KORIZMA – VRIJEME OBNOVE SRCA

KORIZMA – VRIJEME OBNOVE SRCA

21. ožujka 2016.

MEDITACIJA NAD POSTAJAMA KRIŽNOG PUTA

UVODNA MOLITVA

U ovim darovanim trenucima želim se približiti Tvojem otajstvu patnje koju si proživio onih dana koji su zauvijek obilježili povijest svakog ljudskog života. Od tada ništa više nije isto. Tvoja muka i smrt, Kriste, otvorila je čovjeku vrata jednog novog svijeta, razdrla je zavjesu i povela jednim novim putem. Zaista ništa više nije isto… Po Tvojoj žrtvi darovan mi je novi život već sada, ovdje na zemlji. Daruj mome srcu sabranosti da razmatram ovu istinu dok Te u duhu slijedim na Tvome putu muke.

 

GETSEMANI

Naš je Gospodin u Maslinskom vrtu uživao sve slasti Presvetog Trojstva, pa ipak njegova agonija nije radi toga bila manje okrutna.

Sv. Mala Terezija

Nitko ne može spoznati dubinu Tvoje muke koju si proživljavao one noći u Maslinskom vrtu; svu onu nutarnju bol, razdrtost i tamu koje su te tako okrutno bacile na tlo i oblile krvavim znojem. Mogu je tek naslutiti i dotaknuti vjerom gledajući Te prostrtog na tlu dok se boriš sa noći u samome sebi. Velika je milost spoznati da si u svojoj agoniji proživio i agoniju svakog od nas. Neka me ova istina jača u trenucima mojih boli i tmina s kojima se susrećem u vrtovima svoga života, a posebno u onom koji me čeka na kraju moje životne staze. Budi tada, Kriste, onaj anđeo kojeg Otac šalje da rasvijetli tamu i da me utješi.

 

  1. POSTAJA – ISUSA OSUĐUJU NA SMRT

Čemu se braniti i prepirati kad smo neshvaćeni i nepravedno osuđeni? Pustimo da to prođe, ne govorimo ništa!

Sv. Mala Terezija

U trenucima osude ostaješ miran unatoč nepravde, ostavljenosti i zlobe. To nije apatija. To je Tvoja predanost u Očeve ruke. To je Tvoja sloboda koja je plod borbe u Maslinskom vrtu. To je vjera koja je i meni potrebna. Onoga dana proživio si i sve moje osuđenosti da bi jednom u vremenu i ja ostala mirna i predana pred osudom. Svijest ove istine neka me čuva od toga da sudim Tebe u svome bližnjemu.

 

  1. POSTAJA – ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Križ sam uvijek smatrala najvećim dokazom Božje ljubavi, povjerljivom Božjom ljubavi prema mojoj duši.

  1. Marija Terezija od sv. Josipa

Uzeo si na svoja ramena križ. Nakon bičeva, trnove krune i osude samo duboka vjera može u križu gledati Očevu ljubav. Daruj mi milost te duboke vjere hranjene Tvojom otajstvenom blizinom. Neka me Tvoja vjernost Ocu uvijek iznova osnažuje da svoj križ primam i nosim predana u vjeri u Očevu i Tvoju ljubav.

III. POSTAJA – ISUS PRVI PUT PADA POD KRIŽEM

Pa ako budete posrtali i padali, ne rastavljajte se od križa i ne odustajte od njega.

  1. Terezija Avilska

Ne odustati pred spoznajom vlastite krhkosti i slomljenosti – to je spoznaja do koje dolazim gledajući Te kako padaš pod križem. No, ne ostavljaš ga. Ne odustaješ od puta jer znaš da ovaj pad nije tvoj kraj. Ti, koji si Istina, budi moja snaga i podigni me kada padnem noseći svoju istinu. Ona će me jedina dovesti do susreta s Ocem.

 

  1. POSTAJA – ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Oh, kako volim Marijo, tvoju rječitu šutnju! Ona mi otkriva veličinu i svemoć duše koja ne čeka pomoć niotkud nego od neba.

Sv. Mala Terezija

Tvoja Majka, Kriste, žena je šutljive vjere koja ne razumije… Otajstvo se ne može razumjeti; njemu se može samo klanjati. Pred otajstvom Tvoje patnje Marija se klanja u šutnji, nijemog pogleda. Samo s vjerom može prihvatiti ono što ne razumije. Ona me uči da ima trenutaka kada su šutnja i bol jedina molitva. Neka mi ne nedostaje njezine majčinske blizine koja mi otkriva snagu i svemoć duše koja trpi u vjeri i s vjerom.

 

  1. POSTAJA – ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Kad se trpi, tako je dobro imati prijateljskih srdaca čiji odjek odgovara našoj boli!

Sv. Mala Terezija

Ti znaš što znači u trenucima patnje rame drugoga koje se podmeće pod Tvoj križ. Spoznaja da tvoja muka odjekuje u srcu drugoga i približava ga tebi da ti pomogne daje nutarnju snagu za nastavak hoda bez obzira na težinu križa i puta koji je pred tobom. Mnogi dvoje da li Ti je Šimun pomogao iz suosjećanja ili iz straha pred vojnicima. To u konačnici nije važno. Važno je da se dogodio susret nakon kojeg Šimun vjerojatno nije ostao isti… Daruj mi da Te prepoznam, Kriste, u onima koji me na mojim stazama prate noseći sa mnom dio tereta moga križa.

 

  1. POSTAJA – VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Promatraj njegovo klanjanja vrijedno Lice! Promatraj te rane! Gledaj Isusa u njegovu Licu! Tu ćeš vidjeti koliko nas ljubi!

Sv. Mala Terezija

Veroniku, tu hrabru ženu, slobodnu od mišljenja drugih i spremnu suprotstaviti se većini, nagradio si, Kriste, odrazom svoga Božanskog Lica. Ispod krvi i znoja ona je prepoznala Lice Boga koji ljubi. Neka i mene u susretu s drugima vodi nutarnja sloboda i pronicavo srce koje u ljudskom prepoznaje iskru božanskoga. Tada će i moje biće biti odraz Tvoga bića.

 

 

 

VII. POSTAJA – ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Tko sam pada ostaje sam u svom padu i malo vodi računa o svojoj duši jer se uzda sam u sebe.

Sv. Ivan od Križa

Ustrajnost mi je potrebna dok se uvijek iznova suočavam sa svojim porazima i slabostima koji često slamaju sile i nameću misao o besmislenosti daljnjeg hoda. Iz Tvog pada podiglo Te je bezuvjetno povjerenje u Oca i čežnja za čovjekom. Digao si se da bi nam pokazao da je moguće i onda kada se sve čini nemogućim i besmislenim. Neka me Tvoje povjerenje i ljubav podižu iz mojih padova, a čežnja za susretom s Ocem nosi u trenucima slomljenosti i kolebljive nade.

 

VIII. POSTAJA – ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Onome koji se uistinu Bogu predao svejedno je vodi li ga Bog kroz patnju ili kroz radost.

Brat Lovro od Uskrsnuća

Tvoj pogled, premda zamućen krvlju i znojem, uočio je uz stazu uplakana lica onih koje su u svojoj samilosti bile nemoćne. Njima je utjeha bila potrebnija nego Tebi. Ti si to znao jer je Tvoj pogled sagledavao stvarnosti koje su sakrite ljudskom oku. Njihovo ispunjenje, bilo u vremenu, bilo u vječnosti, čini potpuno svejednim vodi li nas do njih patnja ili radost. Okrijepi me, Kriste, novim predanjem da bi moj pogled bio upućen na vječne stvarnosti. I po meni Ti budi utjeha onima koji stoje uz stazu moga života.

 

  1. POSTAJA – ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM

No, padnem li svakog časa što prolazi, dižući se, dolaziš mi u pomoć, svakog časa, daješ mi svoju milost. (Pj 17)

Sv. Mala Terezija

Pod težinom svoga i moga križa ponovno padaš. I ponovno ustaješ da ja ne bi jednog dana odustala umorna i iscrpljena od ponovljenih padova. Daruj mi svoju vjeru i dosljednost danoj riječi: „Neka bude kako Ti hoćeš“ u trenucima kada se stvarnost čini neizdrživom. Tada neka me snaži svijest Tvoje blizine i obdarenosti Tvojim milostima.

 

  1. POSTAJA – ISUSA SVLAČE

Patnja mi nije nepoznata. U njoj nalazim svoju radost, jer se na križu susreće Isus, a on je ljubav. I patnja nije teška kad se ljubi.

Sv. Terezija de los Andes

U bolnom času poniženja kada Ti skidaju odjeću, Ti ipak ostaješ iznutra obučen. Obučen u Oca kojem si predao svoj život da po njemu otkupi čovjeka od njegove duhovne golotinje. Tvojim predanjem u kojem si zbog nas svučen darovana nam je haljina besmrtnosti da nikada više ne budemo goli i ogoljeni. Po svojoj patnji zaodjeni me u ljubav. U sebe, Kriste.

 

  1. POSTAJA – ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Gane me pomisliti da si Ti, Isuse, toliko trpio na križu da pokažeš svojoj djeci veličinu svoje ljubavi i da osvojiš našu ljubav. Kako je beskrajna briga Boga koji dolazi isprositi našu ljubav.

Bl. Marija Candida od Euharistije

Nitko nikada neće do kraja moći razumjeti snagu Tvoje ljubavi prema čovjeku za kojeg se daješ prikovati na križ. Iz te ljubavi daješ se razapeti da u bolnoj agoniji Tvoga tijela i duše spoznamo veličinu Tvoje čežnje za našom ljubavi. Voliš nas, Kriste, do smrti na križu. Neka Tvoja bol koju si trpio dok su Ti čavli razdirali udove bude zalog i moje vjere u Boga koji me ljubi.

 

XII. POSTAJA – ISUS UMIRE NA KRIŽU

Tvoj Spasitelj visi pred tobom s otvorenim Srcem. Prolio je svoju krv da zadobije tvoje srce.

  1. Edith Stein

Sve je svršeno. Nakon tjeskobnog krika upućenog Ocu i darovanog obećanja desnom razbojniku ostala je samo tišina i otvoreno Srce. Zauvijek je promijenjena sudbina čovjeka koji u otvorenom Srcu prepoznaje svoju vječnost. Daruj mi svijest ove stvarnosti: Tvoja krv cijena je koju si platio za naša srca… Gospodine, sjeti me se kada dođem pred vrata Tvoga kraljevstva.

 

XIII. POSTAJA – ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Djevica je pod križem da me nauči trpjeti kao on, da mi kaže, da dadne da čujem onaj posljednji pjev njegove duše koji samo Njegovu majku nije mogao iznenaditi.

Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva

Ima li boli veće od ove: držati u svom naručju mrtvoga Sina?… Ali dok grli Tvoje mrtvo tijelo, Tvoja Majka, Kriste, grli i naše duše koje je Tvoja smrt oživjela. Neka me nikada ne ispusti iz svog zagrljaja Ona koju si mi darovao za Majku. Njezin zagovor neka mi jednom otvori vrata raja…

 

XIV. POSTAJA – ISUSA POLAŽU U GROB

Pohranimo Isusovo tijelo u svoju dušu. Čist grob, čista je duša. Isus je sahranjen, ali ipak živi. Živi kao Bog.

sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

Tvoje tijelo položili su u grob. U srcima Tvojih najbližih koji su s Tobom ostali do posljednjeg časa skrivala se mješavina osjećaja, nejasne slutnje i nadanja… U životu postoje trenuci kada se ništa ne može razumjeti ni objasniti. Preostaje jedino očaj ili gola vjera. Daruj mi vjeru jer jedino vjera u noći gleda početak dana.

 

  1. 5POSTAJA -USKRSNUĆE

On, koji je iz smrti ustao na novi život, On je i mene oživio, probudio iz sna smrti, dajući mi novi život iz dana u dan.

  1. Edith Stein

Sav strah i neizvjesnost nestali su onoga Uskrsnog jutra kad je odvaljen kamen sa groba. Obdareni smo Tvojim mirom, Duhom koji proniče srca ljudska, životom koji se nastavlja i s onu stranu vječnosti. Ostani s nama, Kriste, hodajmo zajedno novim životom. Otajstvo Tvoje prisutnosti neka me blagoslovi čežnjom za susretom s Tobom jednom u vječnosti.

 

ZAVRŠNA MOLITVA

Dok se vraćam u svoju svakodnevicu neka me prati milost darovana po molitvi razmatranja Tvoje otkupiteljske muke. U zahvalnosti za sve darovano želim uvijek iznova  živjeti Tvoju i moju istinu: da si moj Bog koji me je otkupio svojom smrću i koji me čeka da se susretnemo u kraju gdje nema patnje i boli. Čežnja za tim susretom neka snaži moju ljubav i čuva je za trenutak za koji je stvoreno svako ljudsko srce – za vječnost.

20. 03. 2016. NEDJELJA – MUKA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
Evanđelje Lk 22, 14 – 23, 56
U ovim darovanim trenucima današnjeg dana i čitavog Velikog tjedna želim se približiti Tvojem otajstvu patnje koju si proživio onih dana koji su zauvijek obilježili povijest svakog ljudskog života. Od tada ništa više nije isto. Tvoja muka i smrt, Kriste, otvorila je čovjeku vrata jednog novog svijeta, razdrla je zavjesu i povela jednim novim putem. Zaista ništa više nije isto… Po Tvojoj žrtvi darovan mi je novi život već sada, ovdje na zemlji. Daruj mome srcu sabranosti da uvijek razmatram ovu istinu dok Te u duhu slijedim na Tvome putu.
Dok se vraćam u svoju svakodnevicu neka me prati milost darovana po molitvi razmatranja Tvoje otkupiteljske muke. U zahvalnosti za sve darovano želim uvijek iznova živjeti Tvoju i moju istinu: da si moj Bog koji me je otkupio svojom smrću i koji me čeka da se susretnemo u kraju gdje nema patnje i boli. Čežnja za tim susretom neka snaži moju ljubav i čuva je za trenutak za koji je stvoreno svako ljudsko srce – za vječnost.
s. Marija Alojzija

19. 03. 2016. SUBOTA – svetkovina Sv. Josipa

NEKA TE JOSIPE, NEBO UZVISUJE…

(Liturgijski himan sv. Josipu)

Neka te, Josipe, nebo uzvisuje,
Svaki kraj kršćanski nek ti se raduje,
Ti si pun zasluga, prečistom ženidbom
Združen s Djevicom nevinom.

Kad se slavni plod pod srcem javi njoj,
I ti bi, čudeć se, u brizi tjeskobnoj,
Anđeo reče tad: Djetešce presveto
Božjim Duhom je začeto.

Nježni se rađa Bog, i ti ga miluješ,
S njime u Egipat bježeći putuješ.
A kad on nestade, tražiš ga, nalaziš,
Pun veselja već ne tužiš.

Istom smrt pravedna druge posvećuje,
Borce, što pobijede, slavom usrećuje,
Ti ko duh iz raja – udesa blaženog! –
Živ još uživaš Boga svog.

Trojice višnja, čuj, budi nam u pomoć,
Podaj po Josipu u nebo nama doć,
Da te svi uvijeke ondje u domu tvom
Pjesmom slavimo zahvalnom. Amen.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju – 1, 16.18-21
Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.
Riječ Gospodnja.
RAZMATRANJE
Danas slavimo svetkovinu sv. Josipa, tog šutljivog al tako velikog sveca, koji se u Karmelu osobito štuje. To je svetac  koji je vršio Božju volju i dopuštao da se ona i mimo njegovih osobnih planova ostvari. Vidimo to u današnjem Evanđelju u situaciji kad Josip vidi Mariju trudnu. No upravo se tu očituje njegova pravednost u kojoj nas poziva i zagovara da ju i mi tražimo i slijedimo pa i u teškim i u nepravednim situacijama.
Nije to lagano, ali donosi mir našem srcu. To Gospodin vidi i blagoslivlja i vrlo često pa makar nam se čini nemogućim…sve okreće na dobro

Milostan blagdan sv. Josipa žele Vam ss. karmelićanke BSI

 

18. 03. 2016. PETAK – Otac u meni i ja u Ocu

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – 10, 31-42

U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena — a Pismo se ne može dokinuti — kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: ‘Huliš!’ — zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’

Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.«

Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

I ode ponovno na onu stranu Jordana — na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.«

Mnogi ondje povjerovaše u njega.

RAZMATRANJE

„Otac u meni i ja u Ocu.“ Ovom rečenicom očituje se Božja prisutnost. Živjeti svakodnevno Božju prisutnost. Kad smo u prisutnosti Božjoj tada ćemo u svakoj osobi vidjeti Isusa, tada On djeluje u nama i neće biti kamenovanja riječju, ni pogledom, ni odbacivanja osobe od nas.

Tada ćemo cjeniti i gledati svakoga Božjim pogledom.

BOGA U SVIMA GLEDATI

BOGU U SVIMA SLUŽITI

BOGA U SVIMA LJUBITI

s. M. Ana

 

  1. 3. 2016. ČETVRTAK

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – 8, 51-59

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«

Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi — Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.«

Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus:

»Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!«

Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

RAZMATRANJE

U Evanđelju današnjega dana Isus nam progovara o vrijednosti svoje riječi. Samo vrijedne stvari u životu nastojimo sačuvati, želimo ih trajno imati. Štoviše, želimo ih naći jednom i u vječnosti, jer sve malo vrijedi ako nije vječno. Isto tako, Isus želi da čuvamo Njegovu riječ koja je kadra spasiti nas od propadanja, od smrti, i darovati nam vječni život. Isusove riječi su sve ono što je On naučavao kroz vrijeme svoga ovozemaljskog života, i to ne samo ono što je govorio, nego i što je u cijelosti bio i živio kao Bog i čovjek. Isus je sam Riječ! Svaka Njegova gesta, svaki Njegov pogled, svaki Njegov korak i pružena ruka prema čovjeku su Njegova riječ koju trebamo upiti u svoj život i primjerom je nasljedovati.

To često nije lako. Lakše je ne prepoznati Njegov govor i biti poput tvrdokornih Židova iz evanđeoskog odlomka koji su pograbili kamenje da ga bace na Nj. Lakše je osuditi bližnjega, nego ga razumjeti i oprostiti mu. No, taj put ne vodi u Život, nego u smrt. Izaberimo Život koliko god nas to koštalo, jer vrijedne stvari u životu su također i skupocjene. Trajno birajmo Isusa, stavljajmo Ga usred našeg srca i čuvajmo kao najdragocjeniji biser koji nikad ne bismo željeli izgubiti, jer Isus je Život, Isus je sve!

s. Ivana Mara

 

16. 03. 2016. SRIJEDA

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – 8, 31-42

U ono vrijeme: Progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«

Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: ‘Postat ćete slobodni?’« Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svoga oca.«

Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.«

Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac — Bog.« Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.«

RAZMATRANJE

Isus se u današnjem Evanđelju obraća Židovima koji mu povjerovaše. On im želi posvjedočiti da je On istina koja oslobađa. Nisu ga razumjeli jer su zarobljeni svojom istinom i nema u njima spremnosti da pogledaju na djela koja čine. Oni su potomstvo Abrahamovo i samim time smatraju da su spašeni.

I mi se nazivamo kršćanima, katolicima kao i oni “sinovima Abrahamovim“. I mi često čuvamo zapovjedi, ispunjavamo mehanički vjerničke dužnosti, idemo u crkvu i mislimo da je to dovoljno, a nutrina nam je zarobljena raznim lažnim prohtjevima.  Sada je vrijeme da si postavimo pitanje: Čemu ja robujem? Da li je Isus moja istina, moje životno opredjeljenje?

Odbacimo sve laži i uputimo se putem Istine bez obzira na zahtjevnost takva života i borbe koje nas na tom putu čekaju. Istinu upoznajemo ne umom, nego srcem ispunjenim Duhom Božjim.  Isus je svojim učenicima obećao da će ih Duh Sveti upućivati u svu istinu (Iv 16,13). Trudimo se u svjetlu Duha Svetoga produbljivali svoje razumijevanje Isusa Krista, njegovih riječi i postupaka. Naučimo prepoznavati  nove situacije i na njih primjenjivati Evanđelje.

  1. M. Katarina

 

 

15. 03. 2016. UTORAK – Što mi govori Isusov križ?
Evanđelje Iv 8, 21-30
Današnje Evanđelje svjedoči o velikom raskoraku između onoga što Isus govori i onoga kako to razumiju i prihvaćaju farizeji. Uistinu, postoje dva svijeta: ovaj vidljivi dolje i onaj duhovni gore. Isus je odozgo i jedino ako ga se prihvati u vjeri, može ga se slijediti prema gore. U protivnom, dolje ostaje smrt u grijesima, od kojih je nevjera najveći i uzrok svih ostalih jer tko odbacuje Isusa odabire drugi put i suprotan smjer od Isusova. Zatvara se pred Božjom milošću, ne prihvaća ponuđeno spasenje. To je grijeh koji vodi u sigurnu propast.
Da bi do kraja ispunio Očev plan Isus je prihvatio križ. Njegovo uzdignuće na križ kao znak i ispunjenje njegove ljubavi prema nama ostaje trajna tajna za naše prihvaćanje i nasljedovanje.
„Bio je 21. siječnja 1890. kada sam imala dirljivo ukazanje u snu. Vidjela sam živoga Isusa raspeta na križu u prirodnoj veličini. Uzduž cijeloga tijela, od ruku pa do nogu, bile su s obje strane tijela utisnute trnovite vitice, isprepletene baš kao što se plete kruna od trnja. Na lijevoj strani, na mjestu gdje se nalazi srce, bio je utisnut oblik srca ispleten od trnja. Glava nije bila okrunjena trnjem, ruke nisu bile spuštene, već ravno ispružene kao znak života. Bio je to prikaz koji izaziva milosrđe, potresan, tako strašan i dirljiv da nema riječi kojima bi se mogao opisati. Srce mi je drhtalo od boli dok su mi oči počivale na njemu. Božanski je Spasitelj glava koja na nebu živi bez boli i trnove krune; udove i tijelo čini sveta Crkva koju državne vlasti pribijaju na križ, a mlaki katolici i otpadnici duboko ranjavaju. Na to ukazuje trnje po tijelu dok trnje na srcu predstavlja mlake i nevjerne Bogu posvećene osobe.
Srce mi je bilo duboko potreseno od boli i milosrđa, štoviše bilo je ranjeno. Sada je postalo jasno što Bog od mene želi: molitvu i zadovoljštinu! Isprositi milost za obraćenje grešnika! Boriti se zajedno s Bogom za slobodu svete Crkve. Od toga su mi jutra srce ispunjavale nova glad i žeđ, ne samo da se svidim Bogu i budem savršena, nego i glad i žeđ da sa žarkom čežnjom Božanskom Srcu pridobivam duše.“
Ovo su riječi bl. Marije Terezije, svjedočanstvo dubokog iskustva susreta sa Raspetim na križu. Kako ja prihvaćam i živim otajstvo Isusovog križa u svome životu? Što mi govori Isusov križ?
s. Marija Emanuela

 

  1. 03. 2016. PONEDJELJAKJa sam svjetlost svijeta.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – 8, 12-20

U ono vrijeme: Progovori Isus farizejima: »Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.«

Farizeji mu nato rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!«

Odgovori im Isus: »Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; no ako i sudim, sud je moj istinit, jer nisam sam, nego — ja i onaj koji me posla, Otac. Ta i u vašem Zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac.«

Nato ga upitaju: »Gdje je tvoj Otac?« Odgovori Isus: »Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali.« Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.

RAZMATRANJE

Isus je rekao: „Ja sam svjetlost svijeta, tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“

Ljudi često hode tamnim putovima. Neki ostaju u mraku toliko dugo da se naviknu na tamu, pa više i ne primjećuju da lutaju sve dalje od svjetla, od pravoga puta, te zapadaju sve dublje u mrak grijeha.

Taj mrak za njih postaje nešto „normalno“, „uobičajeno“, nešto što „svi rade“. Riječ „vrlina“ postaje im strana, a sama pomisao na svjetlost, počinje u njima izazivati nelagodu.

Baš kao farizejima, tada im postaje teško prihvatiti istinu: „Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!“, odgovaraju Isusu, koji ih poziva da idu za njim, stazom svjetlosti i života. Ali oni ga ne poznaju, a samim time ne poznaju ni Oca te Isusovo svjedočanstvo smatraju lažnim.

„Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego svjetlo, jer su im djela bila zla“, kaže evanđelist Ivan (Iv 3,19-21).

Da, svjetlost razotkriva prljavštinu. Pomisao da bi istina mogla biti razotkrivena rađa strah, a ono čega se bojimo lako počnemo mrziti. No trudimo li se iz dana u dan upoznavati Isusa, njega koji je oprao noge svojim učenicima, pokazujući im tako primjer svoje beskrajne ljubavi, blagosti i dobrote, shvatit ćemo da se njega ne trebamo bojati. Takovog Isusa možemo samo ljubiti, ali potrebno ga je upoznati da bismo to shvatili.

Nastojmo se svakoga dana približiti Isusu s povjerenjem, onakvi kakvi jesmo. Dopustimo da nas njegova svjetlost obasja i preobrazi kako bismo hrabro mogli zakoračiti s njime u svjetlost života!

Mateja Plavec – mladi Karmela BSI

 

  1. 03. 2016. NEDJELJA – Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 8, 1-11

U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismo¬znanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.

Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«

RAZMATRANJE

Pismoznanci i farizeji doveli su Isusu neku ženu zatečenu u preljubu. Prema židovskom Zakonu kazna za takav prijestup bilo je kamenovanje. No pismoznancima i farizejima nije na umu bila pravda, već njihov vlastiti cilj –  želja da iskušaju Isusa kako bi ga mogli pogubiti.

Koliko puta i mi sudimo drugima ne radi pravde, već iz vlastitih, sebičnih razloga?

Rušimo li ih da bismo preko njih došli do nekih svojih ciljeva? Ili možda iz zavisti, da se uzdignemo nad njih i pokažemo „boljima“? Blatimo li druge da bismo skrenuli pogled sa vlastite prljavštine?

Isus je rekao: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci na nju kamen.“ I svi su otišli osim one žene i Isusa.

Svaki put kada poželiš baciti kamen na svoga bližnjega, zastani. Sjeti se Isusovih riječi. Možeš li baciti kamen? Spuštaš ruku. Shvaćaš: nemaš pravo nikome suditi.

A Isus, on koji je sama Čistoća, koji bi imao to pravo, on ne osuđuje. On postavlja zakon ljubavi i milosrđa iznad svakog drugog zakona i uvijek nam iznova govori: „(Ni) ja te ne osuđujem. Idi i odsada nemoj više griješiti.“

Mateja Plavec- mladi Karmela BSI

 

  1. 03. 2016. SUBOTA- “Zar Krist dolazi iz Galileje?”

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – 7, 40-53

U ono vrijeme: Kad su neki iz naroda čuli Isusove riječi, govorahu: »Ovo je uistinu Prorok.« Drugi govorahu: »Ovo je Krist.« A bilo ih je i koji su pitali: »Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?« Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.

Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše. »Zašto ga ne dovedoste?« Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« Nato će im farizeji: »Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili od farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona — to je prokleto!« Kaže im Nikodem — onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: »Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?« Odgovoriše mu: »Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.« I otiđoše svaki svojoj kući.

RAZMATRANJE

Dok je Isus govorio, narod je bio podvojen u mišljenjima o Njemu. Jedni su ga s oduševljenjem slušali i upijali Njegove riječi dok su drugi gledali na Njegove riječi sa znanstvenog stajališta. Tražili su objašnjenje i dokaz za svako Njegovo djelo.

Kojoj skupini ljudi mi pripadamo?

Prihvaćamo li Božju riječ i volju onakva kakva je ili se pokušavamo “stopiti” s masom i svoditi sve na “crno i bijelo”? Trudimo li se upoznati Isusa čitajući Evanđelje?

“Predano prihvaćanje Volje Božje donosi nužno radost i mir: sreću u Križu.”

Kada se odlučimo za Isusa i prihvatimo Križ, tek tada ćemo biti ispunjeni, radosni i mirni u Kristu.

Monika Š. – mladi Karmela BSI

 

  1. 03. 2016. PETAK – Vrebali su da ga uhvate, ali još nije bio došao njegov čas.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 7, 1-2.10.25-30

U ono vrijeme: Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica.

Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno.

Rekoše tad neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!« Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika:

»Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.«

Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas.

RAZMATRANJE

“U ono vrijeme: Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju.”

Isus je znao što ga čeka. Smrt na križu. Neprihvaćanje. A opet je radosno navještao riječi svoga Oca. Nije izbjegavao odlazak u Judeju zato što je živio u strahu, nego zato što je znao da još “nije bio došao njegov čas”. Znao je koliko još dobra može učiniti. Mnogi stari i bolesni, a danas i mnogi mladi, se pitaju zašto su još na ovome svijetu. Koji je smisao života i patnje na Zemlji? Zašto ih Bog ne uzme?

Zato što nije čas.

Bog za sve nas ima savršeni plan i ništa nije uzalud. Isus je u teškim trenucima molio. Time nas uči da smo i mi potrebni nekome; kroz molitvu, razgovor, lijepe riječi i geste.. Trebamo prihvatiti dar života i potruditi se da budemo spremni kada dođe i “naš čas”.

Monika Š. – mladi Karmela BSI

10. 03. 2016. ČETVRTAK

Svjedočiti Boga svojim životom Evanđelje

Iv 5, 31-47 U prisutnosti Stvoritelja koji me ljubi, iskreno promatram doživljaje proteklog dana. Vrhunce, dna i onu svakodnevnu osrednjost. Mogu li uočiti gdje je Bog bio prisutan u svemu tome? Može li svatko od nas, poput Ivana Krstitelja biti svjetiljka što „gori i svijetli“? Naš je poziv da Božji život prenosimo poput Marije i Ivana Krstitelja i navijestimo Isusa u riječi i djelima. Molitva je vrijeme kada palimo to svijetlo i dopustimo Mu da zahvati naš život kako bi Ga mogli pronositi svima oko sebe. Ivan Krstitelj je pripravljao put Isusu, ali i za ljude kako bi mogli slušati Isusa. Približio je ljude Bogu preko svog iskustva i poziva, i neki su od njih prihvatili Isusa kada je stigao. Baš vidim, pogotovo danas, kako neki ljudi koje susrećemo u životu privlače svojim iskustvom Boga i čine nam lakšim način da prepoznamo Isusa i u svom životu. Dobro je u životu susresti takve ljude, ljude kao što je Ivan Krstitelj koji je pripravljao put za Isusa na način kako je živio. Zahvali u molitvi na takvim ljudima….i pitaj se kakav si ti? Koliko ti pripravljaš put Bogu u svojoj sredini??

Patricija C– mladi Karmela BSI

09. 03. 2016. SRIJEDA – Vjeruješ li da je SAD vrijeme milosno?
Evanđelje – Iv 5, 17-30
U korizmenom vremenu često čujemo riječi: Evo sad je vrijeme milosti, evo je vrijeme spasa! Koje je to vrijeme, koji su to dani? U ovom vremenu skloni smo razmišljati da je to baš ovo vrijeme, ovi dani, ovih četrdeset dana. Vjerujem da je čovjek iz jučerašnjeg Evanđelja pomislio da je to baš vrijeme kad je ozdravio. Oni koji su vrebali kako da optuže Isusa zasigurno su mislili da to vrijeme (vrijeme milosti) ni ne postoji ili nije ni potrebno. Koristimo li ovo vrijeme kao vrijeme milosti, kao vrijeme spasa?
Nakon ozdravljenja u subotu Židovi počinju Isusa napadati što radi subotom jer subota je za Židove dan posvećen Jahvi. Koji formalizam, a u pitanju život.
Dalje u Evanđelju čitamo o tome kako je Isus došao da nam dade život vječni. I ništa ne čini od sebe, nego što čuje od Oca nebeskog. Današnje Evanđelje odgovor je na napade židova koji optužuju Isusa za ozdravljenja koja su se dogodila u subotu. Isus im na to odgovori:”Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.” (Iv 5,17).
Isus dolazi da nas spasi. On nam daje život. Osoba koja sluša, čuje i vjeruje ima život vječni. Evo sad je vrijeme da čujemo, sad je čas da budemo spašeni. Zaista, zaista kažem vam: dolazi čas-sada je!-kad ce mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju živjet će. Jer On je prešao iz smrti u život. Velike su ovo riječi…a mi često gluhi, slijepi. Bože otvori nam oči srca da čujemo, shvatimo, da se obratimo Tebi.
Patricija C– mladi Karmela BSI

 

 

8. 03. 2016. UTORAK – Čovjek odmah ozdravi

Iv 5, 1-3a.5-16

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika — slijepih, hromih, uzetih.

Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?« Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.« Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.

Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenome: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!« On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!’« Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?’« No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! ‘Više ne griješi da te što gore ne snađe!« Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.

RAZMATRANJE

Isus u evanđelju,susrevši bolesnog čovjeka na kupalištu pita: „Želiš li ozdraviti?“, na što mu on odgovara: „ Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište.“

Često nam je potrebna pomoć drugoga kako bi ozdravili od raznih nevolja, tuge, bolesti, grijeha. Isto tako, budimo i mi potpora bližnjemu u nevolji, nemojmo zanemariti čovjeka u potrebi. Vođeni karmelskim geslom  Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti, trebamo s ljubavlju pristupiti svakom čovjeka, kojega susretnemo.

Blažena Majka Terezija iz Kalkute nam poručuje: „ Nikada ne dozvoli da sretneš nekoga, tko nakon susreta s tobom neće biti sretniji i ne dopusti da se netko tebi približi, ako neće otići od tebe bolji i zadovoljniji.“

Dakle, budimo misionari ljubavi u našim zajednicama, obitelji, poslu, školi, fakultetu.

Uz nas je Isus koji nam nudi pomoć, ne boj se prepustiti mu, imaj povjerenja u Njega.

Ne dozvoli da te tvoje boli, nevolje i grijesi slome, jer te on već otkupio na križu iz ljubavi.

Zrinka P. – mladi Karmela BSI

 

 

 

7. 03. 2016. PONEDJELJAK – Idi, sin tvoj živi

  1. Iv 4, 43-54Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Ode Isus iz Samarije u Galileju. Sam je izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdan. Jer su i oni bili uzišli na ‘blagdan.Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Jude’ u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sin jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!«Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov.Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.RAZMATRANJEDanas nas  Isusove riječi podsjećaju koliko se oslanjamo samo na ono što možemo osjetiti čulima. Potrebna su nam čuda kako bi povjerovali. Isus  i nama govori: „Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!“Zapitaj se jesi li i ti takav? Prisjeti se samo kako je  bilo trenutaka kada si prisustvovao nekoj duhovnoj obnovi ili susretima, kada si mogao osjetiti Božju blizinu. No, onda dođu dani kada se vratiš u svakodnevicu, utopiš se u „moru“ briga i obaveza te ovaj osjećaj lagano popušta, a ti umireš poput sina kraljevskog službenika.No, nije dobro svoditi vjeru na osjećaj, ona to nije. Osjećaji su varljivi i nestalni. Nego radije treba odlučnom odlučnošću, kako to kaže Terezija Avilska osloboditi se svih vanjskih navezanosti te moliti Boga za učvršćivanje vjere i postojanost. Samo čvrsta vjera ozdravlja i čini čudesa. Na ovaj način ozdravljaš od grijeha, ustaješ sa bolesničke postelje i postaješ sin koji živi po Božjem naumu.Zrinka P.  – mladi Karmela BSI

 

 

6. 03. 2016. NEDJELJA

Lk 15, 1-3.11-32

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.

A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

RAZMATRANJE

Preda nama se nalazi prispodoba o milosrdnom Ocu. Svi znamo da se nalazimo u godini izvanrednog jubileja milosrđa. Polazeći od te činjenice, kratko ću se osvrnut na sam lik oca.

On nam je primjer kakvi mi trebamo biti. Naime, otac jest lik našeg Gospodina i pokazuje nam koliku ljubav Gospodin ima prema nama.

Otac dopušta svom mlađem sinu da uzme što je njegovo i čini s tim što god želi. Stariji ostaje kod kuće i obavlja sve svoje dužnosti. Otac sve to promatra. Ne osuđuje ni jednog, ni drugog sina. Ne zahtjeva ništa posebno od starijeg koji je ostao kod kuće, niti se previše zamara mlađim koji je otišao u svijet. Znači li to da je otac nemaran?

Pogledajmo obadva sina. I jedan i drugi su promašili ono što je otac htio da nauče. Htio je da shvate da ih ljubi te da ta ljubav jest bit njihovog odnosa. Bit odnosa nisu stvari, imanje, jelo, pilo ili nešto drugo. Sve to jest važno, ali nije bit. Bit jest ljubav. Vidimo što otac čini kad mu se mlađi sin vraća. Prihvaća ga kao da se ništa nije dogodilo. Prepoznaje da je on shvatio koliko ga otac ljubi i koliko je isprazno biti izvan tog odnosa. Iz tog razloga on mu priređuje gozbu i raduje se njegovom povratku. Jer, mlađi sin se promjenio, postao je onakav kakav je otac želio da postane – da upozna sebe i prihvati sebe. To se manifestira u isprici koju izriče ocu, kako nije dostojan, a opet se vratio i želi biti s ocem.

Stariji sin to nije shvatio. On je ostao kod kuće ali nije dopustio da ga očeva ljubav upozna, da napreduje. Imao je sve uvjete da upozna sebe, da živi sretno u ljubavi s ocem, a nije to uspio. Izgleda da je za čovjeka nužno da se suoči sam sa sobom. Da mu tlo pod nogama počinje nestajati. Sukob unutar čovjeka, između njegove naravi i onoga što mu Gospodin daje ukoliko biva usmjereno u pravom smjeru rađa preobrazbom čovjek. Otac to zna i zato ni jednog sina ne osuđuje. Upravo ih ljubi takve kakvi jesu. I to je slika koju svatko od nas treba nasljedovati.

Vidjeti u čovjeku dobro, tražiti to dobro i usmjeriti čitav život prema tom dobru – to je ljubav. To je ono čemu nas korizma nastoji podučiti. Da budemo poput oca iz ove prispodobe – strpljivi, ustrajni i da ljubimo. Jer samo nas ljubav može dovesti do Gospodina. On nas uvijek traži. Odgovorimo mu ljubavlju, pa makar to tražilo i prolazak kroz pustinju naših života.

Na kraju, neka nam kao poticaj budu riječi Ivana od Križa da Gospodin mnogo više traži nas nego što mi tražimo njega.

s. Marija Anita

 

 

05. 03. 2016. SUBOTA

Evanđelje – Lk 18, 9-14

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu.

»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili — kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’

A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’

Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

 

RAZMATRANJE

Sv. Terezija Avilska uči „Nije mala šteta i pomutnja što, našom krivnjom, ne poznajemo sami sebe, niti znamo tko smo. Zar ne bi bilo veliko neznanje, kćeri moje, da nekoga upitaju tko je, a on da ne poznaje sebe, niti da znade tko su mu otac i majka, niti iz koje je zemlje? Pa ako bi to bilo veliko bezumlje, neusporedivo je veće ono koje je u nama kad se ne trudimo saznati što smo, nego se zadržavamo na ovim tijelima i onako otprilike, zato što smo čuli ili zato što nam to govori vjera, znamo da imamo dušu. Ali kakvih dobara može biti u toj duši, ili tko je u toj duši, ili o njezinoj velikoj vrijednosti, rijetko kad o tome razmišljamo, i tako se malo drži do toga da se sa svom pomnjom nastoji sačuvati njezina ljepota; sve potratimo na prosti optok ili bedem toga zamka, tj. na ova tijela . Smatrajmo, dakle, da ovaj zamak ima — kako sam rekla — puno odaja, jedne gore, druge dolje, treće sa strane a u središtu i nasred svih njih jest najglavnija, gdje se zbivaju vrlo tajni događaji između Boga i duše.“ (Z I. 2, 3) Duša koja provodi ozbiljni molitveni život spoznaje sama sebe, Bog je uvodi u spoznaju svoje grešnosti i bijede, a istovremeno joj se otkriva u mjeri koju je duša sposobna primiti i koliko je otvorena milosti. Ne boj se takve spoznaje, prignimo svoja koljena pred Bogom, poklonimo mu se, ustrajno mu se molimo i dopustimo da nas on prožme svojom milošću. Bog nas ljubi, ne zato što smo mi dobri, već zato, jer je On ljubav!

s. Marijana

 

 

4. 3. 2016. PETAK

Čitanje svetog Evanđelja po Marku (12, 28b-34)

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje!«

»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«

Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga — više je nego sve paljenice i žrtve.«

Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

RAZMATRANJE

Naš božanski Spasitelj govori nam o prvoj i najvećoj zapovijedi: o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Na pitanje zakonoznanca: “Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?”, Isus je odgovorio: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! To je prva i najveća zapovijed!” A onda je nastavio: “Druga je toj jednaka: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci!” Mk 12,28-34

Taj poziv od nas traži da mu se predamo u cjelini, da on za nas bude iznad i prije svega drugoga. Boga se, naime, može voljeti samo potpuno, dakle svim srcem, dušom, umom ili ga se uopće ne ljubi. Kad god nam je nešto ispred njega, bila to neka osoba ili stvar ili mi sami sebi s našim sebičnim interesima i željama, onda njega zapravo ne volimo. Bog nije i ne može biti ni nakon koga, a još manje nakon čega. Boga se voli na pravi način ako ga se traži i nalazi u bližnjima i bližnjega se voli na pravi način ako se u njemu i kroz njega,  ljubi i nalazi Bog. Ako tako živimo onda će zapovijedi za nas i druge oko nas prestati biti opterećenje, a postat će obogaćenje.

MOLITVA ZA DAR LJUBAVI

Gospodine, pomozi mi da otkrijem sve mogućnosti ljubavi prema tebi upravo u ljubavi prema bližnjemu. Govoriš da je to ista zapovijed! Pomozi mi da otkrijem kako te na taj način mogu sasvim konkretno ljubiti, biti za tebe, darivati se tebi. Neka mi nikad ne bude teško da svoju ljubav na vidljiv način darujem bližnjemu. Jer mi govoriš: “Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!“

s. M. Kristina

 

 

03.03.2016. ČETVRTAK

Lk 11, 14-23

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Istjerivaše Isus đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. A neki od njih rekoše: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on znajući njihove misli, reče: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno, opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«

»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sa njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.«

»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire rasipa.«

RAZMATRANJE

Jednom mi je jedna bliska osoba rekla da ćemo tek na kraju života saznati tko je od nas dvoje išao pravim putem. Mogli bismo to ovako izreći: tko je od nas sabirao, a tko rasipao. Naime, ta je osoba odabrala živjeti daleko od Boga, dok sam se ja istovremeno pripremala za potpuno predanje Njemu. Često se sjetim toga razgovora. To me sjećanje  nuka na sabiranje s Isusom, na izlaženje iz mlakosti i kolotečine; potiče u meni novi žar i ljubav prema Kristu. Da, na smrtnom času će se otvoriti knjiga života i ne ćemo moći pobjeći od istine. Ugledat ćemo Isusove oči i one će nam otkriti stanje naše duše. Hoće li to biti najljepši ili najtragičniji trenutak našeg postojanja – ovisi o nama. Bog je uvijek tu. Pitanje je gdje smo mi, gdje sam ja? Hoću li dopustiti da me moja ljudska ograničenost, koja ne može obuhvatiti Boga (jer tada ne bi bio Bog!) odvuče od Njega? Hoću li pristati na to da mi vlastita oholost uništi život za svu vječnost?! Bog mi daje slobodu izbora – jer me ljubi!

s. Petra Mirjam

 

 

 

2. 3.  2016. SRIJEDA- Započnimo voljeti

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 5, 17-19)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego dopuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«

 

RAZMATRANJE

Možda smo potajice priželjkivali Spasitelja koji će nas „osloboditi“ od Zakona i Proroka, Gospodina koji će nam dati jednu ravnu i široku, lijepu i laku stazu u Kraljevstvo: bez križa, bez zapovijedi, bez kušnji… Ali Krist dolazi biti naš supatnik, ispunjenje Zakona i Proroka.

Isus Krist, jednak  Ocu i Duhu Svetomu, Bog, je sam sebe podložio Zakonu. Može li naš ljudski razum to dokučiti: Bog, koji se utjelovio u obličju čovjeka, koji ima svu vlast, sebe podlaže Zakonu iz poslušnosti prema Ocu, kojemu je jednak? Kako sam kaže, Isus nije došao ukinuti Zakon i Proroke, već ispuniti. On, osim što vrši Zakon, poučava i svoje učenike, sve koji Ga slijede, da se poput Njega podlože Zakonu. Ne kaže: „Ja sam se Zakonu podložio da se vi ne morate (podložiti)“, nego nas poziva da slijedimo Njegov primjer, da zapovijedi vršimo, da druge tome poučavamo. Ali naš Spasitelj tu ne staje, On nadilazi Zakon.  Nije se Zakonu podredio samo iz poslušnosti prema Ocu, nego i iz ljubavi. Daje nam novu zapovijed, najveću od svih, koja se može sažima u jednoj riječi, a razumljiva je svima:  LJUBITE! Upravo s tom zapovijedi Isus Krist ispunjava i nadilazi Zakon i Proroke. On se podređuje zapovijedima,  vrši ih, poučava nas, ali i liječi subotom, jer ljubi. Razapet je na križ, ne zato što je bio razbojnik, ne zato što je prekršio jednu od zapovijedi, nego zato što nas ljubi.

Blažena Marija Terezija od svetog Josipa nas poziva: „Počnite živjeti sveto“, ali ne aludira na pobožna i sveta lica, na ljude koji poštuju svih 10 zapovijedi, koji znaju napamet čitavo Sveto pismo, nego poziva na ljubav. Može se njezina rečenica i parafrazirati: „Počnite ljubiti“, ili kako ona sama kaže: „Boga u svima ljubiti“, to je put svetosti koji vodi do Kraljevstva. Jedino ako ljubimo možemo i uistinu vršiti zapovijedi. Samo putem ljubavi možemo ne biti veliki u Kraljevstvu Njegovu, nego zauvijek sjediti uz Onoga koji nas beskrajno ljubi, uz samu Ljubav, uz Najvećega.

postulantica Sara

 

 

 

1. 03. 2016. UTORAK:  (Ne) ograničeni brojevi i neograničeno milosrđe

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (18, 21-35)

U ono vrijeme: Pristupi Petar Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«

»Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa svojim slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se pomiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći ‘Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.«

»A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjali: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti’. Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.«

»Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga rasrđen preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

RAZMATRANJE

Petrov upit Isusu koliko puta da oprosti bratu svome i prispodoba o okrutnom dužniku, pozivaju nas da živimo milosrđe, jer je milosrđe i opraštanje nama samima očitovano!

Ako bi uzeli papir i počeli pisati sve svoje grijehe koje smo u životu počinili i koji su u ispovijedima otpušteni, bio bi to zasigurno dug popis. Mjesec po mjesec, godina po godina… sve oprošteno!

A tek „onaj“ grijeh s kojim toliko često iznova ulazim u ispovjedaonicu? Gospodine, osjećaš li muku što sam iznova povrijedio tvoju ljubav i koliko ćeš mi puta taj isti grijeh još opraštati? Odgovor Tvog Srca: sedamdeset puta sedam.

A ja, jesam li spreman oprostiti bratu svome? Pitam se, ipak, što je s onim teškim ranama koje su mi nanesene… S onim gdje moje ljudske snage usprkos htijenju padaju pod teretom…

Koliko je puta u pitanju samo moja osjetljivost, moja pravednost, moj ponos, pomanjkanje ljubavi?

„Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svome? Kažem ti do sedamdeset puta sedam!“

Sveta Mala Terezija pred kraj života spoznaje dubinu značenja Isusovih riječi „ljubite jedni druge kao sam ja vas ljubio“: sada shvaćam da se savršena ljubav sastoji u tome da podnosimo pogreške drugih, da se ne čudimo njihovim slabostima, da se izgrađujemo najmanjim djelima krjeposti koje u njima vidimo.

Isuse blaga i milosrdna srca, budi nam milosrdan i učini srca naša milosrdnima po srcu svome!

s. Iva Marija

 

 

29. 02. 2016. PONEDJELJAK- Prihvatiti istinu

Lk 4, 24-30

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad je Isus došao u Nazaret, reče narodu u sinagogi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

RAZMATRANJE

Bog poznaje svako ljudsko srce. Poznaje ono što i čovjek sam prihvaća, ali poznaje i ono što čovjek ne prihvaća ili čega se boji. Bog poznaje istinu, On sam je Istina, a čovjek se ponekad plaši istine, ne prihvaća je jer mu ruši neke stvorene slike o Bogu i svijetu i stoga radije živi u svojoj plitkoj prividnoj „istini“. Proroci  u Starom zavjetu nisu bili omiljeni. Narod ih nije volio jer su donosili Božju riječ, a kroz nju i istinu koja se narodu nerijetko nije sviđala jer je od njih tražila promjenu srca.

Što je to Isus rekao da se narod u Nazaretu tako razgnjevio da su Ga htjeli pogubiti? Podsjetio ih je na stvarna djela Božjeg milosrđa prema poganima. U dane Ilijine, od svih udovica u Izraelu, on je bio poslan k udovici poganki u Sarfatu sidonsku, a Bog se pobrinuo da ona i njen sin ne umru od gladi. U dane Elizejeve, od svih gubavaca u Izraelu, Bog je po proroku Elizeju ozdravio samo poganina Naamana. Govor o ovim stvarnim događajima, ova istina, nije se svidjela Nazarećanima, parala im je uši i u njima je izazivala bijes da su čak htjeli ubiti onoga tko ju je izrekao – Isusa.

A kako mi reagiramo kada nam je izrečena istina o nama samima koja nam možda nije ugodna? Prihvaćamo li je u poniznosti ili nasrćemo na onoga tko ju je izrekao? Sv. Terezija Avilska kaže: „Bog je najveća Istina, a poniznost je život u istini.“ Zaista, život u istini, u poniznosti jest put prema najvećoj Istini, prema Bogu. Samo ponizno srce koje se pouzdaje u Boga prihvaća istinu kakva god ona bila. Samo ponizan čovjek koji vjeruje Bogu ljubi istinu i ne bježi od nje. Samo takav čovjek ima u srcu pravu slobodu djeteta Božjeg.

Oče, Ti koji si Ljubav i Istina, podaj mi srce čisto i ponizno, srce koje se pouzdaje u Te i ljubi istinu pa da tako sve više sliči Srcu Tvoga Sina. Isuse, učini srce moje po Srcu svome!

s. Marija Lucija

 

 

 

28. 02. 2016. NEDJELJA

Lk 13, 1-9

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«

Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«

RAZMATRANJE

Evanđeoski odlomak koji nam donosi današnji navještaj Božje riječi, sastoji se od dviju riječi. Prvi dio se sastoji od ljudi koji Isusu javljaju što se dogodilo s Galilejcima koje je Pilat ubio jer su oni sami bili ubojice. Prema tome, oni su dobili ono što su zaslužili. Rimsko pravo je jasno. Onaj tko prekrši zakon, taj je kriv, te po zakonu zadobiva kaznu. Samo po sebi to je razumljivo i prihvatljivo jer za život zajedništvu ljudima je potreban određen zakon po kojemu se možemo ravnati.

No ovdje se radi o nečemu drugom. Sam zakon nije upitan, on je valjan i Isus uopće ne kometira pravovaljanost zakona. On se osvrće na ljudsku uzvišenost. Na onu točku naše naravi koju teško priznajemo sami sebi. Mi nosimo u sebi crtu grešnosti isto tako kao što i nosimo crtu Božanskog. Upravo takva crta je ono što nas čini krunom sveg stvorenja. Isus se ovdje poziva na tu crtu grešnosti. On kaže ljudima koji mu donose vijesti o ubijenim Galilejcima da ne misle da su nešto bolji od onih koji su ubijeni. Što li to znači? Upućuje nas na naš odnos prema Gospodinu. On se ne mjeri time koliko smo bolji ili lošiji u odnosu na druge, već koliko uistinu ljubimo Gospodina. Jedini zakon koji Gospodin poznaje jest ljubav – da svakome bude dobro, da bude sretan. To je uistinu volja Božja. A to jest u svojoj biti poziv na život u vjeri. Ukoliko vjeruješ Gospodinu, predaješ mu svoj život. To je obraćenje.

O tome nam pobliže govori drugi dio evanđeoskog odlomka. Isus nam donosi prispodobu o smokvi koja ne donosi roda te ju zbog toga gospodar želi posjeći, no vinogradar ga moli da neka joj pruži još jednu priliku. Ako tada ne dadne ploda, posjeći će je. To je govor o Božanskoj crti u nama. Govori nam nešto o Gospodinu – on je strpljiv s nama. Ali s druge strane, to ne znači da mi trebamo biti potpuno irelevantni prema njegovom govoru. Ukoliko osjećamo u sebi težnji za vječnošću, tada smo dužni slijediti taj poziv. To je bit Božanskog života – živjeti iz ljubavi. I to ne bilo kakve, nego ljubavi Božje. Pitaš, kako sad to? To se najbolje vidi iz same ljubavi. Ljubav jest pokretač života. Bez ljubavi, nijedna stvar ne bi mogla postojati. Nitko ne bi mogao funkcionirati niti bi ikakav smisao postojao. No, kad je ljubav u pitanju, sve granice nestaju.

Tako je i s nama. Ako smo spremni prihvatiti svoju stvarnost, da smo stvorenja kojima je obećana vječnost ako odgovorimo na ljubav, tada život zadobiva smisao. Nije važno ništa drugo. Nalazimo se u korizmi, bližimo se Uskrsu. Vrijeme je da promislimo što obraćenje za nas znači. Kako se ono uobličuje u našim životima. O tome ovisi naš plod. Vidiš što kaže odlomak. Ako se ne obratiš, propast ćeš. Ako ne doneseš plod, bit ćeš odsječen. Koliko je ta božanska crta snažna u nama! Mi uistinu odlučujemo kako će naš život završiti, hoćemo li zadobiti nagradu ili kaznu. Ne zato jer je Gospodin dobar ili loš, ili jer je zakon takav ili onakav. To baš i nema neke veze. Baš se radi o svakome od nas. Ljubav koja je ranije bila spomenuta odnosi se upravo na to. Bog ljubi svakoga od nas i polazeći od te ljubavi dao nam je potpunu kontrolu našeg života. Naša djela odlučuju kamo će nas život odvesti. Odgovoran si za ono što postaješ. To je smisao obraćenja i korizme. Postati svjesniji koliko je Gospodin uložio u mene – samog svojeg Sina. I što očekuje od mene? Samo da slijedim put koji je on zacrtao – put Isusa Krista. Ta on je Put, Istina i Život. Vidiš koliko je sve povezano. Nema preskakanja stepenica ili nekih prečica. Put do života vodi preko križa. To je najteža stvarnost koju trebamo prihvatiti. Da nema prečica, čak ni za one koje Gospodin ljubi. Tu se krije razlog zašto oni koje Gospodin ljubi toliko pate. Ne zato da bi bili bolji od drugih, već zato da bi bili što sličniji Kristu, da što „brže“ dođu do Gospodina. U konačnici, samo je jedna istina istinita za sve nas – morat ćemo ugledati lice Svevišnjega, kad tad. Kao i ovi Galilejci koji su ubijeni i na koje je pala kula u Siloamu. Tada, sve što će biti važno jest koliko i zašto smo živjeli. A život, on se očituje u ljubavi prema Gospodinu koja se manifestira kroz nošenje križa.

Ne zaboravi to! Da nas stvari koje naša narav odbacuje i koje nam se čine strane upravo vode k izvoru Života.

s. Marija Anita

 

 

27. 02. 2016. SUBOTA – U ZAGRLJAJU MILOSRDNOG OCA

Evanđelje – Lk 15, 1-3.11-32

Često se mnogi od nas pronađu u situaciji da na putu svog života žele i traže ono što mu pripada, a zapravo ni sami nismo svijesni što tražimo i zašto. Izgubimo se u traženu ovozemaljskih stvari i onoga što mi smatramo da je za nas dobro i vrijedno a ne gledamo u Boga i njegovu volju. Tada se sve više udaljavamo od Boga i Njegove ljubavi i otvaramo se svijetu. Svi padamo i griješimo i svaki se od nas može staviti u situaciju mlađega sina. Velika je milost kada nas Bog zahvati i otkrije nam svojim svijetlom gdje smo pogriješili, ali unatoč tome, On nas ne osuđuje i ne napušta, nego čezne za nama. Njegovo Milosrdno Srca veće je od naših slabosti i grijeha, Njegova ljubav jača i čišća. Njegov Otvoreni zagrljaj čeka samo nas, da se vratimo i da prihvatimo Njegov oprost. On nam prašta i prije nego Ga zamolimo. Vratimo se dakle tom izvoru ljubavi u kojem imamo sve što tražimo i koji nas ljubi i daruje nam se bez ikakve cijene. Ne udaljavajmo se od Njega i ne napuštajmo Ga, neka nas čvrsto privine u zagrljaj i nikada iz njega ne pusti. Samo u Očevom zagrljaju možemo doživjeti istinsku toplinu, oprost, prihvaćanje i razumjevanje. Budimo Njemu vjerni jer On vjeran Ostaje.


s. M. Barbara

26. 02. 2016. PETAK – PLODOVI KRALJEVSTVA BOŽJEG U VINOGRADU BOŽJEMU

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju – 21, 33-43.45-46
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«
»Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«
»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«
Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim!
Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«
Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.

RAZMATRANJE

Prispodoba o vinogradarima-ubojicama, koju danas imamo za evanđelje, pretpostavlja starozavjetnu sliku o Izraelu kao “čokotu koji Gospodin prenese iz Egipta i zasadi”. U ovoj prispodobi Isus s Izaijom priznaje da je Izrael Božji vinograd koji ne donosi propisani rod. U liku sluga koje gospodar šalje da od vinogradara prime urod te bivaju izmlaćeni, kamenovani ili ubijeni Isus vidi proroke koji su dolazili prije njega. U sinu kojega gospodar vinograda šalje kao posljednji pokušaj da vinogradare dozove k pameti Isus prikazuje samoga sebe. On predviđa svoju nasilnu smrt na poodmaklom stupnju svoga mesijanskog djelovanja: kao što vinogradari bacaju van gospodarova sina i ubijaju ga, tako će on biti izbačen izvan gradskih zidina i pogubljen. Značajan je citat Psalma 118, 22-23 0 kamenu koji odbacuju graditelji, a Bog od njega čini kamen zaglavni. To znači da je povijesni Isus u svjetlu tog psalamskog teksta vidio pozitivni smisao svoje odbačenosti i svoje nasilne smrti. Židovi su u njoj razmišljali o svojoj povijesti. Raspršeni među pogane i tlačeni od jačih susjednih naroda, smatrani su neznatnima u obitelji naroda. Osjećali su se kamenom koji odbacuju moćni graditelji, ali ih Bog čini kamenom zaglavnim zato što im daje objavu i sklapa s njima savez. Tako se osjećao i Gospodin Isus medu sunarodnjacima koji su mu radili oglavi.
Matejeva verzija ove prispodobe završava značajnim dodatkom koji donosi jedini on: “Zato će se oduzeti kraljevstvo Božje od vas i dat će se narodu koji donosi njegove plodove” (r. 43). U tom narodu Matejeva crkva, sastavljena od obraćenih Židova i pogana, vidjela je sebe, ali i opomenu te poticaj na donošenje duhovnih plodova. Danas obnavljamo vjeru da smo vinograd Božji, zasađen i čuvan rukom Svevišnjega. Mi smo međutim vinograd koji treba donositi plodove kraljevstva Božjeg -pojedinačno i zajednički, kao Crkva.

s. M. Barbara

25. 02. 2016. ČETVRTAK „Grešnik treba znati da će biti mučen cijelu vječnost organom osjetila kojim je griješio.“(sv. Faustina) „Kakvo li samo zlo proizlazi iz zla jezika!“(bl. Marija Terezija od sv.Josipa)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki – 16, 19-31
U ono vrijeme reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«
»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

RAZMATRANJE
Prvo čitanje, tako dragocjeno govori nam kako Bogu nisu mili oni koji se uzdaju u čovjeka. Čovjek je sklon slijediti savjete onoga tko je njemu po volji, slušati riječi koje su njemu drage, sklon je slijediti pogubne savjete i na taj način umrtvljuje savjest i slijedi svoju, a ne Božju volju. Zato Isusa mnogi nisu prihvatili jer je govorio protivno njihovoj volji. „Podmuklije od svega jest srce, jedva popravljivo, tko da ga pronikne!“ Da, ulazeći dublje u grijeh, ostajući u njemu postajemo jedva popravljivi ili nepopravljivi. Psalmist kaže: „Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih“ ako vidiš da te osoba svojim savjetima ne vodi k Bogu već dublje u grijeh, ne dopusti da ti se savjest umrtvi već poslušaj Božji glas, ne opravdavaj grijeh nego iziđi iz njega… „ne slijedi savjeta opakih i ne sjedaj u zbor podrugljivaca…jer oni su ko pljeva što je vjetar raznosi…stoga se opaki neće održati na sudu ni grešnici u zajednici pravednih…“ Gospodinu su znani svi putevi, On „zna put pravednih, a propast će put opakih.“ Vidimo to u evanđelju, gdje je bogataš završio, on koji je dopustio da se grijeh ukorijeni u njemu, umrtvio savjest i nije mario za Lazara… Ali propada njegov put, jao onima koji se nađu u vječnim mukama jer patnje na zemlji brzo prolaze. Bogataš je odgovarao za svoje grijehe upravo onime čime je najviše griješio: „ …smiluj mi se te pošalji Lazara neka namoči vrh prsta vodom da mi rashladi jezik!“ Pitamo li se zašto baš jezik “Kakvo li samo zlo proizlazi iz zla jezika! Jezik je za čovjeka poguban jer ne mari za izgovorene riječi i tako upada i u teške grijehe. Psovke, klevete, ogovaranja i nepotrebne i lažne riječi šire se čim vjetar zapuhne, tj.čim se izgovore i postaju nepopravljive. Čitajući sv. Pismo vidimo kako nas na to opominje…i čitajući životopise svetaca možemo vidjeti da nas i oni na to opominju… možemo reći “Nismo mi sveti“ ili možda “Da smo i mi imali milost biti s Isusom ili vidjeti ga i mi bi bili takvi“ evanđelje nam govori ako Riječ Božju ne slušamo i gušimo glas savjesti… navezani na grijeh… „ …da i mrtvi ustanu neće vjerovati…“                                                                  s. Marina Lucija

24. 02. SRIJEDA; Evanđelje: Mt 20,17-28

„AKO VAS CIJENE ILI ČASTE, PLAČITE KRVAVIM SUZAMA, JER ĆE NEPRIJATELJ DOĆI DA VAS OROBI.“ (sv. Miriam, karmelićanka iz Betlehema )

U samom Evanđelju Isus nasamo progovara dvanaestorici da će biti predan glavarima svećeničkim i pismoznancima, Isus zna njihove namisli a donosi nam i uzrok toga. Vidimo častohleplje Zebedejevih sinova.. GRIJEH-častohleplje koje sa sobom vuče cijeli lanac grijeha-zavist, ljubomora, oholost, sebičnost, laskanje, ogovaranje, klevete…koliko dublje ulazimo u grijeh toliko ono sa sobom vuče još puno drugih. Sve ono što bi čovjek učinio da bi se uzdignuo iznad drugih, ima korijen u oholosti. U ovom odlomku Evanđelja vidimo majku koja pada ničice, odnosno vidimo kako je čovjek spreman i pasti ničice, učiniti sve što netko voli, udovoljiti nekome, spreman je laskati, podmetati i klevetati. No Isus ne podliježe tome, On budi savjest i pita: „Što želiš?“. Isusova mudrost ne podliježe laskanju već se podvrgava Očevoj volji, On vidi pozadinu. Druga desetorica apostola razljutiše se kada su čuli što Zebedejevi traže, ali Isus ih dozva k sebi, dakle, kada grijeh obuzme tvoju dušu idi k Isusu jer On sve zna. Isus ih doziva k sebi i ne obraća pozornost na njih i situaciju već im iznosi istinu: „Vladari naroda služili su se svojom vlašću protiv njih.“ Glavari svećenički i Pilat služili su se svojom vlašću i ljudima nametnuli svoju volju. Narod se podvrgnuo njihovoj volji ne razmišljajući što je zapravo istina, možda su to neki učinili iz straha, koristoljublja, a neki iz čiste zloće. Pilat, da se ne odrekne časti, unatoč strahu svejedno osuđuje Isusa. Isus nam ukazuje na to i poziva nas da uvidimo stvarnost i probudimo savjest i ne zakopamo je u sebi radi drugih. Nemojmo upravljati drugima kako se nama svidi, nego se prepustimo volji Očevoj. Radujmo se veličini drugoga, odrecimo se oholosti i častohleplja, jer Isus poziva da služimo drugima: „Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade za otkupninu za mnoge“, to je u Božjim očima veličina duše.
s. Marina Lucija

 

 

Utorak; 23. 2. 2016

Evanđelje: Mt 23, 1-12; 

   Izabrati poniznost

Isus u ovom djelu Evanđelja govori oštre riječi, ukazujući  na nepravdu dviju društvenih skupina njegovog vremena: književnika i farizeja. Njihovo ponašanje nikako ne odgovara njihovim riječima, jer govore a ne čine ono što naučavaju. Prema sebi postupaju popustljivo, dopuštaju si posebna pravila, a prema drugima su strožiji i zahtjevniji. Isus ih osuđuje na dvoličnost: skrivaju svoje pravo lice. Žele da budu priznati kao dobri i sveti, a zapravo su u sebi zli. Zaokupljeni su  traženjem vlastite slave, čine sve samo da ih ljudi veličaju i slave, da budu uzvišeni, a to je grijeh oholosti. Taj grijeh iskušava svakog čovjeka; volimo biti zvani nekim „zvučnim imenom“… No,  Isus nas upozorava: „tko god sebe uzvisi bit će ponižen, a tkogod sebe ponizi bit će uzvišen.“ Naučiteljica Crkve sv. Terezija od Djeteta Isusa poručuje: „Da budemo Isusovi, treba biti malen, malen kao kapljica rose !Oh, kako je malo duša koje teže za ti da ostanu tako malene.“

Na tragu Isusove poruke, zavirimo u dubine vlastitog srca: kad nešto činimo, činimo li samo da me drugi vide ili doista iz ljubavi? Kako izgleda moja vjera, moja pobožnost? Pa stoga, činimo djela zaista samo za Božju slavu. Dopustimo Gospodinu da nas uči jer On je istinski Gospodin i Učitelj čija je slava u poniznosti, služenju i ljubavi i pred Njim će se upravo zbog toga jednoga dana prignuti svako koljeno.

s. M. Suzana Terezija

 

 

Ponedjeljak, 22. 2. 2016.

Evanđelje: Mt 16, 13-18

A tko si ti?

Tko si ti? Jesi li ono što drugi misle da jesi? Jesi li ono što ti misliš da jesi? Počuj što Isus govori Petru: „ Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.“ Govori li to Isus onom istom Petru koji ga „huška“ da ne ode na križ? Je li to onaj isti Petar koji ga niječe i taji da ga poznaje? Jest! Vidiš, prema tome, ljudi bi mogli kazati da je Petar izdajica i kukavica, ta i sam je to o sebi možda pomislio! Ipak, tko je on? „Ti si Petar Stijena“ – kaže mu Gospodin. Sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica (Mala Terezija) govori otprilike ovako: „Ja sam stvarno samo ono što dragi Bog misli o meni.“

A tko si, dakle, ti?

s. M. Antonela

21. 02. 2016. NEDJELJA – Dok se molio, izgled mu se lica izmijeni.

Evanđelje po Luki 9, 28b-36
U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.
I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše ¬svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

RAZMATRANJE
Danas pred nas Crkva stavlja evanđeoski odlomak kojemu neki autori stavljaju naslov “Isusov egzodus” odnosno Isusov Izlazak. Znademo što se zbiva u knjizi Izlaska – kako Gospodin šalje Mojsija da izbavi njegov narod iz ropstva, potom mu predaje ploče saveza i u konačnici sklapa savez s njima. On će biti njihov Gospodin, a oni njegov narod – predraga svojina.
Prvo čitanje donosi nam sklapanje saveza koje se dogodilo puno prije. To je savez s Abrahamom – praocem Izraelskog naroda i naše vjere. To je obećanje potomstva i prebivanja u blizini Božjoj. Sjeti se početka knjige Postanka, ta čovjek je kročio rajem zemljaskim uz Gospodina! Kod Abrahama to zajedništvo jest malena sjemenka iz kojeg će izrasti izraelski narod kao Izabrani narod. Izabranost znači poseban odnos s Gospodinom. Cilj je i jednog i drugog saveza – zajedništvo s Gospodinom.
Bilo je potrebno vjerovati Gospodinu, staviti mu cijeli život u ruke da bi se zadobilo ispunjenje ovih obećanja (saveza). Gospodin daje sve, ali i traži sve. On čovjeku nudi samog sebe, ali i traži čitavog čovjeka. Kako to znadem?
Ne radi li se ovdje upravo o tome? Pred nama se nalazi Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek. Onaj u kojemu je Bog sišao k čovjeku a čovjek uzdignut k Bogu. Vidi gdje i kako se to ostvaruje. Isusa najbolje upoznajemo kroz promatranje njegovog odnosa s Ocem. Taj odnos, kako nam ga prekrasno ocrtava evanđelist Luka vidi se iz njegove molitve. Odlomak kaže da dok se molio izgled lica mu se izmjeni, a odjeća sjajem zablista. Eto što se događa kad čovjek moli! Čemu se trebamo nadati i što nas očekuje! Ovo je naše obećanje, da ćemo uistinu biti djeca Božja, a to znači da ćemo biti jedno s Gospodinom. Vidiš kako nam Isus pokazuje obećano. On nam daje okusiti dio vječnosti u vremenu. Petar, Ivan i Jakov bijahu svladani snom, probudivši se, bivaju zbunjeni. Petar želi ostati u ovom iskustvu. U ovom oblaku prisutnosti Božje. I baš taj trenutak, oni su začuli glas – ovo je sin moj izabranik, njega slušajte.
U čemu da ga slušaju? Da prate njegov život. U konačnici slušanje znači nasljedovanje. A znamo gdje Isus ide. Ta on se nalazi na putu u Jeruzalem, na putu da postane naša pasha. Da umre i uskrsne. Smrt i uskrsnuće su tijesno povezani. Petar kasnije shvaća da bez križa nema ispunjenja obećanja. Ne zato jer Gospodin želi da čovjek ili njegov Sina pate, već jer je to put kojim palo stvorenje biva uzdignuto na razinu susreta s Gospodinom. Da bi stvorenje moglo razgovarati i susresti se s Gospodinom nužno je da bude otkupljeno, nužno je da mu bude objavljen put kojim će to ostvariti.
Isus je taj put. Prošlu nedjelju smo slušali kako se Isus odnosio prema napasniku. Danas slušamo kako se odnosi prema Zakonu i Prorocima – nosivim temeljima Starog Zavjeta. On ih ne dokida već ispunjava. Upravo zato jer je Očev Izabranik. Učenicima je dano obećanje – svjedočili su kako izgleda ona božanska narav u Isusu. A sada, da ljudska narav bude u potpunsti otkupljena i izdignuta na tu razinu potrebno je da Izabranik umre i uskrsne.
To je slika puta svakog od nas. I mi moram proći kroz patnje i teškoće, pustinje i napasti, radosti i tuge, sreću i jad, tuge i boli. U svemu tome, ukoliko želimo zadobiti ono što nam je Gospodin obećao moramo nasljedovati vjeru Abrahamovu i Mojsijevu te gorljivost Ilijinu.
Na posljetku, mi moramo postati poput Isusa – da naš život bude mjesto očitovanja ljubavi Božje. To znači da se moramo promjeniti i početi „sjajiti“. To ćemo postići ako naše živote ne gradimo samo u materijalnoj stvarnosti već, poput Isusa i iz odnosa s Ocem.
To znači da trebamo moliti. Molitva je mjesto preobrazbe gdje onaj istinski pečat koji nam je usađen u krštenju biva sve sjajniji i obuhvaća čitavo naše biće. To je naljedovanje Isusova križa. Preko križa do slave uskrsnuća. Biti kršćanin – to u svojoj biti znači nositi križ.
No, u tome nisi sam. Sam Gospodin je s tobom. Ne vjeruješ? Pogledaj odlomak. Sam Otac se javlja da apostolima pokaže koliko ljubi Isusa. Tako ljubi svakog od nas – ta svi smo njegovi, jer njegov je čitav svemir!
Dakle, kroči radosno stazom života, noseći križ. Nasljeduj Isusa da zadobiješ obećano dobro – život vječni. To je zajedništvo s Gospodinom.
s. Marija Anita

 

Subota – kvatre;  20 veljače, 2016.

Lk 7, 36-50: Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.

Farizej ili grešnik? Sudac ili osuđenik? Vjerovnik ili dužnik?…  Čovjek se ponekad postavlja kao farizej koji osuđuje grešnika i kao sudac koji treba odrediti kaznu za dug. No, tko sam ja? Jesam li spoznao/spoznala milosrdnu ljubav koja oprašta svaki grijeh i svaki dug?; ljubav koja je Život?; ljubav koja je jedina Istina? Mogu li i ja poput Terezije od Djeteta Isusa i Svetog Lica reći: ,,Da, ja osjećam, kad bih imala na svojoj savjesti sve grijehe koji se mogu počiniti, bacila bih se slomljena srca od kajanja, u naručje Isusovo jer znam koliko ljubi rasipnog sina koji se vraća k njemu.“

Gospodine Isuse, pomozi nam da spoznamo svoju grešnost i svoje grijehe kako ne bismo nikada sudili druge. Podaj nam da iskusimo u svom životu puninu tvoje milosrdne ljubavi kako bismo pomogli osobama opterećenim grijehom da se raskajana srca bace u tvoj zagrljaj.

s.M.Katarina Terezija

 

Petak, 19. veljače 2016.

Evanđelje dana: Mt 5, 20-26: Drugačija pravednost

Isus će im: “Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu.

Ako, dakle, prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.

Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.”

***

Meditacija nad tekstom

Želja svakog vjernika je biti pravedan pred Bogom. Ova pravednost obično se poistovjećuje sa obdržavanjem Božjih zapovijedi. Tekst današnjeg Evanđelja je dio Isusovog govora u kojem interpretira i pojašnjava što je Božji zakon. Isus poziva slušatelje  na život veće pravednosti, veće svetosti, na propitivanje koje je doista istinsko značenje Božje zapovijedi.  Podiže našu mjeru čovještva na jednu veću razinu. Ta mjera je ljubav. Ljubav na božanski način.

Postoji naime zabluda u shvaćanju da se dobrota osobe očituje u tome ako ona ne čini djela koja su općeprihvaćena kao zla (npr. „ne ubij“). Isus svoje slušatelje upozorava da se ova zapovijed ne odnosi samo na oduzimanje tjelesnog života. Između zabrane „ne ubij“ i pozitivnog ostvarivanja ove zapovijedi „Voli!“ postoji veoma, veoma veliki prostor oživotvotenja.  Na vrlo konkretnim primjerima iz života, donosi novo pojašnjenje Božje zapovijedi: „Ne ubij! Gospodin želi dovesti do spoznaje da ne ubija samo ruka, već i nemilosrdno lice, nemilosrdno srce, nemilosrdne riječi:

nemilosrdno lice koje bližnjima izražava srditost, omalovažavanje, prijezir, odbacivanje, ravnodušnost, superiornost…

nemilosrdne riječi koje je svaka nacija  „izumila“ i  svaki jezik ih poznaje kao one koje imaju za cilj poniziti nečije dostojanstvo, raniti, obezvrijediti, obeshrabriti…

nemilosrdno srce: u njemu je izvorište svih ovih očitovanja ne-ljubavi, a započinju kroz da nemilosrdne misli

Sve ovo protivi se ljubavi koju Isus očekuje od bića koja su stvorena na sliku Boga ljubavi. Kako se ne zamisliti nad Njegovim opomenom da će naše riječi biti podvrgnute Njegovom sudu?!  Sv. Terezija od Djeteta Isusa je rekla: „Da ne bih bila uopće suđena, želim da i moje misli bude milosrdne.“ Potrebno je stoga uvijek iznova preispitati  se da li moje riječi, stavovi, ponašanje, moja blizina u bližnjima budi  ljubav, radost, mir, misao o Bogu i čežnju za Njim…No, to ne možemo niti željeti nisti ostvariti vlastitim snagama. I sveci su ovo preoblikovanje sebe da bi imali iste milosrdne misli i Srce kao Gospodin Isus, motivuirali sebe i usvajali  kroz molitveno promatranje Isusove Muke, Šutljivog Mučenika, Raspete Ljubavi, Milosrdnog Oprosnika… U Njegovoj blizini, ljubav i milosrđe postaju nam tako očiti kao jedini mogući i jedini dostojan izbor vrednota i program života koji želimo slijediti.

U životu bl. M. Terezije od sv. Josipa (Ane Marije Taucher), zbio se događaj koji tako očito pokazuje kako Božja milost podupire naše vlastite granice i kako je moguće ljubiti i one „koji imaju nešto protiv nas.“ Sa željom da Bogu pokaže svoju ljubav, duže vrijeme je razmišljala kako bi za Njega željela učiniti nešto vrijedno, a istovremeno i teško, kako bi Mu htjela prinijeti neku žrtvu. Tu je priliku prepoznala  u radu sa bolesnicima u umobolnici. Javila se na natječaj u novinama u kojem se tražila nova ravnateljica i bila je primljena. Njen pristup bolesnicima i upravljanje umobolnicom su dali tako vidljive dokaze promjena da su liječnici govorili: ovo više nije zavod, ovdje se provodi obiteljski život. U međuvremenu  je sazrijevala njena odluka o prijelazu u Katoličku Crkvu. Kada je to učinila, ravnatelj bolnice (protestant) je počeo s njom vrlo loše postupati.  Dao joj je otkaz te rekao da je već pronašao izvrsnu i iskusnu osobu za novu ravnateljicu.

Odbačena također o od vlastite obitelji, Ana Marija je postala beskućnica. Iz milosrđa su je prihvatili na smještaj u jedan samostan dok ne nađe posao. No, ravnatelj umobolnice je o njoj dao tako loše i nestinite iskaze da joj nitko nije htio povjeriti neku službu. U tim bolim mjesecima u kojima je bila žrtva nepravde i  kleveta, njen je pravednost i vjera dozrijevala u molitvama, činjenju svakodnevnih jednostavnih poslova, susretima s Kristom u sakramentima, žrtvama, siromaštvu i poniznosti… U njoj je za to vrijeme rasla nova pravednost, veća od one koju je do sada imala priliku živjeti…. Dogodilo se naime, da je njena nasljednica na mjestu predstojnice bolnice poslala gradskim vijećnicima pismo puno optužbi i laži o ravnatelju. Uz narušen čast i ugled, zbog ovih kleveta prijetio mu je i otkaz. Saznavši za situaciju, Ana Marija je učinila gestu dostojnu Učitelja koji naučava i ljubav prema neprijateljima: ravnatelju i gradskim vijećnicima poslala je poruku da će, ukoliko dođe do sudske rasprave, ona se zauzeti za ravnatelja jer iz iskustva trogodišnje suradnje s njim može posvjedočiti neistinitost optužbi nove ravnateljice. Gospodinu je na žrtvenik  prinijela praštanje i milosrđe za „brata koji je nešto imao protiv nje“ , koji joj je uzrokovao toliko nevolja i patnji u životu. To je primjer ostvarenja nove pravednosti o kojoj govori Isus, to je ljubav koja prašta i neprijateljima.  Na ravnateljevu obitelj i gradske vijećnike ja ovakav stav Ane Marije izazvao veliko dojam i pokazao veličinu njenog duha, jer je nepravedno postupanje ravnatelja prema njoj bilo opće poznato.  Ravnatelj je bio oslobođen optužbi, a Ana Marija ovu epizodu svoga života zaključuje poniznom „vjeroispoviješću“: „Božja Providnost mi je dala priliku da zlo uzvratim dobrim, a ja sam to učinila s radošću.“

Korizma i jubilejska godina milosrđa je prilika za čežnjom, molitvom i nastojanjem da Božje milosrđe zahvati naše srce, riječi, djela, misli… Jer korizma je vrijeme milosrđa… Život je vrijeme milosrđa…A u Vječnosti, Bog koji je Samo Milosrđe bit će naše vječno boravište.

Gospodine Isuse, potakni u nama čežnju za novom pravednošću, za novim životom u kojem će Tvoje Milosrđe moći iz nas jasnije ižaravati. Izlij na nas milosti iz svojeg blagog, poniznog i milosrdnog Srca, da postignemo onu puninu ljubavi na koju nas pozivaš. Amen.

18. 02. 2016. ČETVRTAK

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 7, 7-12)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.

Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!

Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«

RAZMATRANJE

Trebamo li se više oglušivati na poziv Gospodinov? On zove, nudi, daruje. I svaki koji ga zaište dobiva, koji traži nalazi i koji pokuca tomu se otvara. Može li On kod nas prepoznati onu sinovsku odanost i povjerenje? Povjerenje u Njegovu ljubav, da je On jedini sposoban prihvatiti naš ispružen dlan, ispuniti naše otvoreno srce i usmjeriti korake prema vječnosti. On, koji je tako daleko od našeg; Kako ti meni tako i ja tebi, On koji ide puno dalje. On se obraća našoj nutrini, našim željama i nadanjima. Tko to od nas ne želi biti shvaće, prihvaćen i ljubljen. Bio crn, žut ili bijel. Bio katolik, musliman ili protestant…

I ovo zlatno pravilo;  što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima, nije pravilo koje bi bilo predodređeno samo kršćanima, nego je zajedničko čitavom čovječanstvu.

Otvorimo se danas njemu i povjerujmo u Njega. I on će nam dati sve što god od Njega zaištemo i zatražimo. Jer, ionako nam je sve to već dao u svome Sinu.

s. M. Petra

17. 02. 2016. SRIJEDA – Njegova prisutnost je u tebi

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 11, 29-32
U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«
»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«
RAZMATRANJE
I danas, kao u Isusovo vrijeme, ljudi traže znakove, dokaze i utjehe od Boga. Nije se mnogo toga promijenilo: i dalje smo malovjerni. No, to nije sve! Kada nam dobri Bog udovolji i kada nam pripusti tražene potvrde, nama to još uvijek nije dovoljno i nastavljamo, poput razmažene djece, tražiti još! Umišljamo si da je Bog taj kojemu je dužnost trčati za nama, dokazivati se i dijeliti utjehe šakom i kapom! Zašto nam nije dovoljna Njegova prelijepa, skrivena prisutnost u nama i među nama? Zar nismo zadovoljni i zadovoljeni nježnim nutarnjim Božjim zagrljajima koje naša površinska osjetila ne mogu dokučiti? Ne bojmo se ući u vlastitu nutrinu! Ne bojmo se otvoriti vrata Bogu! Dopustimo da, – u ovoj jubilejskoj godini milosrđa – oči našeg srca nauče promatrati i diviti se tolikim znakovima Božje ljubavi! Dopustimo sebi živjeti u takvoj vjeri i u toj ljubavi, jednom rječju – u Njegovoj istinskoj Prisutnosti!
s. Petra Mirjam

 

16. 02. UTORAK: Vi, dakle, ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima...

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju – 6, 7- 15

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.

Vi, dakle, ovako molite:

‘Oče naš, koji jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.’

Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

 

Isus nas uči moliti

Za sve koji imaju bilo kakve nejasnoće vezane uz molitvu, Isus je u današnjem Evanđelju jasan da ne može biti jasniji. Počinje od samog molitvenog stava = SKROVITOST. Jedino u skrovitosti svoga srca mogu komunicirati sa Ocem. Iziđimo iz svijeta buke, tehnologije…smirimo se i u skrovitosti prepoznajmo Očeve raširene ruke. On uvijek uzvraća.

Druga važna činjenica koju nas Isus uči jest – NE BLEBEĆI! Nije Otac gluh. Važno je biti SVJESTAN pred Kim stojim. Pred Ocem koji zna što mislim, tko sam i što mi treba i prije nego Ga išta tražim. Ta svijest uvelike mijenja moju molitvu. Samo kad si to posvijestim dođe mi a se pokrijem po ušima i posramljeno zašutim kad se ponekad sjetim svojih dolazaka Ocu poput razmaženog djeteta koje ni samo ne zna što hoće.

Zato danas skrovito i svjesno stanimo pred Oca moleći svim srcem onako kako nas je Isus naučio – OČE NAŠ…

  1. 02. PONEDJELJAK: Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju – 25, 31 – 46

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«

»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«

»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«

»Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«

»Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’. Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’«

»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

 

Činiti male stvari s velikom ljubavlju

Danas Isus govori o Posljednjem sudu. Može nam se to činiti daleko, ali svijest da će i ovaj moj „danas“ biti uključen u taj Sud ipak potiče na razmišljanje, a nakon tog i djelovanje jer ćemo po djelima biti suđeni. I to po djelima koje smo učinili najmanjima u našem društvu. Isus se identificira s njima do te mjere da kaže kako ono što činim njima i Njemu činim. I to one sasvim osnovne stvari – dati jesti, piti, dati odjeće onom tko nema, posjetiti utamničenog.

„Činiti male stvari s velikom ljubavlju“ – uči nas sv. Mala Terezija. To je pravi put svetosti dostupan tebi i meni pa krenimo odmah u svojoj svakodnevici.

 

14. 02. 2016. NEDJELJA – Kušnja – sastavni dio života
Čitanje svetog Evanđelja po Luki – 4, 1 – 13
U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«
I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«
Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

RAZMATRANJE
Kad mi je god u životu teško volim pročitati današnje Evanđelje. Ono govori o Isusovim kušnjama u pustinji. I zaista mi pomaže prvenstveno da prihvatim kušnje kao sastavni dio života. Kad vidim da je i Isus bio kušan – odmah mi je lakše. Od onog negativnog stava koji se fokusira na teško i to želi što prije riješiti, Isus mi diže pogled i ukazuje na pozitivnu stranu kušje – prilika da sazrijevam i da se proslavi Bog u mom životu.
Isusu sigurno nije bilo lako niti ugodno za vrijeme kušnji. I još je bio gladan. No već u 1. kušnji ukazuje nam kako se nahranjeni Božjom riječi uistinu možemo oduprijeti svakoj napasti.
Budi danas iskren do kraja pred Njim. Nahrani se Božjom Riječi i budi miran u svim teškoćama i kušnjama jer Duh Sveti je u Tebi.

 

 

13. 02. SUBOTA: Nisam došao zvati pravedne, nego grješnike na obraćenje.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki – 5, 27-32

U ono vrijeme: Iziđe Isus i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!« On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njim bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?« Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«

Riječ Gospodnja.

 „Pođi za mnom!“

Koliko puta Isus prođe pokraj nas i zove: „Pođi za mnom!“ A mi nailazimo isprike – moram još ovo, moram još ono. I On ne forsira..čeka, pa prolazi opet…samo do kada? Njemu se ne žuri, ali mi smo prolazni. Danas upoznajemo Levija koji je Isusu uzvratio pogled, koji se prepustio Isusovu dodiru i ostavio sve krenuvši za Njim. Levi je tako priredio veliku feštu i htio je radost susreta s Isusom podijeliti sa svima. Nije više činio razlike među ljudima i gledao titule i časti. Htio je da svi budu Božji. To se osobama onog vremena nije svidjelo, pa su se pobunili. Levi im je postao čudak. Isus je sve to znao jer poznaje naša srca i misli, no ne reagira kao „strogi sudac“, već je samo otkrio glavni razlog svog boravka među ljudima – On želi izliječiti bolesne i pozvati grešnike na obraćenje – kako onda, tako i danas. On dolazi svima, ne postavlja nemoguće izazove, već nam dolazi u svakodnevnim situacijama i nudi Svoje Milosrđe te zove na obraćenje. Prepoznaj danas Njegov milosrdni pogled, obrati se Njemu svim srcem bz obzira na svoju prošlost i RADUJ SE jer to je put spasenja za tebe i tvoj bližnje.

12. 02. 2016. PETAK:  Evanđelje = jedina mjera

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju – 9, 14-15
U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«
RAZMATRANJE
Mi smo ljudi baš ponekad naporni. Iako s godinama odrastemo ostanemo djetinjasti u nekim stvarima. Kao što malena djevojčica pita majku zašto nije dobila istu igračku kao njezina sestra jer to nije fer, tako i u današnjem Evanđelju Ivanovim učenicima nije fer da oni poste, a Isusovi učenici ne. Nastaje pobuna kad sebe stavimo na prvo mjesto, te kad od zakona i pravila ne vidimo smisao naših djela i našeg života općenito. To znači imati tvrdo srce koje ne vidi drugog, koje ne vidi u pravom svjetlu malenosti, te koje ne daje Bogu pravo mjesto u svom životu.
Isus poštuje zakon, ali ga Ljubavlju nadilazi i iako se ne treba nikome opravdavati On ipak objašnjava zašto čini to što čini.
Čovječe, budi otvoren Božjim novostima u svom životu koje nadilaze tvoje okvire. I ne mjeri se po drugima nego po Evanđelju.

 

11. 02. 2016. ČETVRTAK – Tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki – 9, 22-25
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«
A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«
Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE

“Tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.” Odzvonila mi je ova rečenica iz današnjeg Evanđelja na poseban način jer naravno – i ja se želim spasiti – samo…koliko sam spremna svoj život izgubiti poradi Isusa? Riječ “izgubiti” baš i nije privlačna sama po sebi. No, preispitujući svoj život i općenito društvo u kojem živim vidim da zapravo i inače puno gubimo. Gubimo vrijeme bez ozbiljnih razloga, gubimo sebe u ispraznostima, gubimo dostojanstvo za prolazne časti…To često biva pod krinkom užitka i zabave pa je sve tako lako i normalno.
A Isus – on traži sve – čitav život. A zašto? Sigurno ne da bi nam „uzeo“ nešto nego da bi nam darovao toliko žuđenu slobodu. Svjedoče nam to svojim iskustvom toliki sveci koji su išli „do kraja“ s Bogom. Terezija Avilska poručuje „Kad je Bog na prvom mjestu, sve je na svom mjestu“. Ona je dala prvenstvo Bogu iako ju je to koštalo. Lažu oni koji nude lagane puteve do spasenja. Zato danas odluči prigrliti križ, predati Bogu sve i On te neće ostaviti. Kad postane teško tu je i Majka Marija čiji je FIAT značio gubitak Njenih planova, ali svi dobro znamo koliko je Ona bila darovana i koliko je po Njoj darovano čitavo čovječanstvo.                                                                                                                           S. Marija Dijana

 

10. 02. PEPELNICA: Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

Evanđelje – Mt 6, 1-6.16-18

Na početku ove korizme, Isus nas u Evanđelju podsjeća kako biti “IN” kao kršćanin. Sv. Pismo je najbolji vodič – jer ide odmah „u srž“. Isus od prve udara u „sridu“ riječju “PAZITE” i s njom u startu otkriva istinu da smo OUT u duhovnom smislu: važniji nam je čovjek od Boga, iako ustima ispovjedamo drugačije. Zapravo često ostajemo na površini i mislimo da je to dovoljno. Stavljamo pobožne misli na svoje profile, „selfije“ sa hodočašća, reklamiramo svoja dobra djela…a Isus danas poziva na SKROVITOST.
Biti skrovit ne znači “zavući se u mišju rupu”, već si konstantno postavljati pitanje: Za koga činim to što činim? Za slavu Očevu ili svoju? Ako je za Oca onda nije važno da li je nešto skriveno ili nije. Na Njemu je odluka što će On objaviti svijetu, a što će ostati skriveno očima ljudskim. I tek tada je Njegova proslava autentična u našem životu, a u srcu biva dubok mir i radost bez obzira na žrtvu. Budi na takav način “IN” kao pravi kršćanin – skrovit dok činiš dobro, dok moliš i dok postiš. I to se uvijek isplati jer kod Boga nema minimalca – On daruje u izobilju.
s. M. D.

(Preuzeto sa facebook stranice “Mladi Karmela Bsi”)

Odgovori