Naša Povijest

Kuća matica Družbe Karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Sittardu (Nizozemska)

Duh Sveti, čudesni tvorac raznolikosti karizmi, oživio je u Crkvi karmelski Red. On je nastao na gori Karmelu u Svetoj zemlji, na gori koja je u Svetom Pismu opjevana po svojoj ljepoti. Karmel na hebrejskom znači „vrt“ ili „cvatući vinograd“, „vrt Božji“. Ondje su se okupljali pustinjaci da bi živjeli jedan asketski, pokornički način života posve posvećen molitvi. Karmelski Red ne poznaje neku osobu koja mu je bila utemeljitelj. Međutim, poznaje se oblik života koji su izabrali prvi redovnici pustinjaci, odnosno Pravilo koje je niklo iz života prve zajednice. Ideal im je bio: ”Živjeti u pokornosti Isusu Kristu, Njemu služiti vjerno čistim srcem i dobrom savješću” (iz Pravila).

Dvije su osobe važne za razumijevanje duha Karmela. Prva je starozavjetni prorok Ilija koji je živio u Božjoj prisutnosti na gori Karmelu i gorljivo revnovao za slavu Božju. Predstavljen je kao osoba duhovne borbe za postizanje kreposti. Druga je Blažena Djevica Marija, uzor molitvene duše koja sluša i prima Božju Riječ te o njoj razmišlja u svome srcu. Ona karakterizira kontemplativno usmjerenje Karmela. Pustinjaci na gori Karmelu odmah su na početku svog osnutka izgradili kapelu i posvetili je Gospodinovoj Majci te se prozvali „Braćom Blažene Djevice Marije od gore Karmela“. U 12. st. na gori Karmelu pridružuju im se i hodočasnici sa zapada i latinski križari koji započinju živjeti redovničkim životom u duhu proroka Ilije.

U 13. st. osvajanjem Svete Zemlje i gore Karmela od strane muslimana, prvi karmelićani prisiljeni su prebjeći u Europu. U Europi su se prilagodili novom obliku redovničkog života te su pridruženi tzv. “prosjačkim Redovima” (poput franjevaca ili dominikanaca).

U 16. st. događa se obnova Karmelskog Reda po sv. Tereziji Avilskoj i sv. Ivanu od Križa. Obnovljeni Karmel karakterizira povratak k izvornom stilu života u izrazitijoj kontemplativnosti.

Karmel tijekom svoje bogate povijesti u mnogobrojnim članovima, svjedoči najuzvišenije zvanje, a to je: uvijek biti s Gospodinom jer samo Bog je dostatan. Karmelski ideal mističnog sjedinjenja s Bogom u ljubavi ostvaruje se: samoćom i šutnjom, molitvom i razmatranjem Božje riječi po uzoru na Mariju, Majku Gospodinovu, zauzetim radom u služenju bližnjima, slavljenjem liturgije, osobnom askezom i zajedništvom sestrinske ljubavi; u Ilijinu duhu živeći pred Božjim licem i revnujući za Njegovu slavu i spas duša.

Majka Utemeljiteljica s djecom u Domu sv. Josipa u Berlinu

Slava i ljepota Karmela očitovala se u osnutku Karmela Božanskog Srca Isusova, mladice na starom, časnom karmelskom deblu.

Božja providnost dala je njegovoj utemeljiteljici bl. Mariji Tereziji od sv. Josipa upoznati Karmel koji je potom postao cilj njezinih želja. Oduševljena osobnošću sv. Terezije Avilske željela je postati redovnicom i njenom duhovnom kćerkom. No, istovremeno uočava potrebe Crkve te vapaj osoba svoga vremena (19. st.) u Berlinu, a kasnije i diljem Europe, njihovu materijalnu i duhovnu bijedu. Osobito je bila potresena patnjom i nevoljama mnogobrojne djece bez roditeljske skrbi i obiteljskog doma. Nadalje, borba za egzistenciju i prolazna dobra u vrijeme industrijske revolucije, dovodila je mnoge obitelji, koje su sa siromašnih sela dolazile u gradove, do zaborava na Boga i vječne vrednote. Anna Maria zapaža: „Cijelo čovječanstvo sliči jednoj bolesnoj obitelji. Duhovna bijeda i moralni pad Europe su neizrecivo žalosni. Koje mnoštvo duša čeka na nas da bi se s Bogom i svetom Crkvom pomirilo. Da, dragi Bog čezne za dušama, ali srca bez ljubavi i gluhih ušiju ne čuju uzvik „Žedan sam!“ “ U tim teškim okolnostima ona otkriva da ju Gospodin poziva da za Njega učini nešto novo: da osnuje Karmel Božanskog Srca Isusova. „Karmel i samo Karmel! Sv. Terezija od Isusa prokrčila je put, a zašto i mi ne bismo smjele poći tim putem bez stroge klauzure?! Vrijeme se mijenja, ali duh, ljubav i revnost u radu za spas duša ostaju uvijek isti.“ U novoj Družbi je divno spojila kontemplativni duh Karmela i apostolsko djelovanje za spasenjem duša.

Prvi dom za djecu beskućnike – Dom sv. Josipa otvoren je u Berlinu 1891., a iz njega će se razviti i Karmel Božanskog Srca Isusova. Anna Maria će kao redovnica uzeti ime Marija Terezija od sv. Josipa. U životu ju je vodio ideal: „Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti!“

O daljnjem osnutku i nastanku Družbe možete saznati ovdje.

Družba Karmelićanki Božanskog Srca Isusova nastala je 1891. iz ljubavi Marije Terezije od sv. Josipa prema Srcu Isusovu i revnosti za spas duša
Djeca u prvom Domu sv. Josipa u Berlinu 1896. Većina domova Družbe nose ime sv. Josipa, zaštitnika Družbe

Karmel i Srce Isusovo: dvije ljubavi u jednom imenu


Duhovnost i povijest Karmela Božanskog Srca Isusova


Video su priredile sestre prigodom stogodišnje obljetnice hrvatske Provincije.

Osnutak Karmela BSI u Hrvatskoj

Dok je Utemeljiteljica boravila u Americi 1913. godine, u pismima s. M. Tereziji Demetz opisuje da je susrela siromašne hrvatske iseljenike i emigrante za koje se želi milosrdno zauzeti.  O tome piše i zagrebačkom nadbiskupu koadjutoru dr. Antunu Baueru: „Iskusili smo u ovo nekoliko mjeseci da su tisuće i tisuće, da, milijuni katolika, izgubljeni za Crkvu. Prema zahtjevima našeg zvanja sabrala nas je Božja Providnost iz različitih naroda, tako da se već sada među nama (u Družbi) govori 11 jezika i tako možemo služiti različitim narodima, samo nam još manjkaju sestre hrvatice.“ Nadbiskup je s velikim zanimanjem pročitao potresni list Majke Utemeljiteljice, te ga tiskao i razaslao hrvatskim svećenicima. Majci Mariji Tereziji je uputio poziv da se osnuje jedan dom sv. Josipa, kuća za nezbrinutu djecu u Zagrebu. Želja za osnutkom Karmela BSI u hrvatskom narodu bila je Osnovateljici toliko na srcu, da unatoč ratnim neprilikama piše sestri s. Mariji Tereziji Demetz da pođe u Zagreb i ostvari osnutak: „Nemam riječi da iskažem kako čeznem za jednom kućom u Zagrebu. Htjela bih sama poletjeti i potražiti kandidatice.“ Sestre dolaze u Zagreb 1917. te je prvi Dom sv. Josipa otvoren na tadašnjoj periferiji grada. Sestre su započele s misijskim djelovanjem u župi sv. Franje Ksavera. Na sam Badnjak 1917. u dom su stigla i prva dva dječaka u dobi od 3 i 4 godine. Majka im je umrla od tuberkuloze. Otac je plačući predao djecu sestrama rekavši: „Sada mogu mirno umrijeti; djeca su mi u sigurnim rukama.“ Nakon 8 dana je preminuo u bolnici. Osnutak među Hrvatima ostvarivao se uz brojne poteškoće, ali i još snažnije iskustvo obilnog Božjeg blagoslova. Situacija je bila doista teška, posvuda se otkrivala oskudica i bijeda kao plod prilika ratnih godina. Dr. A. Bauer je učinio sve da olakša sestrama početak i razvoj Družbe na našim prostorima. Gospodin je također poticao srca dobrih ljudi za pomoć. Zbog niza okolnosti sestre su se preselile u Hrvatski Leskovac te ondje otvorile „Dom sv. Josipa“ za tridesetero djece. Majka Osnovateljica je s puno ljubavi pratila razvoj novog utemeljenja. Govorila je da je Zagreb polazna točka za daljnje osnutke, za istok, za Rusiju, za Aziju… Nakon povratka iz Amerike ona posjećuje sestre u Hrvatskom Leskovcu, te je ovdje boravila dva ili tri tjedna. Osjećala je veliku ljubav prema hrvatskom narodu. Godine 1925. otvara se novi samostan i Dom sv. Male Terezije za nezbrinutu djecu na zagrebačkom Vrhovcu. Rastao je broj djece i sestara. Sestre su nastojale ostvariti ideal svoje Utemeljiteljice: živjeti potpuno od Božje Providnosti, stoga su najradije primana ona djeca koja su bila zaista siromašna i za koju nitko nije mogao ili nije htio davati doprinos.

Nakon višegodišnjih priprema, 1940. god. otvorena je kuća u predjelima Hrvatskog Zagorja, na Poredju, u općini Hum na Sutli. Utemeljiteljica mu je dala ime Dom Majke Božje dobrog savjeta. To je ujedno bio i posljednji osnutak Marije Terezije od sv. Josipa za kojeg je ona dala odobrenje jer je 20. rujna 1938. otišla u kuću Očevu na nebesima.

Božji blagoslov nad ovim Božjim djelom je prepoznatljiv i po osnucima novih samostana koji su uslijedili tijekom narednih desetljeća: Punat na otoku Krku (1960.), Belica u Međimurju (1969.), Slavonski Brod (1969.), Strmec Samoborski (1977.), Split (1979.), osnutak u Brazilu (1985.), Gabela Polje u BiH (1991.), Bibinje u Zadarskoj nadbiskupiji (1996.), osnutak u Nigeriji (2002.), osnutak u Rusiji (2005.).

Djelo naše Osnovateljice se nastavlja, Gospodin i danas poziva duše da svoju ljubav potpuno daruju Njemu i bližnjima. Dok Mu zahvaljujemo za milosti koje nam je darovao i koje nam sada udjeljuje, ponizno Ga molimo Njegov blagoslov za budućnost.

Detaljniji prikaz povijesti Hrvatske Provincije Karmelićanki BSI možete pročitati u knjigama „Stoljetni hod pod karmelskih plaštem“ i „Dvije ljubavi u jednom imenu“.

Stoljeće karmelskog služenja u ljubavi 1917. - 2017.

Stoljeće karmelskog služenja u ljubavi geslo je Jubileja sestara Karmelićanki Božanskog Srca Isusova s kojim zahvaljujemo Bogu za 100 godina prisutnosti i djelovanja u Hrvatskoj. Tom prigodom nastao je i ovaj video uradak s kojim se ukratko želimo predstaviti.

S. Marija Terezija Demetz - suutemeljiteljica Karmela BSI u Hrvatskoj s prvom djecom iz doma sv. Josipa na Ksaveru, siječanj 1918.
Nadbiskup Antun Bauer u posjetu samostanu u Hrvatskom Leskovcu 1929.
Nadbiskup Alojzije Stepinac u posjetu sestrama i dječjem domu 1941.
Karmelićanke BSI kao majke nezbrinute djece