Blagdan Krštenja Gospodinova doista je konkluzija božićnog vremena i otajstva. Na svetkovinu utjelovljenja Sina Božjega naviještena nam je Riječ – Riječ koja je postala tijelom i našla svoj stan među nama, na najpotpuniji način, više i savršenije nego nekada među Izraelom, kad je sišavši u Egipat i izvevši narod iz njega udario svoj šator među njima.
Uzevši ljudsko tijelo postao je jedan od nas i kao takvog smo ga promatrali kao dijete u jaslama, dok ga danas promatramo kako silazi u naš Egipat, naše ropstvo, silazi u vodu koja simbolično pere i odnosi grijehe ljudi, On koji nikada grijeha ne učini. Promatramo ga kako govori sv. Ivanu: „Ta dolikuje nam da ispunimo svu pravednost.“ (Mt 3,15) O toj pravednosti nam piše i sv. Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima: „Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.“ (2Kor 5,21)
Gospodinovo krštenje na Jordanu je potvrda njegova utjelovljenja i onoga što je o njemu napisano: “Svojima dođe i njegovi ga ne primiše.“ Svojim utjelovljenjem i rođenjem postao je jedan od nas, svojim krštenjem još više jer je sišao u našu prljavštinu kako bi nas oprao. Krštenje Isusovo je jedna od velikih postaja njegova života s nama, sve do njegove smrti, zbog nas i za nas, i na koncu do njegova slavnog uskrsnuća od mrtvih čijom snagom „će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.“ (Fil 3,21)
Tad će do kraja biti izvršena pravednost, do kraja ispunjena otajstvena razmjena – admirabile commercium.