Po prvi put u povijesti naše hrvatske Provincije organizirano je od 31. svibnja do 5. lipnja 2018. godine, hodočašće u Francusku u svetišta koja su značajnija za duhovnost naše Družbe. Hodočasnički put nas je vodio do Lisieuxa, Dijona, Arsa, Neversa i Paray-le-Moniala. i sv. Terezije od Djeteta Isusa, zaštitnice naše Provincije. Hodočastilo 20-ak sestara, uz pratnju pridruženih članova zajednice karmelskih laika, članova obitelji naših sestara te duhovnu pratnju p. Vedrana, karmelićanina. Vrlo smo zahvalni za organizaciju našega vodiča g. Mije, koji nam je omogućio da u malo vremena vidimo toliko mnogo.
Prvo odredište je bio Ars i sveti Ivan Marija Vianey čiji nam život svjedoči o tome kako Bog po naizgled neznatnim osobama izvodi mnoge čudesne stvari. Svetu smo Misu imali u samoj bazilici, gdje je izloženo neraspadnuto tijelo ovoga sveca. Njegova duhovna blizina potaknula nas je da ondje svi zajedno posebno molimo za svećenike, njihovu vjernost i svetost. Nakon toga posjetili smo župni dvor, koji datira još iz vremena Svečeva života, gdje sve govori o jednostavnosti života i njegovom zalaganju za narod kojemu je vjerno služio. Nedaleko od ovoga mjesta nalazi se velika kripta, koja može primiti i do tisuću hodočasnika. Slijedećeg smo se dana uputili prema, možemo reći, prvom karmelskom odredištu, svetištu sv. Elizabete od Trojstva. Zajednica sestara karmelićanki je prije nekoliko desetljeća zbog trošnosti samostana u Dijonu preselila u novi samostan koji se nalazi dvadesetak kilometara od Dijona. Ondje smo sa sestrama kaarmelićankama slavili svetu Misu. Duboka nas se dojmilo ozračje pobožnosti na sv. Misi, profinjena liturgija i skladno pjevanje sestara te šutnje i sabranosti koje je Svetica toliko preporučivala kao važne preduvjete za duhovni život. Nakon sv. Mise imali smo srdačan susret sa sestrama koje su izrazile radost zbog našeg dolaska. Poklonile su nam relikviju sv. Elizabete i lijepi medaljon načinjen za prigodu njene kanonizacije. Razgledali smo njen muzej, u kojemu se nalaze predmeti koje je koristila; ondje su istaknuti svi važni događaji iz njezinoga života prije i nakon ulaska u samostan, a sačuvan je i original poznate njezine molitve “Bože moj, Trojstvo kome se klanjam”. Uz samostan sestara postoji i prihvatilište, smještaj za hodočasnike. U Dijonu smo posjetili velebnu baziliku sv. Mihaela u kojoj su u umjetnički izrađenom sarkofagu sačuvane relikvije Elizabetinoga tijela. Zadržali smo se nekoliko trenutaka u molitvi i zahvali Presvetom Trojstvu za primjer svetosti, sabranosti, šutnje i povezanosti s Bogom koji nam je dao u ovoj svetici, čijem se zagovoru utječemo. Okrijepljeni milostima primljenim na ovom svetom mjestu, krenuli smo prema Lisieux-u, za mnoge i najvažnijem odredištu na ovome hodočašću. Tamo smo najprije posjetili Karmelski samostan u kojem je zaštitnica naše Provincije živjela i postigla savršenu ljubav. U osobnoj molitvi predali smo ovoj dragoj svetici mnoge zahvale za sve primljene milosti po njezinom zagovoru, a neke sestre zacijelo i zahvalu za svoj redovnički poziv u Karmelu Božanskog Srca Isusova, a isto tako i preporuke. U blizini Karmela nalazi se impozantna bazilika sv. Terezije gdje smo slavili svečanu svetu Misu za hodočasnike. U vrlo lijepoj propovijedi predslavitelj je istaknuo i vidike duhovnosti svete Male Terezije- zajedno s Kristom koji svoje Tijelo i Krv prikazuje Ocu za svoju Crkvu, svako je od nas pozvan prikazivati dnevno svoje male žrtve za spasenje duša i za korist svete Crkve. U kripti bazilike nalaze se relikvije tijela svetih roditelja Ljudevita i Azelije Martin, gdje smo mi zajedno sa drugim hodočasnicima molili da po primjeru ovih svetaca obitelji svoj život usmjeruju prema ostvarenju Božje volje i suobličenju slici svete nazaretske Obitelji. Ova je kripta veoma posjećena, koliko od obitelji, toliko i od mladih koji se preporučuju zagovoru svetih roditelja. Sve nas se posebno dojmio muzej koji na vrlo živ način dočarava život ove posebne svetice, ponajprije njezin život u Karmelu. U muzeju se nalaze sačuvani neki njezini rukopisi, original Vjerovanja koje je ispisala svojom krvlju, težak habit od čohe kojega je nosila, te nekoliko stvari koje je koristila. Sve nam je to, kao i kod svetog arškog župnika, svjedočanstvo da smo svi pozvani na svetost, jer Bog izabire one koje hoće kako bi se preko njih proslavio. Da bismo još dublje uronili u život drage nam svetice, imali smo posebnu priliku posjetiti njezinu kuću u Buissonets-u. Raskošna je to vila, u čijem je mirnom ozračju i obiteljskom okruženju odrastala Terezija. Unutar kuće, koja je neznatno izmjenjivana, sačuvan je namještaj koji je ova sveta obitelj koristila. Posebno nas je dirnulo doći u sobu svetice, stati pred krevet na kojemu je ležala kada je primila milost ozdravljenja koje joj je podario osmijeh Blažene Djevice Marije. Isto tako, imali smo priliku doći pred kućno ognjište gdje je zadobila božićnu milost, milost one noći kada je odlučila potpuno pripadati Isusu. U vrtu kuće, na kamenoj klupici, prikaz je kipova sv. Terezije i sv. Ljudevita u trenutku kada, tada 15-godišnja Terezija moli svoga tatu da joj dopusti ulazak u Karmel. Bio je to zaistan poseban doživljaj, doći na mjesto gdje je Bog već odgajao svoju miljenicu i spremao je, da u svom kratkom zemaljskom životu, dosegne vrhunce svetosti i postane poput zvijezde vodilje na putu predanja, pouzdanja i poniznosti. Zadnjega smo dana posjetili svetište svete Bermardice u Nevers-u, gdje se nalazi veliki samostan gdje je svetica živjela. Zadržali smo se u molitvi pred njenim neraspadnutim tijelom,te se preporučili posebno zagovoru Gospe Lurdske. Zatim smo se uputili u Paray-le-Monial, grad Srca Isusova. Ovdje smo posjetili više lokacija, katedralu, kapelu Ukazanja te crkvu i grob sv. Klaudija Colombiere-a. Svetu smo Misu slavili u kapeli Ukazanja, nakon čega smo imali priliku vidjeti i relikvije sv. Margarete Marije Alacoque, sv. Klaudija, te ispovjedaonicu gdje su se odvijale duge ispovijedi svete Margarete njezinom ispovijedniku Klaudiju. Za duhovnost nas, kao Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, ovo je bilo nezaobilazno mjesto, mjesto gdje je sam Isus otkrio blaga svoga Srca, tajne skrivene u njemu, te od sv. Margarete tražio štovanje i zadovoljštinu za uvrede nanesene Njemu u Presvetom Oltarskom Sakramentu na oltarima diljem svijeta, te za mlakost duša, posebno njemu posvećenih osoba. Svaka je od nas ovdje mogla zastati nad sobom, razmatrati o osjećajima Isusova Presvetog Srca dok gleda na svaku od nas, ali i na nas kao na zajednicu koja u svom temelju ima pobožnost Božanskome Srcu. Ovo poklona vrijedno Srce obasulo nas je ovdje svojim milostima, zaključilo čitavo naše hodočašće i bilo kao simbol nagrade za vjernost onima koji, po primjeru naših svetaca, ustraju u ljubavi i predanju, stavljajući čitav svoj život na raspolaganje Bogu. U zahvalnosti Presvetom Trojstvu, odmah po povratku slavili smo u našoj kapeli u Hrvatskom Leskovcu svetu Misu i tako završili naše hodočašće, čijim se plodovima nadamo ne samo u danima koji slijede, nego i u cijelom našem životu. Želja nam je, dakle, poći putem svetaca, putem svetosti, ostvariti u svome životu savršenu ljubav prema Bogu i ući u Božansko Srce Isusovo, koje svakoga od nas u ljubavi poziva. Molimo za to i zagovor Blažene Djevice Marije, Kraljice Karmela, koja neka nas prati na našemu putu, bude nam zagovornica i izruči nas Srcu svoga Sina, izvoru svake ljubavi i svake svetosti.
postulantica Monika