Jubilejska događanja i najave

UOČNICA ZAVRŠNOG SLAVLJA

UOČNICA ZAVRŠNOG SLAVLJA

Treći dan pripreme za završno slavlje Jubileja

Zadnjeg dana trodnevnice 16. 09. 2017., pred završno jubilejsko slavlje stogodišnje prisutnosti Karmelićanki BSI u Hrvatskoj, sv. Misu u 18 sati predslavio je mons Vlado Košić, biskup sisački, koji je kao svećenik proveo je tri godine živeći u samostanu u Zagrebu te iz bližeg upoznao karizmu, način života i mnoge sestre, a glazbeno je treći dan trodnevnice animirao zbor mladih SKAC.

Biskup Košić je na početku istaknuo činjenicu kako se danas Crkva spominje dvojice mučenika Kornelija i Ciprijana iz prvog razdoblja kršćanstva. No odmah je to povezao i sa središnjim likom ove trodnevnice, a to je lik majke Osnivateljice Marije Terezije od Sv. Josipa. Ona je u svom životu bila također mučenica osnivajući samostane. Prije sto godina ona je poslala svoje sestre najprije na Ksaver pa onda ovdje u Hrvatski Leskovac. Bila su tada jako teška vremena. Ovaj red je mučeništvom bio utvrđen i zato donosi dobre plodove. Mnogi dobri plodovi brige osobito za djecu, mnoge molitve i djela ljubavi potekla su u ovoj družbi i zato osobito zahvaljujemo.

Mons Košić je podijelio s okupljenima kako je prije nego što je postao biskup Siska bio biskup Ruspe – ugašene biskupije na sjeveru Afrike. Danas su tamo muslimani, al u prvim stoljećima je ta biskupija cvala. Zapitao se hoće li za sto godina biti kršćana u Hrvatskoj? Može nas tješiti činjenica koju je Isus rekao da vrata paklena Crkvu neće nadvladati, ali nije rekao posvuda po svijetu.

Nakon ovog uvodnog razmišljanja biskup Košić se zaustavio na prispodobi o graditelju jer je ovo Evanđelje jako povezano sa Duhom Svetim. „Isus govori o mudrom graditelju i ludom graditelju. Mudar graditelj gradi na čvrstom temelju, a lud bez temelja. Dođu bujice i oluja te odnesu kuću i nastane razvalina velika. Tako i mi svojim životom gradimo egzistenciju koja bi trebala odolijevati svim napastima, ali treba biti svjestan činjenice da je to nemoguće bez Duha Svetoga. To je jedini čvrsti temelj. A prvi dar Duha Svetoga je mudrost. Treba mudro graditi. Mudrost je graditi svoj život na Isusu Kristu.

Isus Krist govori svojim učenicima da se stablo prepoznaje po svom plodu. S trnja se ne beru smokve niti s trnja grožđe. Nalazimo se u vremenu berbe i svi berači znaju da se u vinogradu bere grožđe, a ne u trnju. S tim se povezuje dobrota za koju Isus kaže da se treba njegovati, jer iz dobrote izvire dobro srce. Ako je srce dobro koje je izvor svega – onda je i iz njega moguće ubrati dobre plodove. A to srce treba odgajati. Treba dati Bogu da nas odgaja.

Vi ste drage sestre odgajateljice, želite od djece učiniti dobre ljude. Znam čuti kako se hvalite s djecom – tko je narastao, tko se zaposlio, tko je što napravio. To su vaša djeca koju podižete ljubavlju i važno je da pokazujete tu dobrotu i iz svog srca dajete dobro. Ali da bi se to srce odgojilo potreban je odgoj koji Bog svima nama daje. On nas kao Lončar mijesi. I tako Mu to treba prepustiti i zato se traži da budemo spremni na trpljenje i mučeništvo. Imamo tu za primjer i sv. Leopolda Mandića. Dio njegovog mučeništva je bila i činjenica da nije mogao biti u svojoj domovini. Čak je prihvatio za vrijeme fašizma mučeništvo progona jer nije htio potpisati da je talijan rekavši kako krv nije voda. Posvećivao se i osobno pokornicima. I kad sam vas sestre gledao i na Vrhovcu i Leskovcu. Biti majke djeci, darovati im toplinu i dom, grliti ih, tješiti, bdijeti kada su bolesna…to je također jedno mučeništvo. I zato svi volimo svoje majke jer su nam one darovale najljepše – osjećaj pripadnosti, sigurnosti, mira a to je nešto što bez žrtve nije moguće.

Kada razmišljamo o Utemeljiteljici uvijek se sjetim onih njezinih riječi: Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti. U svim ljudima, ali i u svem što se događa gledati Boga, a onda služiti – braći, sestrama, mladima, svima potrebnima. Vidjeti je preduvjet služenja. Treba imati oči za siromahe. Zatim prepoznati Isusa i onda Njemu služiti, no to može onaj tko gleda Božjim očima svoje bližnje. Na kraju Boga u svima ljubiti, a ta ljubav je žrtva. Žrtva koju su posvjedočili mučenici svojom krvlju. Oni su bili spremni trpjeti za ime Isusovo. U mržnji na vjeru pretrpjeti muku i smrt kako bi svjedočili da više trebaju slušati Boga nego ljude. Mučenici i Majka Utemeljiteljica su nam ostavili primjer da i mi možemo tako živjeti ljubav prema Bogu

            Biskup Košić je završio svoju propovijed sa pozivom na obraćenje. To je važno jer je povezano i sa trpljenjem i svjedočanstvom. Istaknuo je činjenicu – ako je Bog na prvom mjestu sve je na svom mjestu.

            Nakon sv. Mise svi su se okupljeni uputili u Društveni dom u Hrvatskom Leskovcu gdje je premijerno održana kazališna predstava „Stoljeće karmelskog služenja u ljubavi“. Tekst igrokaza napisale su s. Dijana Pučko i s. Marina Kosina, a u njemu je sudjelovalo preko 40 glumaca – sestara, štićenika dječjeg doma, djece iz vrtića, mladih, laika.

Temeljno nadahnuće za nastanak ove predstave bila je želja za uživljavanjem u situaciju koju su proživjele majka Utemeljiteljica Marija Terezija od sv. Josipa i prve sestre u Hrvatskoj. Ti su počeci bili puni prepreka, patnje, odricanja, ali i tako puni pouzdanja u Boga, apostolskog žara, gorljivosti za Boga i duše.Ovaj igrokaz temeljen je i prožet povijesnim i istinitim događajima te situacijama – kako onim društvenim i crkvenim u periodu između 1917. i 1945. godine., tako i onim važnim te svakodnevnim situacijama koje su ostale zabilježene u kućnim kronikama od kojih je prvi bio na Ksaveru, zatim u Hrvatskom Leskovcu zatim u Zagrebu.

U predstavu je uložen velik trud i velika zahvalnost ide svima koji su pomogli na bilo koji način.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

19 − two =

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

Current month ye@r day *