sličicom Milosrdnog Isusa, spoznala je da je samo Isus voli onom ljubavlju vječnom kakvom je nikad nitko neće voljeti. Povjerila je župniku da bi htjela ići u samostan no, kako je bila vrlo mlada, on joj je savjetovao da završi školu. U međuvremenu se zaljubila čak dva puta ali se u tim vezama nije pronašla. Ponovo se javlja želja da bude redovnica. Upoznala je klauzurne karmelićanke ali osjeća da njezin životni poziv nije biti klauzurna sestra. Molila je Mariju da joj pokaže put i, ako je to Božja volja, da je povede putem samostana. Bila je pri kraju srednje škole. Na župi je župnik organizirao susret sa sestrama karmelićankama BSI i nakon susreta osobno ju je upoznao s njima. Donijela je odluku uči u samostan i iznijela ju je roditeljima. Oni nisu bili sretni, ali ipak joj daju dopuštenje da ide i vidi kakav je život u samostanu. U samostanu je od 2006.godine, položila je vječne zavjete i radi s malom djecom.

Sestra Marija Kristina u samostanu je 18 godina. Dugo je radila u domu za nezbrinutu djecu. To su djeca bez roditelja koju im pošalje Centar za socijalnu skrb. Poslanje sestara je djeci biti most kako bi pronašla put u život. Kako je posvjedočila, trude se svakom djetetu u domu biti, ne njegovateljice i učiteljice, već majke.

Susret je nastavljen u župnoj crkvi Navještenja Marijina večernjim Euharistijskim slavljem koje je predslavio župnik Norbert Ivan Koprivec, a pjesmom obogatio zbor mladih župe. Sestre su se u Euharistiju uključile pjesmom i čitanjem Božje riječi. Na kraju, za uspomenu na ovaj susret, napravljena je zajednička fotografija ispred oltara. Nakon mise druženje je nastavljeno u župnom pastoralnom centru  Nazaret. Vjernici, posebno mladi, imali su priliku razgovarati sa sestrama i na taj način pobliže upoznati njihov život u samostanu i poslanje u Crkvi.

Tekst i foto: Snježana Kirinić Grubić

posjet župu u Velikoj Gorici Karmelićanke BSI 2 Karmelićanke BSI 3 Karmelićanke BSI 4

Kategorija Vijesti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

11 + 1 =

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

Current month ye@r day *