Na blagdan uzvišenja sv. Križa 14. 09. 2017. u kapelici sv. Josipa u Hrvatskom Leskovcu započelo je svečeno obilježavanje završnog slavlja stogodišnjeg jubileja prisutnosti sestara Karmelićanki BSI u Hrvatskoj.
Svečanu sv. Misu u 18 sati predslavio je mons. Zdenko Križić, biskup gospićko senjski koji nas je ujedno prije godinu dana svečanim misnim slavljem i uveo u godinu jubileja. S obzirom na njegovu pripadnost Karmelu svaki njegov dolazak obilježen je srdačnim bratsko sestrinskim susretom.
Biskup Križić održao je nadahnutu propovjed povezujući blagdan Uzvišenja sv. Križa i utemeljiteljicu Karmelićanki BSI bl. Mariju Tereziju od Sv. Josipa. Započeo je sa razmišljajem o smislu samog blagdana koji se na prvi pogled doživljava ironično jer je križ označavao jednu od najgroznijih smrti na koju je netko bio osuđen. No s Isusom sve se promijenilo. Križ je postao znakom spasenja, pripadnosti i znakom kršćanskog identiteta. Budući da je križ bio tako važan u Isusovom životu stoga ne može biti sporedan u životu kršćanina – istaknuo je mons Križić koji je zatim nastavio s pitanjem: Koji smisao križ ima u našem životu, i zašto ga se ne može izbjeći? Naravno na to pitanje nije lako naći zadovoljavajući odgovor, ali sama činjenica da su križ i patnja neizbježni u ljudskom životu, to samo govori da oni moraju imati neki svoj dublji smisao. A upravo nam to svjedoče sveci koji su preko patnje doživjeli iskustva svijetla i objave. Biskup Zdenko istaknuo je na poseban način blaženu Mariju Tereziju kroz više primjera patnje u njenom životu i osobito je izdvojio jednu predivnu njenu izreku: „Trpljenje za Boga je jedina radost koju nebo ne poznaje“. Upravo patnja koja se nosi dostojanstveno bez proklinjanja, mržnje…ona preobražava, ima moć da pročisti ljudske osjećaje te da formira i oplemeni ljubav u čovjeku.
Mons Križić je zatim govorio o načinu prihvaćanja svojih križeva. Naglasio je kako je Isus tražio da svatko uzme „svoj križ“ misleći na one križeve koje život sam po sebi donese, a ne izmišljati ili tražiti neke druge križeve koje Providnost nije udijelila. Govorio je kako je smiješno birati križeve jer su po mjeri odjeća i obuća,a ne križevi. Svaki križ žulja, pritišće, iscrpljuje i treba ga nositi, a ne razmišljati o zamjenama s nekim drugim.
Ni Isus nije prihvatio patnju uz klicanje. Patnja je uvijek teret i zato čovjek u patnji ima potrebu blizine drugih napose osoba koje voli. A s druge strane nije dobro o svojoj patnji previše govoriti. Biskup Zdenko je naglasio kako je jako važno u svojoj nutrini razgovarati sa svojom patnjom i tražiti u njoj neki Božji znak ili poruku. Patnja ima potrebu šutnje i meditacije da bi ju se moglo nositi i donekle razumjeti. Bez meditacije, patnja i križ rađaju prazninu, a praznina postaje izvor novih patnji.
Pri kraju je mons. Križić podsjetio sestre kako su donijele puno blagoslova hrvatskom narodu, ali i to je išlo s križem bez kojeg nebi bilo blagoslova. Istaknuo je kako Družba nosi naziv Srca Isusova: „To znači „Družba Isusove ljubavi“. Ne smije se zaboraviti da je to Srce bilo probodeno, krvarilo je. To je dokaz prave ljubavi. Tako i križ i probodeno srce moraju ostati trajna obilježja vašeg života i rada za slijedeća stoljeća.“
Biskup je zaključio propovjed sa molitvom velikog ruskog pisca Fjodora Dostojevskog: „Gospodine, ne molim te da me poštediš križeva, nego da me učiniš dostojnim moga križa.“
Čitavo euharistijsko slavlje glazbeno je animirao zbor mladih Karmela Božanskog Srca Isusova VIS Karmel koji djeluju pri samostanu sestara u Hrvatskom Leskovcu.
Nakon sv. Mise održano je zahvalno klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu koje su pripremile i predmolile sestre.
Sorry, photo gallery is empty.