Blažena Majka Marija Terezija od sv. Josipa, velika učiteljica kršćanskog života, “svjedokinja da Isusov navještaj boljega svijeta nije utopija nego ostvariva mogućnost.” Kroz svoje razmatranje o našoj Blaženici proveo nas je fra Antun Badurina, TOR. 30. 10. u župnoj crkvi u Puntu, vidno zadivljen životom naše Majke. Cijelu propovijde pročitajte u nastavku.
Slavimo blagdan blažene M. Marije Terezije od sv. Josipa, utemeljiteljice Družbe Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, pa čestitam zajednici sestara na njihovoj svetoj Majci i pozdravljam sve prisutne.
Jedan veliki teolog je dao zgodnu i jednostavnu definiciju o svecima: „Sveci su odgovor odozgo na pitanja odozdo.“ (H. Urs von Balthasar). Slično su opisale svoju Majku njezine sljedbenice u Hrvatskoj, predstavljajući svoju Družbu: „Pojavila se kao poslanik višeg svijeta ušavši u službu ovog svijeta.“ (Naše redovničke zajednice, Zagreb 2000, str.39)
S njom je drevno i snažno deblo karmelske duhovnosti obogaćeno novom plodnom mladicom. Zahvalimo Bogu na tom velikom daru i neka primjer njezina života bude i nama njezinim štovateljima uzor i putokaz.
1. Poznata nam je zgoda Isusova posjeta prijateljskoj obitelji Lazara, Marte i Marije u Betaniji. Ovdje se Lazar ne spominje, a sestre su se natjecale koja će većom pažnjom i gostopimljivošću okružiti dragoga gosta Isusa. Marta ga je željela počastiti najbolje što može, a Marija je željela upijati svaku riječ iz njegovih usta. Kasnija tradicija kršćanke duhovnosti znala je tumačiti na simboličan način ponašanje sestara pa je Marta značila aktivnost, zaposlenost oko Isusa i radi Isusa, a Marija je značila razmatranje i traženje blizine Isusove osobe. Jedno je akcija, a drugo kontemplacija – danas mistika i politika (društvena zauzetost).
To dvoje nije moguće odvojiti jer su to dvije strane iste medalje, ali se uvriježilo, uobičajilo u duhovnosti pojedinih redovničkih zajednica pronalaziti osobiti naglasak ili prvenstvo jednoga ili dugoga, pa se znade reći: to su aktivne zajednice, posvećene raznim apostolatima, a ovo kontemplativne koje daju osobitu pozornost molitvi, razmataranju, duhovnom vodstvu itd. Ni jedna nije samo jedno ili drugo, nego je riječ o naglascima.
2. Ana-Marija Tauscher, dijete protestantskog pastora rodila se 1855. g., a u 33 godini na današnji dan 1888.g. postala je katolkinjom. Upoznala je duhovnost Karmela sv. Terezije Avilske i Sv. Ivana od Križa za koju se oduševila, ali je osjetila da je tu malo previše kontemplacije, a manje akcije. Manjkala joj je praktična briga: za djecu bez roditelja ili ostavljenu djecu, za bolesnike, siromahe svih vrsta, jednom riječju za one najslabije za koje se nema tko brinuti.
U njoj se razvila sućut za takve ljude još u najranijem djetinjstvu kada je s majkom koju su zvali „majkom siromaha, njegovateljicom bolesnih“ pohađala bolnice i ubožnice. Tako je ona duh kontemplacije „stavila u izvornu službu apostolata.“ Svako toliko nas Božja Providnost podsjeti preko svojih poslanika, kako je LJUBAV prema bližnjemu – kao vrhovni zakon Isusova Evanđelja, zapravo praktični čin i posao služenja i brige.
Zato Majku Mariju Tereziju, još više nego u bogatoj Karmelskoj duhovnosti koja i danas mnoge privlači, vidimo u društvu Sv. Vinka Paulskoga, koji je počeo skupljati nemoćne s pariških ulica da se za njih brine (osnovao je lazariste i milosrdnice). Zatim, Majka Terezija koja je to činila na periferiji Calcute…
3. Uz svete utemeljitelje redova i družbi često se veže neko geslo: BENEDIKT – Moli i radi (sažetak Evanđelja) FRANJO – Mir i dobro, IGNACIJE – Sve na veću slavu Božju (motivacija – radi čega…) itd.
Majka Marija Terezija od Sv. Josipa imala je geslo:
– Boga u svima GLEDATI
– Boga u svima SLUŽITI
– Boga u svima LJUBITI
To je zapravo SAŽETAK vrhovne Kristove zapovijedi ljubavi u tri susljedna koraka:
1. LAKO je Boga VIDJETI u dobrim ljudima, u svetim ljudima, onima koji nas vole. TEŠKO je Boga vidjeti u neprijateljima, u zlima, u dosadnima, bolesnima, nemoćnima… BOGA U SVIMA vide samo „oči vjere“ – prosvijetljene oči Riječju Božjom. One vide:
- Svi ljudi stvoreni su na SLIKU BOŽJU (čija je ovo slika ili natpis) makar ona i potamnjela bila…
- ZA SVE LJUDE je Isus umro – oni su njegovi i strpljivo ih čeka
- SVI SU DJECA BOŽJA – Kristi
2. SLUŽITI nakon gledati je viši stupanj. Kažu da se sv. Franjo konačno obratio kada je u gubavcu prepoznao Krista i počeo mu SLUŽITI. To znači slijediti Krista koji je rekao: SIN ČOVJEČJI nije došao da mu služe već da služi i život svoj dade za mnoge. Naša Blaženica to je shvatila već u mladosti.
3. LJUBITI Boga u svima je vrhunac zrele ljubavi. RASPOZNAJNI znak kršćanstava, (liječnik u Egiptu, musliman, postao je katolik jer je Evanđelje- Ljubav)
- Bog me ljubi kakav jesam
- Želim otići – ući u ŠKOLU LJUBAVI koja ima više razreda ili stupnja:
- Pučka škola (biti darivan) – PRIMATI
- Srednja škola (recipročnost) – UČITI UZVRAĆATI
- Visoka škola (davanje – biti DAR za druge)
- Doktorat – ŽRTVOVANJE. Takrovski : “Društvo koje je izgubilo smisao i sposobnost žrtvovanja tj. vrhunske ljubavi propast će.
ZAKLJUČAK:
Iz ove kratke analize očito je da je M. Terezija učiteljica, dapače profesorica kršćanskoga života i to ne u teroriji nego u praksi – primjerom života. Ona se napajala ne Izvoru svetosti a to je Isus Krist. Ona je putokaz do izvora. Ona je svjedokinja da Isusova navještaj boljega svijeta nije utopija nego ostvariva mogućnost. Samo valja ići u školu ljubavi. Učiti: BOGA u svima gledati, služiti, ljubiti.
