U petak 15. 09. 2017. na blagdan Blažene Djevice Marije Žalosne održan je drugi dan trodnevnice pred završno slavlje u jubilarnoj stotoj godini dolaska sestara Karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatsku.
Sv. Misu u 18 sati u kapeli sv. Josipa u Hrvatskom Leskovcu predslavio je p. Niko Bilić, isusovac. Na samom početku p. Bilić je podsjetio kako je danas petak, dan Srca Isusova, i blagdan žalosne Majke Božje. I kao što je Majka sve čuvala i prebirala u srcu koji je idući Njen korak tako nas ovaj blagdan potiče da i mi činimo isto.
U propovijedi p. Niko je istaknuo tri misli kako bi iznova ušli u otajstvo koje slavimo na oltaru. Prva riječ jest – uzeti k sebi. Učenik je Mariju uzeo k sebi. Druga važna riječ jest slušanje – kaže poslanica da je sam Gospodin Isus Krist naučio slušati i treće ono najvažnije jest uslišanje – „bi uslišan“ – kaže poslanica.
P. Niko Bilić je svoju ulogu u sklopu ove trodnevnice vidio u izražavanju dobrodošlice na svetu goru Kalvariju gdje su se čak i oni odabrani razbježali iz straha za vlasititi život. Taj strah je normalan, istaknuo je p. Bilić, rekao je kako jei zdrav jer nas poučava da se brinemo za sebe. I učenici su otišli, a svega nekoliko njih ostaje tu, a među njima je i Majka.
Pater nas je pozvao da oživimo znanje i sjećanje na središnji čin Isusova života u kojem je prisutna i Majka – „i onda kada ju na Kristovu riječ učenik uzima k sebi.“ U tome se otkriva tajna našeg vjerovanja i praksa životne duhovnosti.
Uzeti k sebi Mariju znači prigliti onu koja je Majka Isusova. Pater je sve prisutne potaknuo kako je važno u svom svijetu i životu stvoriti prostor u kojem će Marija biti trajna svjedokinja sveg što se zbivalo s Gospodinom.
Uzeti k sebi Mariju znači uzeti k sebi i sam početak gdje joj dolazi Božji glasnik, a ona se pita: „Kakav bi to bio pozdrav?“ Ona nas uči kako se Bog objavljuje na mnogo načina a najjednostavnije Ga je prepoznati kroz ispit savjesti.
Uzeti k sebi Mariju znači vidjeti kako je Ona mnogo propatila. Poznajemo život Majke Kristove. Već na početku u isti mah osim objave tu su i bol, mač, muka, neizvjesnost…Kada se prisjećamo žalosti koje je Majka Božja prošla u svom životu obično u biblijskom duhu nabrajamo njih sedam – sjetimo se kako ju nisu nigdje htjeli primiti pred sam porod, sjetimo se kad je Isusa kao dvanaestogodišnjaka tri dana tražila s velikom boli.
Uzeti k sebi Majku Isusovu znači prepoznati da sve ono što smo sami proživljavali kao tešku muku, kao nerazumjevanje Božje Riječi, kada smo osjećali da nema komunikacije među nama, kada smo doživjeli bol i uvredu od onih najbližih…uzeti Mariju k sebi znači da se u tim našim patnjama skriva i Njezin put.
I tako nas je p. Niko doveo do onog drugog što je također važno. Kaže apostol kako je Isus Krist kroz mnoge patnje naučio slušati. Mi prepoznajemo da taj sveti posluh u pravom smislu kao čovjek On preuzima od svoje Majke. Majka je prepatila svih sedam žalosti i zato je bila spremna poslušati i onu zadnju zapovijed koju Isus čovjek prije svoje smrti daje: „Ženo, evo ti sina!“ Kad kaže „ženo“ On prepoznaje i obnavlja to dostojanstvo žene od početka. „Kao što je Majka Marija prošla sedam žalosti i postala sposobna biti slušateljica u patnji, blago nama ako s današnjim danom otkrijemo taj dar – dar slušanja.“ – istaknuo je p. Bilić.
Jako je važno za praktični život nasljedovati našeg Gospodina koji je i sam vapio i ponovno otkrivati vrijednost molitvenog slušanja.A jako je važno i naše međusobno slušanje. Slušanje je ljekovito i vodi nas naprijed.
„Dođimo do onog bitnog, utješnog. Kad poslanica opisuje Kristov život opisuje da je prikazivao molitve i prošnje. I onda piše da je bio uslišan. A mi otkrivamo – kad god je Isus Krist najavljivao svoju muku bilo je uvijek na kraju i ono da će treći dan uskrsnuti. To je središte naše vjere i početak Novog Zavjeta. Mnogo je bilo proroka koji su trpjeli u Starom Zavjetu. Ali samo je jedan novozavjetni prorok Isus Krist osim pretpljene muke i uskrsnuo. Danas imamo priliku s Petrom apostolom ponovno otkriti kako je dovršetak Kristove žrtve u tome da je bio uslišan. Vapio je i molio. Smijemo reći da je Uskrsnuće kao Očev dar odgovor na Kristovu molitvu.
Preko svih naših križeva molimo da i nas dovede do svetog slušanja…da slušamo onu jednu božansku riječ – Riječ koja je Radosna vijest o uskrsnuću, Riječ na koju je Majka Marija bila pripravljena u ona tri dana potrage za dvanaestogodišnjim Isusom. I to je bila priprava. A i mi se nalazimo u trodnevnici i gledamo na ono što je glavni cilj – gledamo na Božje Srce koje i nakon križa i nakon groba za nas kuca.“
Nakon sv. Mise u kapeli sv. Josipa svi su se vjernici preselili u društveni dom u Hrvatskom Leskovcu gdje je održana premijera dokumentarnog filma „Stoljeće karmelskog služenja u ljubavi“ koji je režirao gospodin Josip Ninković. On je prethodno režirao nekoliko dokumentarnih filmova – o Franjevačkoj mladeži čiji je i sam bio dionik u svojoj mladosti, o projektu ljetovanja za mlade koje nudi Crkva tzv. Mljetovanje i zadnji dokumentarac koji je napravio predstavlja Marijanski zavjet za domovinu.
Uz dokumentarne filmove Josip je autor i prekrasnih dubokih spotova duhovnih pjesama evangelizacijske skupine Duhovnih kutak.
Josipu od srca još jednom velika hvala na srdačnoj komunikaciji, lijepoj suradnji te trudu koji je uložio.
Glavni kamerman bio je režiser Josip, ali osim njega u nekoliko kadrova sudjelovao je i fra Ivan Dominik Iličić, mladi dominikanac.
U montaži su uz Josipa Ninkovića sudjelovali i Krešimir Lasić te Matija Šimunović.
Za potrebe ovog dokumentarnog filma korištene su snimke prve katoličke televizije – Laudato TV koja je snimila otvorenje godine jubileja i koja će ujedno u nedjelju izravno prenositi završno euharistijsko slavlje u 11 sati.
Ujedno se želimo zahvaliti na snimkama sljedećim osobama i foto studijima:
Jure i Vlado Badrov (Kuća Sv. Male Terezije Zagreb i Samostan u Strmcu)
Foto studio “DUGA” (Hrvatski Leskovac)
Nenad Opačak (Slavonski Brod)
Biserka Maračić (Punat)
AP studio AHEROPITA, Split (Split)
Kruno Matošević (Bibinje)
Ilija Kordić (Gabela Polje)
Foto studio HRVO (Poredje)
Osobita zahvala ide s. Mariji Zovkić i s. Antoneli Pavičić čiji govor vodi kroz dokumentarac te štićenicima Kuće sv. Josipa Ivanu Opalinu te Denisu Fuduriću na njihovim prekrasnim svjedočanstvima.
A zahvalnost ide svima koji su sudjelovali u snimanju.
Sorry, photo gallery is empty.