Sv. Terezija od Djeteta Isusa i Sv. Lica

najmlađa naučiteljica Crkve iz Lisieux-a 

LITANIJE SV. TEREZIJI OD DJETETA ISUSA I SV. LICA

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas!
Sveta Marijo, Kraljice i Ljepoto Karmela,
Sveti Josipe,
Sveta Terezijo Avilska,
Sveti Ivane od Križa,
Sveta Terezijo od Djeteta Isusa i Sv. Lica,
Sveta Terezijo, dare Božji za Crkvu,
Sveta Terezijo, dare Božji za Karmel,
Sveta Terezijo, zaštitnice misija,
Sveta Terezijo, ljubljeno dijete Oca Nebeskog,
Sveta Terezijo, gorljiva ljubavlju za Isusa,
Sveta Terezijo, koja si toliko željela biti slična Djetetu Isusu,
Sveta Terezijo, koja si toliko željela biti slična Isusu Patniku,
Sveta Terezijo, zagrljena ljubavlju Duha Svetog,
Sveta Terezijo, izliječena Marijinim osmjehom,
Sveta Terezijo, koja si otvorila mali put duhovnog djetinjstva,
Sveta Terezijo, koja si tražila samo istinu,
Sveta Terezijo, koja „biraš sve“ što Bog želi,
Sveta Terezijo, koja si razumjela i živjela poniznost srca,
Sveta Terezijo, koja si voljela biti zaboravljena i smatrana ništicom,
Sveta Terezijo, koja nikad nisi tražila ono što sjaji ljudskim očima,
Sveta Terezijo, koja si zaboravila sebe da bi usrećila druge,
Sveta Terezijo, koja si se borila oružjem molitve i žrtve,
Sveta Terezijo, koja se shvatila i živjela ljubav,
Sveta Terezijo, koja si slavila djela Stvoriteljeva,
Sveta Terezijo, koja si pjevala o milosrđu Gospodnjem,
Sveta Terezijo, siromašna, čista i poslušna,
Sveta Terezijo, sakrivena u Isusovom Licu,
Sveta Terezijo, vjerna u najmanjim stvarima,
Sveta Terezijo, koja si došla u Karmel spasavati duše i moliti za svećenike,
Sveta Terezijo, učiteljice duhovnog života,
Sveta Terezijo, čiji je pogled bez prestanka bio okrenut prema nebeskoj domovini,
Sveta Terezijo, ružo, čije su latice posute do nogu Isusovih,
Sveta Terezijo, čija je slabost snaga,
Sveta Terezijo, privučena od Isusa jedînog,
Sveta Terezijo, slobodna i radosna,
Sveta Terezijo, strpljiva i odvažna,
Sveta Terezijo, jednostavna u radosti i patnji,
Sveta Terezijo, prikazana Milosrdnoj ljubavi,
Sveta Terezijo, koja si pružila Bogu prazne ruke,
Sveta Terezijo, sretna zbog svoje nemoći,
Sveta Terezijo, odvažna u pouzdanju,
Sveta Terezijo, koja si u predanju Ocu našla ocean mira,
Sveta Terezijo, kušana u vjeri,
Sveta Terezijo, koja si se nadala protiv svake nade,
Sveta Terezijo, koja Bogu nisi ništa odbila,
Sveta Terezijo, izgorjela u vatri ljubavi,
Sveta Terezijo, mučenice ljubavi,
Sveta Terezijo, hranjena Riječju Božjom,
Sveta Terezijo, gorljiva u želji za Euharistijom,
Sveta Terezijo, ljubavi u srcu Crkve,
Sveta Terezijo, riječi Božja svijetu,
Sveta Terezijo, apostole Milosrđa,
Sveta Terezijo, Terezijo od Lisieuxa i svijeta,
Sveta Terezijo, čije je sve želje Bog ispunio,
Sveta Terezijo, prožeta revnošću za spas duša,
Sveta Terezijo, sestro i prijateljice svećenika,
Sveta Terezijo, podrško braće misionara,
Sveta Terezijo, majko mnogih,
Sveta Terezijo, sestro sviju,
Sveta Terezijo, koja sjediš za stolom s grešnicima,
Sveta Terezijo, čije je prvo duhovno dijete bio jedan zatvorenik,
Sveta Terezijo, bliska zatvorenicima,
Sveta Terezijo, sestro onih koje je život ranio,
Sveta Terezijo, solidarna s nevjernicima,
Sveta Terezijo, bliska onima koji su u napasti u sumnji,
Sveta Terezijo, bliska očajnima,
Sveta Terezijo, prisutnosti oproštenje i mira,
Sveta Terezijo, svjedokinjo Boga, Milosrdnog Oca,
Sveta Terezijo, svjedokinjo Krista Spasitelja,
Sveta Terezijo, svjedokinjo Duha ljubavi i svetosti,
Sveta Terezijo, koja si dala svoj život za slavu Božju i spasenje svijeta,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Moli za nas sveta Terezijo.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Bože, koji otvaraš svoje kraljevstvo malenima i poniznima, daj nam slijediti svetu Tereziju od Djeteta Isusa na putu pouzdanja i vjernosti u molitvi i otkrivanju Tvoje slave. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

 

Terezija sa zajednicom (u drugom redu druga slijeva)

Ja sam stvarno samo ono što dragi Bog misli o meni...
Čini mi se da je poniznost istina...
Volim samo jednostavnost, jeza me hvata od "pretjerivanja".

 

U bolesničkom krevetu

Dragi Bog mi daje hrabrosti prema mojim patnjama. Osjećam da trenutno ne bih mogla više podnijeti, ali se ne bojim jer, ako se one povećaju On će u isto vrijeme povećati moju hrabrost.

 

Terezija na odru (3. listopada 1897.)

Mnogi su Pape izrekli divljenje i poticajne riječi o životu i nauci sv. Terezije od Djeteta Isusa i Sv. Lica koja je uistinu jedna od najomiljenijih svetica u povijesti Crkve. Donosimo katehezu Pape Benedikta XVI koju je izrekao na općoj u audijenciji, 6. travnja 2011. o ovoj karmelićanki, najmlađoj naučiteljici Crkve, a također i zaštitnici naše Provincije i dječjih Vrtića.

 

Papa Benedikt XVI. o
sv. Tereziji od Djeteta Isusa i Sv. Lica

Danas vam želim govoriti o svetoj Tereziji iz Lisieuxa, Tereziji od Djeteta Isusa i Svetog Lica, koja je na ovome svijetu živjela svega 24 godine, krajem 19. stoljeća. Živjela je vrlo jednostavno i u skrovitosti, ali je nakon smrti i objavljivanja njezinih spisa postala jedna od najpoznatijih i najomiljenijih svetica. “Mala Terezija” nije nikada prestala pomagati najjednostavnije duše, malene, siromašne i patnike koji joj se mole, ali je također prosvijetlila čitavu Crkvu svojim dubokim duhovnim naukom te ju je sluga Božji Ivan Pavao II. 1997. udijelio naslov naučiteljice Crkve, koji se pridodao već ranijem naslovu zaštitnice misija, koji joj je 1939. dodijelio Pio XI. Moj ju je ljubljeni prethodnik nazvao „vrsnom poznavateljicom nauka ljubavi (scientia amore)” (Ulaskom u novo tisućljeće, 42). Taj nauk, koji uči da u ljubavi blista sva istina vjere, Terezija izražava prije svega u opisu svojega života, objavljenog godinu dana poslije njezine smrti pod naslovom Povijest jedne duše. Ta je knjiga odmah doživjela silan uspjeh, prevedena je na mnoge jezike i proširila se čitavim svijetom. Želim vas pozvati da ponovno otkrijete to veliko-malo blago, to sjajno tumačenje evanđelja življenog u punini! Povijest jedne duše je, naime, divna povijest ljubavi, ispripovijedane s takvom vjerodostojnošću, jednostavnošću i svježinom da čitatelja ostavlja bez daha! Ali koja je to ljubav ispunila cio Terezijin život, od djetinjstva do smrti? Dragi prijatelji, ta ljubav ima lice, ona ima ime, to je Isus! Svetica neprestano govori o Isusu. Želimo, dakle, ponovno prijeći velike etape njezina života, da bismo prodrli u srž njezina nauka.

Terezija je rođena 2. siječnja 1873. u Alençonu, gradu u Normandiji, u Francuskoj. Bila je posljednja kći Louisa i Zélie Martin, uzornih supružnika i roditelja, koji su proglašeni blaženima zajedno 19. listopada 2008. Imali su devetero djece, od kojih je četvero umrlo u najranijoj dobi. Ostalo im je pet kćeri, koje su sve postale redovnice. Tereziju je u 4. godini duboko ožalostila majčina smrt (Ms A, 13r). Otac se tada s kćerima preselio u grad Lisieux, gdje će svetica provesti ostatak života. Kasnije je Terezija, pogođena teškom bolešću živčanog sustava, ozdravila Božjom milošću, koju je ona sama nazvala „Gospinim osmijehom” (isto, 29v-30v). Primila je potom prvu pričest, što je na nju ostavila vrlo snažan utisak (Isto, 35r), i stavila Isusa prisutnog u euharistiji u središte svoga života.

Terezija u dobi od 10 godina

Terezija u dobi od 14 godina
(31. listopada 1887.)

Bila sam predmet dalekovidne ljubavi jednog Oca koji nije poslao Riječ da otkupi pravedne, nego grešnike. On hoće da ga ljubim jer mi je oprostio ne mnogo, nego sve.

Terezija kao novakinja

„Božićna milost” iz 1886. označila je veliki zaokret, koji je nazvala svojim „potpunim obraćenjem” (isto, 44v-45r). Potpuno je, naime, ozdravila od svoje djetinje preosjetljivosti i započela „divovsku trku”. U dobi od 14 godina, Terezija se, s velikom vjerom, sve više približava Isusu Raspetom i uzima k srcu, naizgled beznadan, slučaj nekog zločinca osuđenog na smrt koji se nije htio pokajati (isto, 45v-46v). „Htjela sam ga po svaku cijenu spriječiti da padne u pakao”, piše svetica, uvjerena da ga je njezina molitva dovela u doticaj s otkupiteljskom krvlju Isusovom. To je njezino prvo i temeljno iskustvo duhovnog majčinstva: „Imala sam toliko povjerenje u Isusovo beskrajno milosrđe”, piše. S Presvetom Marijom, mlada Terezija ljubi, vjeruje i nada se s „majčinskim srcem” (usp. PR 6/10r).

U studenom 1887. Terezija zajedno sa ocem i sestrom Celinom odlazi na hodočašće u Rim (isto, 55v-67r). Za nju vrhunac predstavlja audijencija kod pape Lava XIII., kojeg pita dopuštenje da uđe, s tek navršenih petnaest godina, u karmel u Lisieuxu. Godinu dana kasnije, želja joj se ispunila; postala je karmelićanka „da spašava duše i moli za svećenike” (isto, 69 v). Istodobno započinje također bolna i ponižavajuća duševna bolest njezina oca. To je veliko trpljenje koje dovodi Tereziju do kontemplacije Isusova Lica u njegovoj muci (isto, 71rv). Tako njezino redovničko čime – sestra Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica – izražava program čitavog njezinog života, u zajedništvu sa središnjim misterijima utjelovljenja i otkupljenja. Njezino redovničko zavjetovanje, na blagdan Rođenja Marijina, 8. studenog 1890., za nju su prave duhovne zaruke u evanđeoskoj „malenosti”, koju karakterizira simbol cvijeta: „Lijepog li blagdana Rođenja Marijina da se postane Isusovom zaručnicom”, piše. „Mala sveta Djevica od nekoć prinijela je svoj mali cvijet malom Isusu” (isto, 77r). Za Tereziju biti redovnica znači biti Isusova zaručnica i majka duša (usp. Ms B, 2v). Istoga dana svetica je napisala molitvu koja označava čitav putokaz njezina života: moli Isusa za dar njegove beskrajne ljubavi, da bude najmanja i prije svega moli za spasenje svih ljudi: „Neka danas nijedna duša ne bude osuđena na prokletstvo” (Pr 2). Od velike važnosti je njezin Prinos milosrdnoj ljubavi, učinjen na svetkovinu Presvetog Trojstva 1895. (Ms A, 83v-84r; Pr 6): to je prinos koji je Terezija, već tada zamjenica učiteljice novakinja, odmah podijelila sa svojim susestrama.

Deset godina nakon „božićne milosti”, 1896., došla je „uskrsna milost”, kojom započinje posljednje razdoblje Terezijina života, s početkom njezina muke u dubokom jedinstvu s Isusovom mukom; riječ je o tjelesnom trpljenju, s bolešću koja će je uz velike patnje odvesti u smrt, ali prije svega je riječ o duševnom trpljenju, s veoma bolnom kušnjom vjere (Ms C, 4v-7v). S Marijom uz Isusov križ, Terezija tada živi ljubav u kojoj do najvećeg izražaja dolazi njezina herojska svetost, kao svjetlo u tminama koje joj obuzimaju dušu. Karmelićanka je svjesna toga da prolazi tu veliku kušnju poradi spasenja svih bezbožnika suvremenog svijeta, koje je ona nazivala „braćom”. Živi još intenzivnije bratsku ljubav (8r-33v): prema sestrama svoje zajednice, prema svoja dva duhovna brata misionara, prema svećenicima i svim ljudima, napose onima koji su se najviše udaljili od Boga. Postaje doista „sestra svima”! Njezina ljupka i nasmiješena ljubav je izraz dubok radosti čiju nam tajnu otkriva ovim riječima: „Isuse, moja je radost ljubiti tebe” (P 45/7). U tome kontekstu patnje, živeći najveću ljubav u najsitnijim stvarima svakodnevnog života, svetica provodi u djelo svoj poziv da bude ljubav u srcu Crkve (usp. Ms B, 3v).

Bože moj, Tvoja milosrdna ljubav je svuda nepriznata, odbačena. Srca na koja je želiš izliti okreću se stvorovima tražeći od njih sreću i njihovu bijednu ljubav, umjesto da se bace u Tvoj naručaj i da prihvate Tvoju neizmjernu ljubav...

Terezija je umrla 30. rujna 1897. navečer, izgovarajući jednostavne riječi: „Bože moj, ja vas ljubim”, gledajući raspelo koje je čvrsto stiskala u svojim rukama. Te su posljednje svetičine riječi ključ njezina nauka, njezina tumačenja evanđelja. Čin ljubavi, izražen u njezinu posljednjem uzdahu, bio je poput stalnog daha njezine duše, kao kucaj njezina srca. Jednostavne riječi: „Isuse, ljubim Te” u središtu su svih njezinih spisa. Čin ljubavi prema Isusu uranja je u Presveto Trojstvo. Ona piše: „Ah, Božanski Isuse znaš da Te Ljubim, / Vatra Duha ljubavi plamti u mojem srcu. / Ljubeći Tebe privlačim Oca” (P 17/2).

Dragi prijatelji, i mi bismo sa svetom Terezijom od Djeteta Isusa morali moći svakoga dana ponoviti Gospodinu da želimo živjeti ljubav prema njemu i prema drugim, učiti u školi svetaca i ljubiti istinski i potpuno. Terezija je jedna od onih „malenih” iz Evanđelja koji dopuštaju da ih Bog uvede u dubinu svoga otajstva. Ona je vođa za sve, prije svega za one koji, u Božjem narodu, vrše službu teologa. S poniznošću i ljubavlju, s vjerom i nadom, Terezija neprestano ulazi srž Svetog pisma u kojem je sadržano Kristovo otajstvo. I to čitanje Biblije, nadahnuto na nauku ljubavi, nije nipošto u opreci sa akademskom znanošću. Znanost svetaca, naime, o kojoj ona sama govori na posljednjoj stranici Povijesti jedne duše je najuzvišenija znanost: „Svi su sveci to shvatili a možda na osobit način oni koji su cijeli svijet ispunili evanđeoskim naukom. Nisu li sveti Pavao, Augustin, Ivan od Križa, Toma Akvinski, Franjo i Dominik i mnogi drugi poznati Božji prijatelji upravo iz molitve crpili taj božanski nauk koji očarava najveće umove?” (Ms C, 36r). Neodjeljiva od evanđelja, euharistija je za Tereziju sakrament Božje ljubavi koja se spušta do krajnjih granica da nas uzdigne k njemu. U svojem posljednjem Pismu, na sličici koja predstavlja Dijete Isusa u posvećenoj euharistiji, svetica je napisala ove jednostavne riječi: „Ne mogu se bojati Boga koji je za mene postao tako malen! (…) Ja ga ljubim! On je sama ljubav i milosrđe!” (LT 266).

Terezija kao sakristanka

Isus ne silazi s neba svaki dan da ostane u zlatnom ciboriju, nego da nađe drugo nebo koje mu je neizmjerno milije nego prvo: nebo naše duše načinjeno po njegovoj slici, živi hram Presvetog Trojstva!

U Evanđelju Terezija otkriva prije svega Isusovo milosrđe, u tolikoj mjeri da kaže: „On mi je dao svoje beskrajno milosrđe, po njemu razmatram i klanjam se ostalim božanskim savršenstvima! (…) Tada vidim kako iz njih isijava ljubav, vidim samu pravednost (i možda i više od bilo koje druge) zaogrnutu ljubavlju” (Ms A, 84r). Tako se izražava i u posljednjim recima Povijesti jedne duše: „Tek što bacim kratki pogled na sveto Evanđelje, odmah me preplave miomirisi Isusova života i znam kamo hrliti… Ja ne hitam prvom, već k posljednjem mjestu… Da, ovo osjećam: i kada bih imala na savjesti sve grijehe koji se mogu počiniti, otišla bih, skrušena srca, baciti se u Isusov zagrljaj, jer znam koliko on ljubi rasipnog sina koji mu se vraća” (Ms C, 36v-37r). „Vjera i ljubav” su dakle završne točke priče njezina života, dvije riječi koje poput svjetionika rasvijetlili čitav njezin put svetosti, da bi mogle voditi druge na istom njezinom „malom putu vjere i ljubavi”, duhovnog djetinjstva (usp. Ms C, 2v-3r; LT 226). Vjera je to poput vjere djeteta koji se predaje u Božje ruke, neodjeljiva od snažnog zauzimanja, pun istinskom ljubavlju, koja je potpuno sebedarje, zauvijek, kao što kaže svetica promatrajući Mariju: „Ljubiti znači dati sve, dati samoga sebe” (Perché ti amo, o Maria, P 54/22). Tako Terezija svima nama pokazuje da se kršćanski život sastoji u tome da se u punini živi milost krštenja u potpunom sebedarju Očevoj ljubavi, da bismo živjeli poput Krista, u vatri Duha Svetoga, samu Njegovu ljubav prema drugima.

 

 

 

Ako dragi Bog usliši moje želje,
moje će nebo proći na zemlji sve do svršetka svijeta.
Da, provest ću svoje nebo čineći dobro na zemlji.

Ljubim Boga, On je sama ljubav i milosrđe!

Sv. Mala Terezija je dar Božje Providnosti čovječanstvu kako bi mu iznova posvjedočila poruku Evanđelja: Bog je ljubav! Tu je ljubav na poseban način otkrila u Isusovom Presvetom Srcu. Neka sljedeći tekst, a nadasve zagovor ove izvrsne naučiteljice “znanosti božanske ljubavi” pomogne kako bi u vlastitom životu oživotvorili ljubav, povjerenje i predanje Bogu koji je ljubav.

SV. MALA TEREZIJA
I NJENO ISKUSTVO BEZDANA LJUBAVI I MILOSRĐA ISUSOVOG SRCA

"Ti znaš, o moj Bože, da nikada nisam željela drugo nego ljubiti Tebe; ne težim ni za kakvom drugom slavom.
Tvoja me je ljubav pretjecala od moga djetinjstva, rasla je sa mnom, i sada je to bezdan kojemu ne mogu izmjeriti dubine."

 

Terezija Martin je odrastala zadnjih desetljeća 19. stoljeća kada je bilo snažno prisutno štovanje Božanskog Srca Isusova. Karmelićanski samostan u koji je Terezija ušla bio je također posvećen Presvetom Srcu. Godine 1887. Terezija je sudjelovala u hodočašću u Rim koji je imao za cilj očitovati vjernost francuske Crkve osporavanom Papi Leonu XIII povodom njegovog svećeničkog jubileja. Prije nego što su ostavili Pariz hodočasnici su se posvetili Presvetom Srcu u kripti nedovršene Bazilike Presvetog Srca na Montmartreu. Terezija je kasnije poslala svoju zlatnu narukvicu da čini dio velike monstrance u Bazilici. Također je poput drugih hodočasnika nosila zlatnu medalju Presvetog Srca.

No, Terezija u štovanju Isusovog Presvetog Srca nije bila nadahnuta da se usredotoči na davanje zadovoljštine za grijehe i nije shvaćala Presveto Srce samo kao nacionalni simbol svoje domovine Francuske. Terezija je gledala samo Isusa. Prisvojila je Srce Isusovo kao jedan vrlo osoban put između nje i Krista. Za Tereziju, Presveto Srce je ono koje je uvijek “samo za nju” i uvijek ga je promatrala kao odgovor na želje njenog srca. Kao petnaestogodišnjakinja, Terezija naziva Isusa: “Onaj čije Srce kuca u sjedinjenju s mojim srcem.” Kao sedamnaestogodišnjakinja napisala je svojoj sestri Celini koja je hodočastila u Paray-le-Monial povodom dvjestogodišnjice smrti bl. Margarete Marije Alacoque: “Moli Presveto Srce: ti znaš da je ne promatram Njegovo Srce kao što ga drugi shvaćaju. Mislim da Srce moga Zaručnika pripada samo meni, jednako kao što i moje pripada samo Njemu i razgovaram s Njim u osami ovog divnog Srca s mojim srcem dok iščekujem gledati Ga jednog dana licem u Lice…”

U lipnju 1895., “godini Presvetog Srca” Terezija je imala novo iskustvo o Božanskom Srcu: Mislila sam na duše koje same sebe prinose kao žrtve Božjoj pravednosti da odvrate i na sebe uzmu kazne određene za grešnike, i ta mi se žrtva učinila velika i plemenita, ali ni izdaleka nisam osjećala da me vuče da je učinim. “O Bože moj! – zavapih u dnu srca – zar će samo tvoja pravednost primati duše koje se prinose kao žrtve?... Zar ih ne treba i tvoja milosrdna ljubav?... Ona je svuda nepriznata, odbačena; zar će Tvoja prezrena ljubav ostati u Tvom Srcu? Čini mi se, kad bi Ti našao duše koje bi se prikazale kao žrtve paljenice Tvojoj ljubavi, da bi ih Ti ubrzo spalio; čini mi se da bi Ti bio sretan da ne moraš obuzdavati plimu svoje neizmjerne ljubavi koja je u Tebi...

Terezija ne proživljava iskustvo Boga kao povrijeđene Pravednosti koja zahtijeva pomirenje od nje. Naime, neuzvraćena Božja ljubav je ona koja pobuđuje njenu sućut i poziva ju da bude kanal Božje neizmjerne ljubavi prema čovječanstvu. U svojoj poemi “Presvetom Srcu” napisanoj između lipnja i listopada 1895. za njenu sestru Mariju od Presvetog Srca, Terezija se vraća na mnoge od tema koje spominje u svom “Prikazanju same sebe kao žrtve paljenice Milosrdnoj ljubavi”.

Terezija ne oklijeva promatrati svu dubinu simbola Kristovog ranjenog Srca probodenog kopljem. Ona ide ravno u bit stvarnosti: voljeti Isusa, suosjećati s Njim, ljubiti ga onakvom ljubavlju kojom je ispunjeno njegovo Božansko Srce.

Ona govori o tome koje su čežnje njenog srca:

“Trebam srce nježnošću što gori,
što svojom sveđ me drži moću,
svu me ljubeć, pa i slabost moju,
ne ostavlja danju me ni noću.”

Pronašla je ovakvo srce u čovjeku Isusu i u Euharistiji:

“Ti me ču, o mili Zaručniče!
Da mi otmeš srce iz njedara
smrtnik posta, svoju Krvcu proli,
i još za me živiš sred oltara.”

Lišena vidljive utjehe, ona se može odmoriti na Presvetom Srcu:

Ja ne vidim sjajnoga ti lica
i ne čujem slatkoga ti glasa,
ali živim od milosti tvoje
i počivam na Srcu svog Spasa
.”

Ovo Srce nije za nju daleki simbol: ono je sva njena radost:

Milje moje, Srce Isusovo,
sva mi nado, srećo željkovana,
mladosti mi blagoslovljen čaru
ostaj sa mnom do zadnjeg mi dana
.”

Ona ne treba umilostiviti ovo Srce, samu sebe vidi uvijek “u Njemu”:

“U dobroti beskrajnoj Ti želim,
izgubiti se, Srce Isusovo…”

 

Srce Isusovo ne zahtijeva pomirenje; ono jednostavno izgara ljubavlju. Suočena sa svojim ljudskim slabostima i zakonom koji zahtijeva pravednost, Terezija uzima utočište (štit) u ovom Srcu, koje ne samo da ju štiti nego također jest njena krjepost (usporedi njeno prikazanje same sebe milosrdnoj ljubavi: Molim te, o moj Bože, da ti budeš moja svetost).

“Ja znadem, sve nam pravednosti
pred tobom se kao ništa broje:
da bi žrtve vrijediti mi mogle
bacit njih ću ja u Srce tvoje.”

“Mrlje vidiš i na anđelima,
s bljeskom zakon dao sinajski si,
u Srce Ti ja se skrivam, Spase,
i ne dršćem: moja snaga Ti si!”

Terezijino pouzdanje doseže vrhunac u odvažnoj molitvi u kojoj odabire Božansko Srce kao svoje čistilište, tražeći Ga da ide ravno u Nebo:

Da ti mogu slavu promatrati
proć` je posred mora ognjenoga,
a ja sebi čistilištem iz`brah
Tvoju vatru – Srce mojeg Boga.

S činom čiste ljubavi mi duša
želi ovaj život ostavljati,
u raj letjet, u Srce Ti ući,
iz Njega se nikad ne vraćati.”

U pjesmi “Isuse moj dragi, sjeti se…” napisanoj u listopadu 1895., ona smiono moli Isusa da ga voli Njegovim Srcem:

“Sjeti se da na zemlji želim tješiti Te
umjesto nezahvalnih grješnika.
Moja jedina Ljubavi, usliši moju molitvu.
Daj mi tisuću srdaca da te volim;
ali, i to bi još bilo premalo,
Isuse, Ljepoto najveća,
da te ljubim daruj mi samo svoje Božansko Srce.“

Nekoliko mjeseci kasnije ona iznova očituje da je predana Srcu svoga Zaručnika: “kako bi ga ljubila većom nježnošću”. Svojoj sestri Leoniji, redovnici Pohođenja Marijina piše: Draga sestro, volim te tisuću puta većom nježnošću nego što rođene sestre vole jedna drugu jer te mogu ljubiti Srcem našeg nebeskog Zaručnika.

Srce Isusovo (koje je “više nego majčinsko”) daleko je od toga da zahtjeva od nas naknadu za povrijeđenu božansku pravednost već Ono samo nadoknađuje za nas.

Godine 1896. Terezija je u pjesmi “Isus jedini” zapisala da Srce Isusovo vraća nedužnost:

O ti što srce majčino sazda,
najnježniji si Otac meni vazda!
Moj mili Spase, ljubav Srca tvog
nad ljubavlju je srca majčinog…
Obnovitelj čistoće i moj štit – Srce Tvoje,
iznevjeriti neće pouzdanje moje.”

Terezija često piše o “odmoru” i “snu” na Isusovom Srcu.

Ako ponekad Isus sniva,
odmorit ćeš se pored Njega.
Njegovo božansko Srce koje uvijek bdije;
služit će kao tvoj mili oslonac...”

“…Malo dijete, snivaj uvijek na Srcu Isusa.
U blizini Njegovog Srca učimo se hrabrosti
i nadasve – pouzdanju.”

Tri mjeseca prije svoje smrti, pišući Mauricu Bellière, bogoslovu koji je postao njen duhovni brat, Terezija daje snažno svjedočanstvo svog iskustva Isusovog Srca:

“Kada gledam kako se Magdalena približuje pred mnogobrojnim uzvanicima, da natopi svojim suzama noge božanskog Učitelja, kojega se po prvi put dotiče, osjećam da je njeno srce shvatilo bezdane ljubavi i milosrđe Isusova Srca, i da, da toj grešnici kakva je već bila, ovo Srce ne samo da je spremno oprostiti, već ju je još obdarilo dobrima svoje božanske blizine, da bi ju uzdiglo do najviših stupnjeva sjedinjenja. Ah, dragi moj Brate, otkad mi je bilo dano da i ja shvatim ljubav Srca Isusova, priznajem da je ono rastjeralo iz moga srca svaki strah. Sjećanje na moje pogreške me ponizuje, sili me da se nikada ne oslanjam na svoju vlastitu snagu koja je u stvari sama slabost; ali to sjećanje mi još više govori o milosrđu i ljubavi. Kada netko baca svoje pogreške sa posve sinovskim pouzdanjem u uništavajući oganj Ljubavi, kako da ne budu uništene zauvijek?” (Pismo 21. 6. 1897.)

Sedamnaestog srpnja 1897. u svom posljednjem pismu upućenom sestri Leoniji, ona joj obećaje da će biti njena glasnica kod Presvetog Srca:

“Tražila si od mene da se u Nebu molim za tebe Presvetom Srcu. Budi sigurna da neću zaboraviti prenijeti tvoju poruku Njemu i zamoliti Ga za sve što će biti potrebno da postaneš velika svetica.”

Sljedećeg dana (18. srpnja 1897.) Terezija je pisala Mauricu Bellière o Isusovom Srcu. Pred više od jednog stoljeća, ova njena poruka je odjeknula u srcu čovječanstva, kao što i danas odjekuje svima nama:

“Koliko bih voljela da vam mogu pojasniti nježnost Isusovog Srca i što Ono očekuje od vas?”

Terezija - svetica, prijateljica i duhovna sestra

 

Kako je velika moć molitve!
Mogli bismo je nazvati kraljicom koja u svaki čas ima slobodan pristup pred Kralja i može postići sve što moli.

Molitva za krepost vjere

Sveta Terezijo od Djeteta Isusa, tvoja vjera u Boga bila je tako velika da je postala temelj tvoga života i prebrodila sve oluje. Ti si živjela u jakoj vjeri da je Bog nazočan, da je posvuda, u svim događanjima i da je sve u Njemu. U naše vrijeme nestalo je te vjere koja pobjeđuje svijet. Vanjske i nutarnje tjeskobe zamračile su naš pogled i više ne vidimo Boga koji sve drži u svojim rukama. Sveta Terezijo, izmoli nam živu vjeru koja će se očitovati u cijelom našem životu, govoru i djelovanju. Neka Bog bude početak i cilj svega što činimo te da tako u čvrstoj vjeri budemo dorasli iskušenjima života. Amen.

Molitva za krepost nade

Terezijo, svetice velikog pouzdanja! Tvoja nepokolebljiva nada u vječni život nadahnula te je tako vedrim pouzdanjem da si u Bogu našla mir i radost, unatoč svega što te je bolno pogodilo. Uči nas da se kao djeca pouzdajemo u Gospodina i Njegovu Providnost u svim prilikama života. Ti si i u tami znala da nebeski Otac pozna tvoj put i da te On vodi. Pomozi nam da živo vjerujemo da je On i naš Otac koji će i nas voditi iz tame u svjetlo, iz kušnje u mir. Kada nam se čini da kušnje prelaze naše sile, pomozi nam da se uzdamo u Boga čija vjernost nikada ne zataji. Amen.

Molitva za krepost ljubavi

Sveta Terezijo, ljubav je bila tvoj život i tvoj je život bio ljubav. Izmoli nam goruću ljubav prema Bogu. Neka nam sveti plamen te ljubavi svijetli da istinski spoznajemo Boga: Njega u svemu i sve u Njemu. Žar toga plamena neka nas pročisti i učini sposobnima da se predamo Njegovoj volji. Uči nas kako da Bogu pokažemo svoju ljubav na tvoj jednostavan način čistom nakanom u svim mislima, riječima i djelima. Moli za nas da naučimo ljubiti Boga radi Njega samoga i da čitavo naše biće bude zahvaćeno svetom ljubavlju prema Njemu. Amen.

Molitva za dobra svećenička i redovnička zvanja

Sveta Terezijo od Djeteta Isusa, ti si kod svog svečanog redovničkog zavjetovanja rekla da si ušla u Karmel kako bi spašavala duše, a osobito da bi molila za svećenike. Izmoli nam od Boga dobrih, svetih svećenika, jer oni su pozvani da duše vode k Bogu. Po tvome zagovoru neka Bog privede sve, koji su odlučili postati svećenici ili se Njemu posvetiti u svetom redovničkom staležu, k njihovu uzvišenom cilju, da spasavaju duše koje će Njega kroz svu vječnost ljubiti, hvaliti i slaviti. Amen.

Molitva za bolesnike

Sveta Terezijo od Djeteta Isusa, ti si toliko trpjela na tijelu i na duši. Pogledaj bolesnike, pritisnute teretom i tjeskobom njihovih patnja. Izmoli svim bolesnicima Božju snagu i pomoć Njegove milosti da s potpunim predanjem prihvate svoje trpljenje. Moli da svaka patnja bude kao pšenično zrno koje donosi stostruki rod. Nauči ih da se sjedinjuju s Kristovom mukom. Neka to bude na slavu Božju i spas duša, a neka njima donese onu korist zbog koje Očinska Božja Providnost pripušta tu patnju. Amen.

Molitva za milost duhovnog djetinjstva

Sveta Terezijo, svojim životom učiš nas svoj „mali put“ duhovnog djetinjstva, put savršenog pouzdanja i predanja Bogu. U ovom svijetu koji nas iskušava da budemo veliki i ostavimo uzak put Kristova Križa, ti moli za nas da naša srca postanu malena iz ljubavi prema Bogu. Vodi nas putem vjernosti u svakidašnjim dužnostima kako bismo postigli savršenu ljubav prema Bogu. Izmoli nam milost da životom djetinjeg pouzdanja i savršenog predanja nađemo put u Božje Srce. Amen.

Molitva za ljubav prema bližnjima

Sveta Terezijo od Djeteta Isusa, tvoja ljubav prema bližnjima bila je sveobuhvatna i spremna na žrtvu. U svojoj živoj vjeri u svakoj si osobi gledala samoga Gospodina. Iz te žive vjere crpila si snagu da neprestano činiš djela ljubavi. Tvoj uzor bio je raspeti Isus koji je za sve nas umro na Kalvariji. Tu si naučila ljubiti. Do kraja života bila si obzirna prema bližnjima i znala si u tišini trajno se odricati same sebe. Sa smiješkom na licu podnosila si dnevne teškoće zajedničkog života i strpljivo si pomagala bližnjima u svakoj potrebi. Žrtvovala si se u tihom i nečujnom izgaranju za spas duša. Ovo tvoje neprekidno i radosno predanje bližnjima sve do odreknuća od tvojih najdubljih vlastitih želja bio je tvoj put ljubavi. Neka to bude i naš put. Izmoli našim srcima mirotvorni duh prave sveobuhvatne ljubavi, koja sve podnosi, svima pomaže, sve razumije i sve prašta. Amen.

Molitva za sretnu smrt

Sveta Mala Terezijo, ti si sav život očuvala neokaljanom krsnu nevinost, plamtila si od ljubavi prema Bogu i čeznula za Nebom. Zato je tvoja smrt tebi bila dobitak i radost. Po njoj si ušla u savršeno uživanje Boga i postala našom dobročiniteljkom. Molim te, isprosi mi, osim ostalih milosti i sretnu smrt: da se u času prelaska u vječnost moja duša nađe čista i raskajana te s upaljenom svjetiljkom milosti i Božje ljubavi dođe k Isusu, svom nebeskom Zaručniku. Amen.

Molitva pape Pia XII. svetoj Maloj Tereziji

Sveta Terezijo od Djeteta Isusa, uzore poniznosti, pouzdanja i ljubavi! Prosipaj s nebeskih visina na ljude ruže koje nosiš na svojim rukama: ruže poniznosti, da ponize svoju oholost i prignu se pod jaram evanđelja; ruže pouzdanja, da se prepuste volji Božjoj i pouzdaju se u Njegovo milosrđe; ruže ljubavi, da bi se potpuno odazvali milosti i ostvarili jedini cilj za koji ih je Bog stvorio na svoju sliku i priliku: da Ga ljube i da nastoje kako bi Ga i drugi uzljubili. Amen.

Dnevna molitva sv. Male Terezije

Milosrdni Oče, molim Te u ime Tvojega ljubljenoga Sina, Blažene Djevice Marije i svih svetaca, užezi moju braću i moje sestre svojim Duhom ljubavi i udijeli im milost da u drugima mogu buditi veliku ljubav prema Tebi. Amen.

Jutarnji prinos

O moj Bože! Prikazujem Ti sva djela ovog dana u slavu Presvetog Srca Isusova. Želim posvetiti svaki otkucaj svog srca, svaku misao, svaki, pa i najmanji čin, ujedinjujući ih s Njegovim beskrajnim zaslugama; želim dati zadovoljštinu za svoje grijehe, ubacujući ih u peć Njegove milosrdne ljubavi. O moj Bože! Za sebe i sve one koji su mi dragi molim Te milost savršenog vršenja Tvoje volje, da iz ljubavi prema Tebi prihvaćamo sve radosti i žalosti ovog prolaznog života, tako da jednog dana budemo sjedinjeni s Tobom u raju, u vijeke vjekova. Amen.

Molitva za poniznost

Isuse, usrdno Te molim da mi pošalješ poniženje svaki put kad se pokušam uzdići iznad drugih. Ti poznaješ moje slabosti. Svakog jutra odlučujem biti ponizna, ali uvečer shvaćam da sam često puna krivice zbog oholosti. Tada sam u napasti da postanem malodušna, ali znam da je i malodušnost oholost. O moj Bože, zato stavljam sve svoje pouzdanje samo u Tebe! Pošto Ti sve možeš, udostoj se u moju dušu usaditi krepost koju molim. Da postignem ovu milost od Tvojega beskrajnoga milosrđa, često ću ponavljati pred Tobom: „Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome!“ Amen.

Molitva Svetom Licu

Isuse, koji si u svojoj okrutnoj Muci postao „prezir ljudi i čovjek boli“, častim tvoje Božansko Lice, na kojemu je nekada sjala ljepota i blagost božanstva, i koje je sada radi mene postalo kao lice gubavca! U ovim iznakaženim crtama ipak prepoznajem Tvoju beskrajnu ljubav i gorim od želje da Te ljubim i učinim da Te svi ljudi ljube. Suze koje su tako preobilno tekle iz Tvojih očiju, čine mi se kao dragocjeni biseri koje želim sakupiti i njihovom beskrajno cijenom kupiti duše siromašnih grešnika.
O Isuse, Tvoje klanjanja dostojno Lice, jedina je ljepota koja očarava moje srce! Zaklinjem Te, utisni svoju Božansku sliku duboko u moje srce, i rasplamti ga svojom ljubavlju, da uskoro dođem do gledanja Tvojeg slavnog Lica na Nebu. Amen.

Molitva za svećenike

O Isuse, vječni Veliki Svećeniče, sačuvaj svoje svećenike u svome Presvetom Srcu, gdje im nitko ne može nauditi. Očuvaj neokaljanim njihove posvećene ruke, koje svakodnevno dodiruju Tvoje Sveto Tijelo. Očuvaj čistima njihove usne, koje su crvene od Tvoje predragocjene Krvi. Sačuvaj čisto od svega zemaljskoga njihovo srce, zapečaćeno uzvišenim znakom Tvoga slavnoga svećeništva. Neka rastu u ljubavi i vjernosti prema Tebi i štiti ih od zaraze ovoga svijeta. Snagom pretvorbe nad kruhom i vinom, daj im i snagu pretvorbe nad srcima. Blagoslovi njihov rad bogatim plodovima i podari im krunu vječnoga života. Amen.

Te godine, 9. lipnja, na blagdan Presvetog Trojstva, primila sam milost te sam shvatila više nego ikada koliko Isus želi biti ljubljen... O moj Bože! Zar će Tvoja prezrena ljubav ostati u Tvom srcu? Čini mi se, kad bi Ti našao duše koje bi se prikazale kao žrtve paljenice Tvojoj ljubavi, da bi ih Ti ubrzo spalio; čini mi se da bi Ti bio sretan da ne moraš obuzdavati plimu svoje neizmjerne ljubavi koja je u Tebi... O moj Isuse! Daj da to budem ja, ta sretna žrtva! Spali svoju žrtvu paljenicu vatrom svoje božanske ljubavi. Od onog sretnog dana čini mi se da me ljubav svu prožima i okružuje, čini mi se da me svakoga časa ta milosrdna ljubav obnavlja... (...)
O Isuse, zašto ne mogu reći svim malim dušama kako je neizreciva tvoja susretljivost... Ja osjećam, kad bi Ti - što je nemoguće - našao dušu slabiju i manju od moje, Ti bi se udostojao da je obaspeš još većim milostima kad bi se ona predala s potpunim pouzdanjem u Tvoje beskrajno milosrđe. ... Ja Te zaklinjem da baciš svoj božanski pogled na velik broj malih duša... Zaklinjem Te da izabereš čitavu vojsku malih žrtava vrijednih Tvoje ljubavi. (...)
Taj čin je važan, važniji nego si možete zamisliti. No, znate li koja je jedina priprema koju dragi Bog od nas traži? Ponizno priznati našu nedostojnost.
(Iz spisa svete Terezije od Djeteta Isusa i Sv. Lica)

 

Shvaćam, da sve duše ne mogu biti jednake; treba da ih ima svakojakih, da posebice proslave svaku savršenost Božju. Meni je dao svoje neizmjerno milosrđe i kroza nj ja promatram i klanjam se ostalim savršenstvima Božjim!... Tada mi se čini da sva ona odsjevaju ljubavlju, pa i sama pravednost (i to možda još više nego svako drugo savršenstvo) čini mi se obavita ljubavlju.

Prikazanje mene same kao žrtve paljenice
Milosrdnoj Ljubavi dragoga Boga


O moj Bože, Presveto Trojstvo! Želim te ljubiti i širiti ljubav prema tebi, raditi za proslavu Svete Crkve spašavajući duše koje su na zemlji i oslobađajući one koje trpe u čistilištu. Želim savršeno ispuniti tvoju volju i postići stupanj slave koju si mi pripravio u svom kraljevstvu; jednom riječju, želim postati svetica, ali osjećam svoju nemoć i molim te, o moj Bože, da ti budeš moja svetost!
Budući da si me ti ljubio toliko da si mi dao svoga jedinog Sina da mi bude Spasitelj i Zaručnik, beskrajno bogatstvo njegovih zasluga pripada meni: ja ti ga prinosim u sreći, moleći te da gledaš na me samo kroz Lice Isusovo i u njegovu Srcu koje gori od ljubavi.
Prikazujem ti također sve zasluge svetaca (koji su na nebu i na zemlji), njihove čine ljubavi kao i čine ljubavi svetih anđela. Napokon ti, Presveto Trojstvo, prikazujem ljubav i zasluge Blažene Djevice, moje ljubljene Majke. Njoj povjeravam svoju žrtvu moleći je da je donese pred tebe. Njezin božanski Sin, moj ljubljeni Zaručnik, rekao nam je u dane svoga smrtnog života: “Sve što zamolite moga Oca u moje ime, dat će vam.” Uvjerena sam dakle da ćeš uslišati moje želje; znam, o moj Bože, ovo: što nam više želiš dati, to nam veću želju ulijevaš. Osjećam u svom srcu neizmjerne želje i s pouzdanjem te molim da dođeš i zaposjedneš moju dušu. Ah, ne mogu primati svetu pričest toliko puta koliko želim, ali, Gospodine, nisi li ti svemoguć?… Ostani u meni kao u svetohraništu, ne udaljuj se nikada od svoje male hostije…
Htjela bih te tješiti što su ti zli ljudi nezahvalni; molim te da mi oduzmeš slobodu da činim što ti se ne sviđa; ako u slabosti katkada padnem, neka odmah tvoj božanski pogled očisti moju dušu uništavajući sve moje nesavršenosti, kao vatra što svaku stvar pretvara u sebe…
Zahvaljujem ti, moj Bože, za sve milosti koje si mi udijelio, osobito što si učinio da prođem kroz kušnju patnje. S radošću ću te promatrati u posljednji dan noseći žezlo križa; budući da si se udostojao dati mi u dio ovaj križ, tako dragocjen, nadam se da ću ti biti slična u nebu i vidjeti kako na mom proslavljenom tijelu blistaju sveti znakovi tvoje Muke…
Poslije zemaljskog progonstva nadam se da ću uživati u tebi u vječnoj Domovini, ali ja ne želim skupljati zasluge za nebo, hoću raditi samo za tvoju ljubav, s jednim ciljem da tebe razveselim, da tješim tvoje presveto Srce i da spašavam duše koje će te vječno ljubiti.
Uvečer ovoga života pojavit ću se pred tobom praznih ruku, jer te ne molim, Gospodine, da brojiš moja djela. Sva naša pravedna djela imaju mrlje u tvojim očima. Zato hoću da se odjenem tvojom pravednošću i da od tvoje Ljubavi primim vječno posjedovanje tebe samoga. Ne želim drugoga prijestolja ni druge krune osim tebe, moj Ljubljeni!…
U tvojim očima vrijeme nije ništa, jedan jedini dan je kao tisuću godina: ti me dakle možeš u jednom času pripraviti da se pojavim pred tobom…
Da bih živjela u činu savršene ljubavi, ja se prikazujem kao žrtva paljenica tvojoj Milosrdnoj Ljubavi, moleći te da me spaljuješ bez prestanka puštajući da mi dušu poplavljuju valovi beskrajne nježnosti koji su zatvoreni u tebi, i da tako postanem mučenica tvoje ljubavi, o moj Bože!…
Neka to mučeništvo, pošto me pripravi da se pojavim pred tobom, učini napokon da umrem i da se moja duša nezaustavno vine u vječni zagrljaj tvoje Milosrdne Ljubavi…
Hoću, o moj Ljubljeni, da ti pri svakom kucaju svoga srca obnovim ovo prikazanje bezbroj puta sve do časa kad sjene iščeznu a ja ti budem mogla ponavljati svoju ljubav u vječnom gledanju licem u lice!…
Marija Franciska Terezija od Djeteta Isusa i od Svetoga Lica,
nedostojna karmelićanka
Na Blagdan Presvetoga Trojstva
9. lipnja godine Gospodnje 1895.

Papa Pio XI

Papa Pio XI smatrao je Tereziju iz Lisieux-a „zvijezdom svoga pontifikata“ i na dan njezine kanonizacije, 17. svibnja 1925. godine rekao je: "Ona se otvorila istom Duhu istine koji se običava skriti mudrima i učenima, a objaviti malenima... Toliko je bila obdarena poznavanjem uzvišenih stvari da je mogla pokazivati drugima siguran put spasenja. (...)

Iz skrovitosti svoje klauzure Terezija očarava svijet privlačnošću svoga primjera, primjerom svoje svetosti koju svi mogu nasljedovati. Jer svi mogu poći ovim malim putem duhovnoga djetinjstva, posvemašnje čistoće, jednostavnosti duha i srca, neodoljive ljubavi, dobrote, istinitosti i iskrenosti. O put, tako lijep, tako dobar, tako blagotvoran! Kako bi se svijet preobrazio, kada bi se vratio ovoj evanđeoskoj jednostavnosti!"

Papa Pio XII

"Mala karmelićanka iz skrovitosti svoga samostana daje pouku našemu vijeku, tako oholomu zbog svoga znanja. Ona ima jedno poslanje. Ona ima jednu nauku. Ali njezina je nauka kao i njezina čitava osoba ponizna i sveta. Ona se sastoji u dvije riječi: DUHOVNO DJETINJSTVO."

Papa Ivan Pavao II

DIVINI AMORIS SCIENTIA – ZNANOST BOŽANSKE LJUBAVI
(iz Apostolskog pisma Ivana Pavla II o proglašenju sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica naučiteljicom sveopće Crkve)

Papa Ivan Pavao II u posjetu Karmelu u Lisieux-u i sobi u kojoj je preminula sveta Terezija (2. lipnja 1980.)

 

Draga Mala Terezijo, bio sam sedamnaestogodišnjak kada sam pročitao tvoju autobiografiju. Snažno me pogodila... Jednom kad si odabrala put potpunog predanja Bogu, ništa te nije moglo zaustaviti: ni bolest, ni protivljenja izvana, ni pogreške ili nutarnje tame.

papa Ivan Pavao II

Znanost božanske ljubavi što je Otac milosrđa po Isusu Kristu izlijeva u Duhu Svetom, dar je koji je dan malenima i poniznima, da upoznaju i naviještaju tajne Kraljevstva, koje su skrivene učenima i mudrima; stoga je Isus uskliknuo u Duhu Svetom, davši slavu Ocu, koji je tako odredio (usp. Lk 10,21-22; Mt 11,25-26). ... Među malenima, kojima su bile objavljene na sasvim drugačiji način tajne Kraljevstva, svijetli Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica...

Za vrijeme svoga života Terezija je otkrila „nova svjetla, skrivena i tajanstvena značenja“ (Ms A 83v) i primila je od Božanskog učitelja „znanje ljubavi“ koje je potom očitovala s posebnom originalnošću u svojim spisima. To je znanje sjajan izraz njezinog poznavanja otajstva Kraljevstva i njezino osobno iskustvo milosti. Ono se može smatrati kao posebna karizma evanđeoske mudrosti koju je Terezija, kao i drugi sveci i učitelji vjere, crpila u molitvi...

Njezina poruka, često sažeta u tzv. malom putu, nije drugo nego evanđeoski put svetosti za sve... Jedno stoljeće nakon svoje smrti, Terezija od Djeteta Isusa nastavlja se priznavati kao jedna od velikih učiteljica duhovnog života našeg doba...

Prije svega je uočljivo postojanje posebne karizme mudrosti. Uistinu, ta mlada karmelićanka bez ikakve posebne teološke pripreme, ali rasvjetljena svjetlom evanđelja, osjeća se poučena od Božanskog Učitelja koji, kao što sama kaže za Krista, jest Učitelj učitelja, od kojega crpi „božanske pouke“ i zna da je poučena u božanskoj ljubavi, koja je skrivena mudrima i učenima, a koju se božanski učitelj udostojao objaviti njoj kao malenoj. (...)

Ona je učinila da je čar evanđelja zasjao u našem vremenu; imala je misiju da učini da se upozna i uzljubi Crkva, mistično tijelo Kristovo; pomogla je ozdraviti duše od strogosti i strahova jansenizma, koji su bili više skloni da ističu Božju pravednost nego Njegovo božansko milosrđe. Promatrala je i adorirala u Božjem milosrđu sve božanske savršenosti, jer „čak i Božja pravda (možda više nego bilo koja Božja savršenost) čini mi se zaodjenuta ljubavlju“. ... Središte njezine poruke uistinu je samo otajstvo Boga i Ljubavi, Trojstvenog Boga, koji je beskrajno savršen u samome sebi... Na vrhu je kao izvor i cilj, milosrdna ljubav triju božanskih Osoba, kao što ona to izražava napose u svome Činu prikazanja milosrdnoj ljubavi. U temelju, od strane subjekta, jest iskustvo da smo posinjena djeca Isusova Oca; to je najautentičniji smisao duhovnog djetinjstva, tj. iskustva božanskog posinjenja pod poticajem Duha Svetoga. Također, u temelju ovog učenja pred nama je bližnji, drugi, na čijem spasenju moramo surađivati s Isusom, sa samom njegovom milosrdnom ljubavi. Kroz duhovno djetinjstvo doživljava se da sve dolazi od Boga, k Njemu se vraća i u Njemu boravi za spasenje sviju, u otajstvu milosrdne ljubavi... Terezija je upoznala Isusa Krista, zavoljela ga je i uzljubila poletom zaručnice. Prodrla je u otajstva njegova djetinjstva, u riječi njegova evanđelja, u patnju sluge patnika, koja je utisnuta u njegovo sveto lice, u sjaj njegove slavne egzistencije, u njegovu euharistijsku nazočnost. Pjevala je sve izraze Kristove božanske ljubavi, kako ih predstavlja evanđelje.

Terezija je bila na poseban način prosvjetljena o stvarnosti Mističnog Tijela Kristova, o različitosti njegovih karizmi, o darovima Duha Svetoga, o odličnoj snazi ljubavi, koja je samo srce Crkve u kojoj je ona našla svoje zvanje kontemplativke i misionarke. Među najoriginalnijim poglavljima njezinog duhovnog učenja, treba spomenuti mudro istraživanje što ga je Terezija razvila o tajni i o hodu Blažene Djevice Marije, stigavši do rezultata koji su veoma blizu učenju Drugog vatikanskog sabora...

Duhovni nauk Terezije iz Lisieux-a pridonio je širenju Kraljevstva Božjega.

Papa Franjo

"Ne bojte se potpuno pouzdati u Božju nježnost kao što je učinila sveta Terezija iz Lisieux-a, koja je, iz tog razloga, ljubljena kći Blažene Djevice Marije i velika svetica misionara."

"Kad ne znam kako će se neke stvari razriješiti, imam običaj zamoliti sv. Tereziju od Djeteta Isusa da preuzme taj problem u svoje ruke i ako to učini kažem joj neka mi pošalje ružu".