ŽIVOT I DJELO

Bl. Marije Terezije od sv. Josipa 


LITANIJE BL. MARIJI TEREZIJI OD SV. JOSIPA


Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!


Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,


Sveta Marijo, moli za nas!
Sveti Mihaele Arkanđele,
Sveti anđeli Božji, molite za nas!
Sveti apostoli,
Sveti mučenici i mučenice,
Sveti pastiri,
Sveti crkveni naučitelji i naučiteljice,
Svete djevice,
Sveti redovnici i redovnice,


Blažena Marijo Terezijo od sv. Josipa, moli za nas!
Istinska tražiteljice Boga samoga,
Ljubimice Srca Isusova,
Dostojna službenice Božje ljubavi,
Ispovjedateljice prave vjere,
Gorljiva moliteljice i promicateljice slave Gospodnje,
Pokornice i navjestiteljice milosti Križa,
Vjerna Marijina kćeri,
Poslušna suradnice pastira Crkve,
Utemeljiteljice i Majko Karmela Božanskog Srca Isusova,
Učiteljice evanđeoske mudrosti,
Odgojiteljice sestara i Božjeg naroda,
Prijateljice siromaha i napuštenih,
Ljubiteljice djece i malenih,


Ti, koja gledaš lice Svevišnjega
– isprosi nam ustrajnost u vjeri, moli za nas!
Ti, koja svijetliš u beskrajnoj Božjoj ljubavi
– isprosi nam čistu ljubav i duboku poniznost,
Ti, koja kličeš zbog zadobivene baštine
– isprosi nam blaženu nadu,
Ti, koja se raduješ u svetom Jeruzalemu
– isprosi nam duha molitve,
Ti, koja se nalaziš pred prijestoljem Jaganjčevim
– isprosi nam mudrost Križa,
Ti, koja crpiš s izvora života
– isprosi nam poslušnost Duhu Svetome,
Ti, koja motriš Majku Božju
– isprosi nam pravu pobožnost prema Mariji,
Ti, koja uživaš zajedništvo svetih
– isprosi nam ljubav prema Crkvi,
Ti, koja sjediš za stolom u Kraljevstvu
– isprosi nam krunu slave,
Ti, koja si cijeli život čuvala i ljubila čistoću i djevičanstvo
– isprosi nam potpuno predanje Bogu,
Ti, koja si se predano zalagala za Božje kraljevstvo i Družbu
– isprosi nam izvorni duh i ljubav prema apostolatu,
Ti, koja si istinski ljubila sestre, djecu i siromahe
– isprosi nam pravu ljubav prema bližnjemu,


Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta,
smiluj nam se!


Molite za nas, blažena Marijo Terezijo od svetog Josipa.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.


Pomolimo se. Bože, koji si se udostojao uzdići blaženu Mariju Tereziju od svetog Josipa na čast oltara, molimo Te, da zbog velike ljubavi kojom je ljubila Tebe i Crkvu, izliješ na nas obilje svoga blagoslova. Po Kristu Gospodinu našemu! Amen!

Bl. Marija Terezija od sv. Josipa, krsnim imenom Anna-Maria Tauscher van den Bosch, rodila se 19. lipnja 1855. godine u njemačkom gradiću Sandowu kraj Frankfurta na Odri. Bila je najstarija od osmero djece, a pripadala je evangeličkoj obitelji. Otac joj je bio pastor, a njegova crkvena služba obilježila je i život obitelji. Odgajana u vjeri i ljubavi prema Bogu i bližnjima, Ana-Marija već kao djevojčica postaje mali Božji apostol i navjestiteljica vjere svojim vršnjacima. Zajedno s majkom okuplja djecu na biblijsku grupu u njihovom domu te joj pomaže u služenju siromasima i prikupljanju pomoći za misionare.

Nakon majčine smrti, u svojoj 19-oj godini, Ana-Marija preuzima brigu za obitelj i nastavlja sa karitativnim radom. Kao mlada djevojka bila je istinska tražiteljica smisla života i punine vjere. Produbljivala je svoju vjeru i odnos s Bogom kroz svakodnevnu molitvu i čitanje Svetog pisma. Tražila je svoj životni put na kojem će moći najbolje služiti Bogu. U želji da mu dokaže svoju ljubav zaposlila se u Kölnu kao voditeljica psihijatrijske bolnice. Tamo je kroz susrete s katolicima upoznala katoličku vjeru te u svojoj 33-oj godini, 30. listopada 1888. ulazi u puno zajedništvo s Katoličkom crkvom. Tada započinje novo poglavlje njena života u nerazumijevanju i odbačenosti od strane obitelji i prijatelja, bez posla i krova nad glavom. Kao beskućnicu primaju je redovnice u jedan samostan gdje provodi dane u radu, molitvi i traženju volje Božje za svoj život. Svoje slobodno vrijeme i skromni prihod daruje za pomoć siromasima. Njena povezanost s Kristovim Srcem koje postaje središte njene duhovnosti, postaje sve snažnija.

Odlučujuću ulogu u tom razdoblju njezina života odigrala je sv. Terezija Avilska. Čitajući njenu knjigu „Moj život“ Ana-Marija se oduševila životom u Karmelu te je sv. Majku Tereziju odabrala za svoj uzor i duhovnu Majku. Govorila je: “Karmel i samo Karmel! Tamo sam morala ići. Ta poniznost, ta ljubav prema Bogu! Sveta Terezija je postigla cilj za kojim sam težila.” No, nadahnuto nadodaje: “Zašto je ne bih smjela slijediti bez stroge klauzure?! Vrijeme se mijenja, ali duh, ljubav i revnost u radu za spas duša ostaje uvijek ista. Naime, u njoj je sve više sazrijevala misao da osnuje novu redovničku zajednicu u kojoj bi povezala duhovnost Karmela sv. Terezije Avilske s djelima milosrđa prema siromasima. Od djetinjstva ju je pratio san o domu za beskućnike, a ubrzo se počeo i ostvarivati kroz njezinu brigu za napuštenu djecu, često u novinama ponuđenu na prodaju. U Berlinu je 1891. godine otvorila malo prihvatilište za djecu i tako postavila temelj Karmelu Božanskog Srca Isusova. Tom plemenitom radu pridružuju se uskoro mnoge djevojke i tako nastaje nova Družba pripojena Redu bosonogih karmelićana kao samostalni ogranak. Ana-Marija uzima redovničko ime Marija Terezija od sv. Josipa, a svoj Karmel posvećuje Božanskom Srcu Isusovu jer u srcu Crkve želi živjeti molitvu, zadovoljštinu i djelotvornu ljubav. Njezina je misao i životni program: „O da mogu trpjeti, raditi i žrtvovati se za svetu Crkvu, za spas duša, za proširenje Kraljevstva Božjega na zemlji.“ Vrijeme je to industrijske revolucije i radničkog pitanja. Uočavajući potrebe ljudi, sestre su se posvetile odgoju siromašne ili ostavljene djece, brizi za stare i nemoćne. Odlaskom u kućne misije dolaze do duhovno i materijalno zapuštenih radničkih obitelji, nastoje im pomoći i potaknuti ih na vjerski i sakramentalni život.

Utemeljiteljica je bila majka za 1 000 sestara i 10 000 ostavljene djece. To je bio život u najvećoj mjeri blagoslovljen od Boga!

Nakon smrti Utemeljiteljice ovu je izjavu napisao bl. Bernhard Lichtenberg, dekan katedrale sv. Hedvige koji je 1943. bio ubijen u koncentracijskom logoru Dachau

Već za života Utemeljiteljice Karmel BSI proširio se po Europi i Američkom kontinentu: od Njemačke, preko Češke, Nizozemske, Engleske, Švicarske, Italije, Mađarske, Hrvatske i do Amerike. Upravo u Americi se Utemeljiteljica susrela s djecom i obiteljima hrvatskih iseljenika od kojih je došla inicijativa za dolazak sestara u Hrvatsku. U dogovoru s nadbiskupom Antunom Bauerom, sestre dolaze u Hrvatsku iz Beča 1917. godine, najprije privremeno na zagrebački Ksaver, a zatim u Hrvatski Leskovac kraj Zagreba. Marija Terezija od sv. Josipa je s puno interesa pratila prve korake novog osnutka u Hrvatskoj te je nakon povratka iz Amerike 1920. godine i sama posjetila Hrvatski Leskovac.

Kroz tolika putovanja i osnutke samostana i domova otkrivamo njezinu veliku revnost i ljubav za Boga, apostolski žar i nasljedovanje Isusa Krista koji je prošao zemljom čineći dobro. To je karizma Karmela BSI: kontemplativni i misijski duh Karmela spojiti s apostolatom i konkretnom brigom za čovjeka u duhovnoj ili materijalnoj potrebi.

M. Marija Terezija je živjela u potpunoj predanosti Božjoj ljubavi i službi ljudima. Ona je bila redovnica u punom smislu riječi: redovnica navezana na Boga, na Krista, koja se dala voditi – nadahnuti od Duha Svetoga da bude svima sve. Zahvaljujemo Bogu za tako dragocjen život.

Kardinal Simonis prigodom sv. Mise beatifikacije 13. svibnja 2006.

Majka Marija Terezija, umrla je 20. rujna 1938. god. u Sittardu u Nizozemskoj, gdje se i danas nalazi generalna kuća Karmela BSI i grob Utemeljiteljice. Kako je glas o svetačkom životu Marije Terezije dopirao sve dalje, raslo je i pouzdanje u njezin zagovor. Uz brojna uslišanja osoba u različitim potrebama koje su se utjecale u njen zagovor, čudo ozdravljenja je okrunilo njen postupak za proglašenje blaženom. Po nalogu pape Benedikta XVI. beatifikacija Utemeljiteljice se dogodila 13. svibnja 2006. g. u katedrali u Roermondu (Nizozemska) preko kardinala Adrianus Simonisa. Liturgijski blagdan bl. Marije Terezije Tauscher slavi se 30. listopada.

Možete biti ponosne na svoju Utemeljiteljicu, za koju mogu izreći sud ovim riječima: vrijedna je da je sv. Crkva uzdigne na čast oltara radi njezinih izvanrednih kreposti, i držim da će sv. Crkva, vođena Duhom Svetim, to jednoga dana doista i učiniti… Napose me dirnula njezina velika ljubav prema sv. Crkvi, za koju je čitav život tako divno radila i za koju je bila spremna žrtvovati i svoj život…

Bl. Alojzije Stepinac

Majka Marija Terezija od sv. Josipa možda je mnogima nepoznata. A ipak se čini da je kao utemeljiteljica reda i nasljednica sv. Terezije Avilske jedna od najvećih i najčudesnijih žena ovoga stoljeća.

Jozef Hubertus Willem Lemmens, biskup Roermonda

Proglašenje blaženom M. Terezije Tauscher

Nakon dovršetka postupka za beatifikaciju koji se sastojao od temeljitog ispitivanja kreposnog života i djela M. Terezije Tauscher te čudesnog ozdravljenja po njenom zagovoru gospođe Pieters-Maas iz Heerlena (Nizozemska), po odredbi pape Benedikta XVI. ona je proglašena blaženom. Proglašenje se zbilo 13. svibnja 2006. u katedralnoj crkvi u Roermondu, u čiju dijacezu pripada grad Sittard u kojem se nalazi Kuća Matica Družbe te Utemeljiteljičin grob. Misu beatifikacije predvodio je kardinal Adrianus Simonis, nadbiskup Utrechta i predsjednik Biskupske konferencije Nizozemske, uz koncelebraciju nadbiskupa Kölna kardinala Joachima Meisnera, domaćeg biskupa Fransa Wiertza, još šest biskupa, oko 70 svećenika, Utemeljiteljičinih duhovnih kćeri koje su za tu prigodu došle iz različitih krajeva svijeta, te štovatelja blaženice.

 

PROPOVIJED KARDINALA SIMONISA NA MISI BEATIFIKACIJE

„Svaki je čovjek, općenito gledano, velika tajna koja nadilazi sebe. Svaki je čovjek apsolutno jedinstvena osoba sa sasvim vlastitim karakterom i temperamentom, sasvim vlastitim ja. Ali, u biti, mi ostajemo ipak zagonetka sebi jer mi nismo stvorili sami sebe. Mi smo stvorenja od Boga stvorena na njegovu sliku i priliku, proizašli smo iz Njegove ljubavi. Nitko od nas nije molio za ovaj život, mi smo ga primili po našim roditeljima od Boga. Od vijeka je Bog htio da ja postojim i on ima neku namjeru s mojim životom.

Svaki ljudski život sadrži u biti jedan poziv. Iz Božje ljubavi sam proizašao i svaki je čovjek pozvan dati odgovor na ovu ljubav, odgovor na Božju ljubav. Također je pozvan njegovu ljubav drugima očitovati, i zapravo biti živi Božji dokaz.

Kada se radi o radosnom događaju proglašenja blaženom M. M. Terezije TauScher, onda to prije svega znači jedan poticaj da temeljito razmislim o svome vlastitom pozivu. Svaki je od nas pozvan na ljubav, na predanje sebe u najplemenitijem smislu riječi. Stoga je svaki od nas pozvan na svetost, na puninu života. „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.“ Svetost života nije mišljena kao ideal nekog broja neobičnih – izvanrednih osoba. Svetost pripada životnom pozivu svakoga od nas. Majka M. Terezija, zahvaljujući Božjoj milosti i njenom kršćanskom odgoju, bila je od mladosti uvjerena u to. Ali, ona se godinama borila s pitanjem u odnosu na Božju volju u konkretnom životu…

I tako svaki čovjek ide svojim vlastitim putem prema okolnostima, talentima i mogućnostima koje mu se pružaju, odgovarajući Božjoj milosti odabranja koja mu u dio pada. Pronalaženje njenog konkretnog životnog stava, od početka je bilo povezano s trpljenjem. Bilo je to za nju jedno mučno traženje. Ponajprije traženje istine, koju je napokon našla u Katoličkoj vjeri. Ali isto tako traženje konkretnog ostvarenja svoje čežnje za redovničkim životom i radikalnim predanjem Kristu i Njegovom Evanđelju. Nakon mnogo unutarnjih borbi i kušnji, našla je svoje životno zvanje u duhovnosti Karmela… Ona je ujedno bila fascinirana štovanjem Srca Isusova kao simbola i izvora darivateljske ljubavi. To je za nju bio razlog da kontemplativni život poveže s aktivnim redovničkim životom i to ju je dovelo do osnutka vlastite Kongregacije Karmelićanki BSI.

Tko spomene M. Tereziju i poznaje njen život, pomisli odmah na iskušenja i trpljenja. Njezina povezanost s Kristom, čije je otvoreno Srce simbol potpuno darovane ljubavi, bila je tako velika da se ona posve sjedinila s Njegovim trpljenjem i Njegovom napuštenošću. U tom smislu može se sigurno govoriti o određenoj mistici patnje koja je bila dodijeljena. To zvuči strano za sluh nas sekulariziranih ljudi, koji bježimo od patnje i od svega što nam zadaje bol, što košta žrtve i napora. Marija Terezija nije tražila patnju, a još manje proslavu. Naprotiv, njezina velika djela ljubavi proizlazila su iz brige da olakša patnje ljudi. Ali, realistična, kakva je bila, znala je da postoji konačni svršetak neizbježne patnje u životu svakog čovjeka, svejedno u kojem obliku dolazila.

Trpljenje joj je u velikoj mjeri palo u udio, ali ona je naučila razumjeti njegov duboki smisao: trpljenje kao pročišćenje koje nas čini zaslužnim ljudima. Zaista veliki ljudi nisu oni kojima je sve u životu uspijevalo, koji nikada nisu iskusili i podnijeli protivljenja. Zaista veliki ljudi su oni koji su znali izdržati velike teškoće i probleme, to su pročišćeni ljudi. Kako je također velika tajna patnje, ona nas uči da uvidimo izazov koji ona sadrži, a koji vodi dobru i ljubavi. Ima trpljenja koja su najviši izraz ljubavi. Dvije osobe si mogu u romantičnoj atmosferi vrlo lako obećati ljubav zauvijek. Ali prava ljubav pokazuje se tek kad propadne romantika, KADA JEDNO ZA DRUGO MORAJU PRINIJETI PRAVU ŽRTVU. Ako se mora učiti opraštati, onda se mora i trpjeti zbog drugoga i za drugoga. To je sve učila razumijevati M. M. Terezija u i iz svog milosnog sjedinjenja sa svojim Gospodinom i Učiteljem.

Riječi „Ostanite u meni, onda ću i ja ostati u vama i donijet ćete rod koji ostaje“, bila je za nju življenja stvarnost koja je našla svoj izvor u Euharistiji, po trajnom sebedarju Kristu, u dugim satima tihog klanjanja. Tako je ona nastojala iz svoje redovničke karizme čitav svoj život i rad staviti u službu Bogu, činiti zadovoljštinu za spas ljudi. Njezino proglašenje blaženom znači da je ona na uzoran i herojski način vježbala krjeposti vjere, ufanja i ljubavi i da je sada naša zagovornica kod Boga. Upravo na taj način iznova možemo učiti što znači biti zaista krjepostan čovjek.

M. M. Terezija nije živjela s idealom da jednom doživi današnju radost. Ona je živjela u potpunoj predanosti Božjoj ljubavi i službi ljudima. Ona je bila redovnica u punom smislu riječi: redovnica navezana na Boga, na Krista, koja se dala voditi – nadahnuti od Duha Svetoga da bude svima sve. Zahvaljujemo Bogu za tako dragocjen život M. Marije Terezije i molimo po njenu zagovoru, da redovnički život ugleda nove cvjetove i da u naše vrijeme stignu odgovori na Božji poziv. To molimo po Isusu Kristu, našem Gospodinu. Amen.”