Blagoslovljen Bog i Otac... u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu. (Ef 1,3.5)
Poziv na život je prvi Božji poziv upućen svakom čovjeku. S rađanjem ljudsko biće donosi sa sobom i u sebi sliku Onoga koji ga je pozvao na život. Prihvaćajući dar života iz Božje ruke čovjek je pozvan da se u suradnji s Bogom nastavi ostvarivati postajući sve više Božja sličnost. Svaka osoba je jedinstvena i neponovljiva, i svakoj je Bog povjerio posebno poslanje koje treba izvršiti u Crkvi i svijetu. Kroz to poslanje osoba izgrađuje sebe i svoj identitet, potvrđuje i osigurava svoju slobodu i izvornost.
Poslije poziva na život dolazi kršćanski poziv, poziv na poseban život milosti Božje koji počinje s krštenjem. To je novi život u Kristu. Vjernost krštenju znači u vjeri i djetinjem povjerenju gledati prema Ocu da bi se spoznala Njegova volja u vlastitu životu. Isus Krist, Božji Sin, postao je čovjekom da nam objavi Božju ljubav i Njegovo očinstvo i pozove čovjeka u zajedništvo s Njim. Iz krštenja proizlazi poziv na svetost u nasljedovanju Isusa i Njegove ljubavi prema Ocu i ljudima. Sve što nam je Bog htio reći rekao je u jednoj svojoj Riječi koja je Njegov Sin, kojega nam je dao za brata, prijatelja i učitelja. Upirući oči u Njega otkrivamo najskrovitija otajstva, mudrost i čudesa Božja koja su sva u njemu pohranjena.
Isus poziva svakoga da stupi u Njegovo kraljevstvo: „Dođite k meni svi!” (Mt 11, 28). No, neke od svojih učenika poziva ne samo da prihvate Božje kraljevstvo u vlastitu životu, nego i da cijeli svoj život stave u Njegovu službu i spasenjsko poslanje: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!” (Mk 1, 17). Ovim posebnim zvanjem i naročitim darom Duha krsno posvećenje se potpunije izražava u radikalnom nasljedovanju Krista zavjetovanjem triju evanđeoskih savjeta. Ljubav nas je stvorila, Ljubav nas je pozvala, stoga Bog računa na našu ljubav.
Pozvane u karmelski vrt
U zemlju Karmela ja vas dovedoh da se hranite plodom i dobrotom njezinom. (usp. Jr 2,7)
Duh Sveti, čudesni tvorac raznolikosti karizmi, oživio je u Crkvi karmelski red. Tijekom svoje bogate povijesti i u mnogobrojnim članovima, on svjedoči najuzvišenije zvanje, a to je: uvijek biti s Gospodinom jer samo Bog je dostatan. Karmelski ideal mističnog sjedinjenja s Bogom u ljubavi ostvaruje se: samoćom i šutnjom, molitvom i razmatranjem Božje riječi poput Marije, Majke i Učenice Isusove; zauzetim radom u služenju braći i sestrama; slavljenjem liturgije, osobnom askezom i zajedništvom sestrinske ljubavi; u Ilijinu duhu živeći pred Božjim licem i revnujući za Njegovu slavu i spas duša.
Sv. Majka Terezija od Isusa i sv. otac Ivan od Križa, naučitelji Crkve, obogatili su karmelsku karizmu do određene punine dajući tako Karmelu zanos novog utemeljenja, koje je nastalo po misijskoj revnosti što ju je Bog udijelio sv. Majci Tereziji. U karmelskom vrtu Bog je uz njih htio stvoriti još mnogo različita cvijeća, svece čiji je miomiris ispunio Crkvu i koje je uzdigao za svoju slavu i za našu izgradnju. Među njima su sv. Terezija od Djeteta Isusa, sv. Edith Stein, sv. Marija Magdalena de Pazzi, bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva, sv. Terezija od Anda i drugi sveci. Njihova imena, duhovno iskustvo i spisi tvore nasljeđe našeg poziva i često potiču nova duhovna zvanja.
Slava i ljepota Karmela očitovala se u osnutku Karmela Božanskog Srca Isusova, mladice na starom, časnom karmelskom deblu. Božja providnost je dala bl. Mariji Tereziji od sv. Josipa upoznati Karmel koji je onda postao cilj njezinih želja. Oduševljena osobnošću serafske Majke Terezije od Isusa čeznula je za tim da postane njezina duhovna kćer. Prosvjetljena Duhom ona je prepoznala svoj poziv: „Karmel i samo Karmel! Sv. Terezija od Isusa prokrčila je put, a zašto i mi ne bismo smjele poći tim putem bez stroge klauzure?! Vrijeme se mijenja, ali duh, ljubav i revnost u radu za spas duša ostaje uvijek isti.“
U sv. Majci Tereziji je prepoznala čežnje vlastite duše i poput nje, dala se zahvatiti potrebama svoga vremena te je uz Božju pomoć osnovala novu redovničku zajednicu.
Zahvaćena ljubavlju Božanskog Srca Isusova, u novoj Družbi je divno spojila kontemplativni duh Karmela i apostolsko djelovanje za spasenjem duša.
„Kada vas je pozvao, Bog vam je rekao: Ti si mi važan, ja te volim, računam na tebe. Isus to kaže svakom od nas! To je izvor radosti! Radost trenutka u kojem je Isus svrnuo svoj pogled na mene… Osjetiti da nas Bog ljubi, osjetiti da za Njega mi nismo brojevi već osobe; i osjetiti da je On taj koji nas zove.“
(papa Franjo)
