ODRŽAN KARMELSKI LJETNI KAMP
Od 4. – 11. srpnja 2021. godine, u našem samostanu Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, održan je duhovno-rekreativni karmelski ljetni kamp. Djevojke okupljene s raznih strana pa i izvan granica naše domovine provele su predivan tjedan bogat raznolikim sadržajima. Zajedno s predvoditeljicama kampa, s. Dijanom i s. Marinom, djevojke su otkrivale kako je Bog velik i kako je svatko od nas od Njega ljubljen! Sestre su kroz kateheze i molitveni program nastojale prenijeti dio ljepote i zahtjevnosti vjere i života, pružajući im smjernice preko nadasve bogate riznice blaga duhovnosti karmelske duhovnosti. Sudeći po dojmovima sudionica i ove godine dokazala se istinitost gesla ovog kampa, a to je: Isus Sasvim Usrećuje Srce!
Kamp i dalje nastavljamo kroz molitveno zajedništvo, do nekog sljedećeg susreta!
Donosimo dio svjedočanstava nekoliko djevojaka.
Sorry, photo gallery is empty.
Sve do ovog kampa nisam imala nikakvo iskustvo ljetovanja na ovakav način. Dugo sam se premišljala, no odlučila sam biti odvažna i hrabra i prijavila se. Smatram da je dragi Bog to za mene htio baš u ovom trenutku moga života – ne prije i ne kasnije. Hvala Mu na tome. Na kampu je bilo prekrasno. Duh Božji nas je vodio i stalno bio prisutan, to se osjetilo.
Časne sestre su imale prekrasne kateheze o zanimljivim i poučnim temama. Imam osjećaj da nisam nijednom trepnula tijekom kateheza ne bih li nešto važno propustila. A svaka tamo izrečena rečenica imala je svoj smisao i poruku, barem za mene i moj život. Bolje sam upoznala Mariju, ali i Srce Isusovo, te se iznova oduševila ljubavlju koje nam to Srce daje. Osim Svete Mise i klanjanja, posebni su mi bili trenuci tišine u samostanskoj kapeli. Tamo mi je duša bila “kao doma”. Primanje škapulara je za mene bio poseban trenutak približavanja Mariji (a tako i Isusu) te sam neizmjerno zahvalna na pruženoj prilici da ga primim.
Dobro je to što su sestre dale priliku djevojkama za osoban razgovor koji je zasigurno mnogim djevojkama pomogao. Drago mi je što su sestre podijelile s nama svoj put prema redovništvu. Također, sviđala mi se odgojna komponenta kampa – pranje suđa, pospremanje, održavanje svojih soba čistima itd.
Hvala Bogu što ima tako prekrasnih duša po kojima širi svoju Dobrotu i Svjetlo i pokazuje svijetu kako treba živjeti; za Koga treba živjeti.
Ana
Kamp je za mene jedna velika prekretnica. Buđenje. Vjetar u leđa za novi početak.
Došla sam poprilično zbunjena. Moja odluka na početku kampa bila je sljedeća: „Okej, Isuse. Očito ništa što sam radila nije bilo dobro. Čini mi se čak da uopće ne poznajem Tebe ni Tvoju ljubav. Previše sumnjam, no molim Te samo jedno – ne daj mi da Ti zatvorim svoje srce.“ Na klanjanjima i u kapelici moje jedino nastojanje bilo je ne razmišljati ni o čemu. Željela sam tišinu, mir misli. Nisam željela smišljati ni pretpostavljati što bi mi Isus htio reći, već sam samo htjela čekati. Htjela sam da Njegova ljubav dođe k meni ako On to želi.
(…)
Kateheze su mi otvorile oči – spoznala sam koliko sam bila u krivu i koliko sam si lošeg učinila čitajući Bibliju na svoju ruku. Moja slika Boga bio je strazavjetni Bog koji je strog, naređuje, prijeti i kažnjava. Za Isusovu ljubav nije bilo mjesta jer sam bila čaša ispunjena svojim brzopletim zaključcima.
Nadalje, usputni razgovori sa sestrama razbijali su moje predrasude i podsjetili su me da su i sestre ljudi te da, ako jednog dana budem pozvana u samostan, ondje uistinu nosim sebe sa svom svojom ljudskošću. Uvidjela sam da duhovni poziv nije ništa drugo doli dar i velika milost da po pravilima svoga reda živiš i proslavljaš Boga svakodnevnom molitvom i radom. Nadam se da ću isto činiti gdje god se nalazila – počevši od danas. Shvatila sam koliko je red buđenja, molitve i rada, odmora i rekreacije važan za cjelokupno zdravlje bića.
Imala sam otpor prema Getsemanskoj uri, a opet me privlačila. Ganulo me kada je sestra rekla da Isus samo želi našu ljubav. Isus – čovjek u tjeskobi u kakvoj sam i ja. Prostracija koja je prije izgledala tako čudno i strašno, sada je bila čin predanja. Sestra je rekla kako su nam imena već zapisana u Nebu. Toliko sam se bojala pomisli na križ jer sam imala neku sliku toga da ja moram zaslužiti Nebo svojim pokorama. Litanije muke Kristove su se molile nad nama dok smo bile prostrte pred oltarom. Tu se nešto prelomilo u meni.
Gdje god da ideš, nosiš svoje Nebo u sebi.
Bog sa mnom. Kako je to moguće?
Na koncu, razgovor sa sestrom bio je velika pomoć kako bih shvatila i barem dijelom razumijela sve ovo što sada pišem. Vraćam se molitvi i svom prirodnom, normalnom životu jer Bog koji me ljubi oduvijek je ovdje.
Ispovijed i primanje škapulara za mene su bile kiša milosti. Po daru škapulara zaogrnuta sam Maminim plaštom. I ja sam sad dio Karmela.
Svaka osoba, svaki trenutak – još ne znam točno zašto – ali sve je bilo s razlogom. S razlogom sam i došla u stanju u kakvom jesam bila. Zahvalna sam na tome.
Puno još toga trebam i želim naučiti od karmelskih svetaca.
Ipak, ovoga puta želim si dopustiti ići korak po korak.
Za jednu ruku s Isusom, a za drugu s Marijom. I koji god križ da me čeka, ne može biti pretežak.
Zahvalna Bogu na ovoj prilici i na vama, drage sestre
Klara
xxx
Iskreno, ne znam odakle bih krenula, pa najbolje da počnem ispočetka, od svoje prijavnice. U prijavnici sam napisala da očekujem produbiti vjeru i odnos s Bogom, biti ustrajnija u molitvi, možda i naučiti neke nove načine kako moliti. Također očekujem nova prijateljstva ukorijenjena u Kristu. -Upravo sam to dobila, čak i puno više. Priče o sv. Iliji su mi puno pomogle da produbim odnos s Bogom. U nekim stvarima sam se mogla poistovjetiti sa sv. Ilijom što mi je pomoglo da shvatim što je to što me odvlači od Boga i ne da mi da rastem. Ples i pjesmica “Prorok Ilija” su bili kao šlag na tortu 🙂 Naučila sam neke nove načine kako moliti po uzoru na Karmelski red. Posebno me dotakla molitva Getsemanske ure. Također sam produbila odnos s Nebeskom Majkom i primila škapular što smatram najvećim “dobitkom” ovoga kampa. Još uvijek mi je nestvarno kakvu sam milost zadobila kada sam primila škapular, i na tome sam Vam jako zahvalna. A kroz cijelo to vrijeme učenja i rasta, uz sebe sam imala grupu predivnih djevojaka s kojima sam se povezala kroz Krista. Predivno mi je to što imam zajednicu na koju se uvijek mogu osloniti za molitvu ili bilo što drugo. Ovaj cijeli kamp je ogromni dar od Boga i jako sam zahvalna Njemu, ali i svima Vama što sam imala priliku sudjelovati. Nemam niti jednu zamjerku, sve je uistinu bilo predivno- od organizacije do hrane i smještaja. Veliko hvala i svim sestrama koje su bile “iza kulisa” koje nismo viđali često. Nakon ovoga kampa se osjećam uistinu ispunjeno i znam da ću nastaviti i dalje rasti u vjeri. Sve ću Vas držati u svojim molitvama!
Božji blagoslov!
Jana
xxx
Počevši od Vas sestara koje ste vodile kamp, ali i za ostale sestre koje smo imale prilike tamo upoznati, sve smo se složile da ste nam vrlo drage i da zračite Duhom Svetim i Njegovom istinskom radošću. Od svake od Vas smo imale priliku nešto naučiti i iz Vašeg primjera, bez obzira na količinu komunikacije koje smo uspjeli razmijeniti. Što se tiče sadržaja kampa osobno mislim da ne trebate ništa mijenjati i da je ovakav raspored aktivnosti i količina kakva jest, najbolja moguća.
Hrana i smještaj koje ste nam osigurali bili su iznimno zadovoljavajući. Puno je značilo što u prostorijama samostana imate kapelicu u kojoj smo se mogli otići pomoliti kadgod smo to htjeli. Također, prilika za svakodnevnu svetu misu je nešto što definitivno osnažuje i to sam imala priliku i osjetiti te me dodatno potaknulo da i u svojoj svakodnevnici odlučim svakog dana pristupati svetoj misi. Cjelokupni program kampa bio je pun aktivnosti, što mi je osobno odgovaralo jer sam, bez obzira na umor, shvatila koliko u svojoj svakodnevici imam vremena “praznog hoda” te sam baš dobila poticaj kako da na zdrav način potpuno ispunim svoj dan. Također, shvatila sam kako mogu barem približno preslikati takav opis dana i na svoj studentski život. Kateheze su mi bile pun pogodak i mnogo toga sam naučila, a ono što sam već znala dobila sam potvrdu da sam na ispravnom putu pa su mi te dvije strane posložile mnogo kockica u glavi. Tematika kateheza je bila upravo ono što mi je bilo potrebno u fazi vjere u kojoj se trenutno nalazim, a to posijano sjeme želim dalje zaljevati da raste u meni.
Nadalje, mislim da ste s 22 primljene djevojke baš pogodili; ni manje ni više. Drago mi je da ste skupili sve nas djevojke različitih godišta i osobina, a opet svaka od nas je bila otvorena prema svakoj drugoj i svaka je na neki način doprinijela toj ljepoti zajedništva.
I na kraju, ono najvažnije, hvala Vam što ste tako otvorene Duhu Svetom jer bez toga ne bih imala prilike ni doći u kamp i dobiti tolike blagoslove i milosti koje sam iskusila. Svakako Vas držim u molitvama da Vam Bog podari dovoljno snage za ovakav daljnji rad.
Božji blagoslov,
Martina
xxx
Ukratko ću Vam napisati svoje dojmove o kampu. Prvo bih Vam se htjela zahvaliti na ukazanoj prilici što sam mogla sudjelovati, to je stvarno velika čast. Na kampu sam osjetila veliko zajedništvo, ljubav, prijateljstvo i koliko nas zapravo Bog ljubi i preko ljudi koje nam šalje u život. Svakodnevno smo razmatrali o sebi te pokušali otkriti što sve treba promijeniti u našem životu kako bi bili što sličniji Isusu i Mariji. Ovo nije kraj već početak, trnovita staza vodi do vječnosti koju još treba svaka od nas proći, a ovi dani će nam vjerujem ostati u najljepšem sjećanju i u teškim trenucima. Predavanja su bila odlična jer smo kroz njih pokušale ući u same sebe, što se ne događa često jer je najteže ulaziti u nutrinu i suočavati se sa svojim slabostima.
Uslužnost, dostupnost i ljubav sestara mi se posebno dojmila ????
Zatim molitva i šutnja su mi pomogli da ostvarim dublji odnos s Isusom i zagledam se u njegovo srce koje je puno ljubavi.
Najljepši trenutak mi je bio oblačenje škapulara, meni je ovo 6 godina od primanja te mi je jako drago što su se sve djevojke s kampa odlučile zaogrnuti Marijinim plaštem.
Iako je došao kraj našeg zajedničkog boravka na kampu ostat ćemo povezane preko škapulara i molitve, a to je najjača snaga na zemlji. Sve vas puno pozdravljam i nadam se da se vidimo nekom drugom prigodom.
Božji blagoslov
Kristina
