Razmatranje Bl. Marije Terezije od sv. Josipa:
Četvrtak je, noć, tamna noć. Molim vas da me pratite tamo gdje nas neće nitko vidjeti, ni sastati. Pred nama je tiho Maslinsko brdo… Tu ćemo potražiti svoga Ljubljenoga. Ovdje je mjesto gdje ON običava moliti. I na zadnji četvrtak Njegova putovanja na zemlji sklonio se u ovaj mirni vrt. Mjesec je malo rastrgao oblak da nam pomogne kako ćemo Ga naći.
Kako leži moj Spasitelj! Još Ga nisam tako vidjela. Čelo pokrito znojem – ah ne znoj – o strahote: na zemlju padaju kaplje Krvi. Slušaj kako se čuju bolni uzdasi iz Njegovih grudi, a ruke se grčevito savijaju… Pogled dubok pun duševnih boli! O moj Spasitelju, što je uzrok Tvojih tako groznih muka? Slušaj kako tiho šapću na smrt umorne usne:
“Uzalud, uzalud, sve je uzalud!”
Na zemlju pada kap po kap Krvi što ih more boli istisnu iz Božanskog Srca. K nebu uzdiže svoje sklopljene ruke prema Nebeskom Ocu. Tamna noć! Da, tamna je bila noć na ovoj zemlji, ali i tamna noć u Bogo-čovječjoj duši predragog učitelja. A zašto? Što je uzrok ovoj prevelikoj boli, ova tri zadnja sata? Uzalud, uzalud, sve je uzalud! Dragi naš Spasitelj gleda otvoren pakao i milijune i milijune duša koje kroz vjekove padaju u njegovo ždrijelo i to usprkos žrtve na koju se On sprema.
——————————-
Kleknimo i zadubimo se u tu patnju. Ovo je uistinu patnja. Što je svaka druga patnja u usporedbi s ovom? Duše, za koje je Sin Božji ostavio svoje nebo, za koje polaže u Žrtvi svoj život, idu u pakao – u propast! Padaju u vječnu noć… tamu… i muke!
Duše, koje ljubi vječni Otac i zbog njih nije poštedio svoga Jedinca Sina, nego ga je dao kao Žrtvu za spas sviju. I On Sin Božji, naš preljubljeni Spasitelj sa Srcem punim goruće ljubavi sam se ponudio za žrtvu.
Ljubav! Bog žrtvuje svoga Sina – za koga? Za siromašne grješnike. I unatoč toj Žrtvi Ljubavi propadaju bezbrojne duše. I u ovom času duševne muke u svome Duhu gleda On to mnoštvo prokletnika. Kako mora biti kameno srce koje se ne bi ganulo na ovaj prizor patnje i suosjećalo s Božanskim Srcem?
Vječno proklete – i to ljubljene duše Božje za koje je Presveto Trojstvo sve učinilo da se spase… ali uzalud! Skoro tri sata probdio je Božanski Spasitelj u ovoj duševnoj muci. Grozni prizor nesretnika odvijao se pred Njim i tjeskobom ispunjalo Njegovu dušu. U ovoj strašnoj muci Spasitelja pojavljuje se Anđeo poslan od Nebeskog Oca da utješi Njegova ljubljenog Sina, našeg Spasitelja. Utjeha je bila razmjerna patnji.
——————————-
Nestalo je tame iz ove Božanske duše i vječno svjetlo rastjeralo je strašni prizor prokletih. Sada vidi milijune spašenih počevši od apostolskog vremena pa do nakraj svijeta. Kolike procesije… One će voditi i nastavljati duše u neopisivoj proslavi i ljepoti. Koliku utjehu donose one već ovoga časa Božanskom Spasitelju gledajući ih stotine godina unaprijed! Zato nestaje straha iz Njegove duše. Odvažnost, snaga i pouzdanje daju mu novi život. On ustaje, budi svoje učenike. Ni ne čeka svoje neprijatelje, već im ide ususret i predaje se za žrtvu. Tko su oni što prolaze u procesijama od stoljeća do stoljeća? To su Djevice, svećenici, redovnici i redovnice i sveti. A koji su to Božanskom Srcu u Njegovoj muci najviše dali utjehe i bili Njegov najveći oslon?
O moje drage sestre! Ja vjerujem da ne samo najveća svetost osobe, nego broj duša koje je ta svaka uz milost Božju otrgnula paklu i predobila ih za Božje Srce, takva duša će biti u nebu slava i radost Božanskog Srca. A koja to od vas ne bi htjela? Počnimo već danas. Postanimo gorući apostoli ljubavi Božanskog Srca. Tri apostola pratila su Božanskog Spasitelja i spavali su! – Ah kolike tisuće duša prate Spasitelja do Maslinskog vrta u samostan, ali umjesto da na sebe uzmu Njegove boli, patnje i učine ih svojima, da s Njim trpe i mole, da se s Njim bore za spas duša, – one spavaju. Nevjerojatno, ali zar uistinu od vas nitko ne spava, moje drage sestre? Jeste li sve ispunjene gorućom revnosti i to dnevno? Jeste li revne kao sektaši, koji ne žale ni truda, ni napora, ni ruganja, ni pogrda? A mi koje imamo jednog Oca i jednu Majku – zaslužile bi najveću kaznu, veću od svih svećenika i redovničkih osoba ako smo nemarne za spas duša. Čini mi se, najveći broj naših sestara zadovoljava se time, da se nekoje od njih bave misijama i djecom naših Domova. O ne, ako tako mislite niste utjeha Božja i nećete nikada postati Njegova radost. Vidjele ste! Apostoli su onu večer spavali, dapače, iza primljene svete Pričesti.
No gledajmo ove iste apostole kasnije kad su dnevno slavili svetu Misu i pričeščivali se. Nema više spavanja. Borili su se kao lavovi sa zlim duhom za spas duša. Tako moramo i mi činiti, jer dnevno primamo svetu Pričest. Snagom apostola raditi, trpjeti, boriti se neprestano za spas duša. – Nemamo vremena? … Ali moje DRAGE, zar na ništa drugo ne mislite, nego na to što je apsolutno Vaša služba? Više puta mislite i na svašta drugo i ne samo jednu minutu, nego 5 i više minuta. Za to ste vrijeme mogle spasiti ne samo jednu, nego i mnoge duše, dovesti ih Bogu vrućim molitvama za njihov spas. Uzmimo ozbiljno svaku minutu našega života. Neka naš duh bude sabran u Bogu i stotine će se strelovitih uzdaha dignuti Bogu iz naših Domova i spasiti tisuće i tisuće duša, koje bi inače zauvijek propale.
Molim Vas da opet počnete u svakom Domu pisati na cedulje sve biskupije zemlje u kojoj živite. Svaka sestra neka izvuče jednu i živi i moli za dotičnu biskupiju. Svaki dan prikazujte svetu Pričest za žive i umiruće, za mladež, za zvanja, za vjeru, za svećenike, za redovništvo. Za sve srdačno i s najvećim interesom molite. Dnevno posjećujte u duhu Spasitelja u svim crkvama i svim osamljenim Tabernakulima, gdje je Spasitelj zaboravljen, tu ga pozdravite, ljubite i tješite. Isto se tako može raditi za velike milijunske gradove, pa i za poganske kako Vas već Duh Sveti potakne. To sve činite s velikom revnošću kao da samo od Vašeg nastojanja ovisi spas svijeta i svete vjere, tada ćete “probiti” oblake i ganuti Božje Srce, a bogata će žetva cijelo nebo obradovati.
O KAKO BI BILO LIJEPO KAD BI I TAJ NAJMLAÐI IZDANAK od Boga toliko ljubljeni KARMEL postao četa APOSTOLA, koji gore ljubavlju i žeđaju za spas duša. Postavite se u mislima samo jedan trenutak kod Božjeg prijestolja koji promatra zemlju i vidi kako neumornom revnošću nastoji đavao i razni sektaši da predobiju duše. A odabrane duše kao ona tri učenika, u samostanu, u stanovima Božanskog Spasitelja, spavaju i puste da Mu duše otimaju i kradu. One ni ne misle na Njegovu bol i muku u Getsemanskom vrtu i ne čuju Njegov poziv: “ŽEDAN SAM!” O moje predrage sestre! Nikada, nikada neka ne bude među nama spavanja. Pazite jedna na drugu, opominjite se. Budite revne u apostolatu kao SV. FRANJO KSAVERSKI, i molimo istom revnosti kao SV. MAJKA TEREZIJA. Osim svagdanjeg razmatranja je i pobožnost KRIŽNOG PUTA, obavljen žarkom ljubavlju, izvrsno sredstvo da dođemo do velike revnosti.
Vaša Majka
