Povodom 25 jubilarnih godina prisutnosti Karmela Božanskog Srca Isusova u u župi Bibinje u zadarskoj nadbisupiji, obilježili smo taj događaj u petak 16. travnja zahvalnim euharistijskim slavljem. Svečano misno slavlje je predslavio zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić u u crkvi Uznesenja Marijina u Bibinjama pored koje se od 1996. godine nalazi i naš samostan posvećen sv. Obitelji. Iako su epidemiološke mjere znatno utjecale na organiziranje i odvijanje ovog događanja, ipak nisu mogle oduzeti osjećaj svečanosti i želju da iskažemo Gospodinu svoju zahvalnost za protekle godine. U misi su suslavili generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Josip Lenkić, rodom iz Bibinja i još dvojica bibinjskih svećenika rodom: don Mario Sikirić i don Stipe Mustapić, don Anđelko Buljat, nekadašnji bibinjski župnik i don Damir Šehić, tajnik zadarskog nadbiskupa. Misu je pjevanjem obogatio bibinjski župni zbor pod ravnanjem orguljašice Duške Lisica i sastava mladih Magnificat pod vodstvom Ivice Kere.
Prije euharistijskog slavlja održana je prigodna akademija za vrijeme koje je s. Andreja Petravić, poglavarica bibinjskog samostana, predstavila povijesni razvoj 25-godišnjeg pastoralno bogatog i raznovrsnog djelovanja naših sestara u Bibinjama.
Na početku mise župnik župe sv. Roka u Bibinjama, don Zdenko Milić u prigodnom obraćanju čestitao je srebrni jubilej našeg djelovanja u župi Bibinje. „Vaš rad na slavu Božju i na spas duša duboko je utkan u život naše župe te vam od srca zahvaljujem za sve što ste učinili i činite u našoj župi sv. Roka. Bibinje su velika i zahtjevna župa i traži puno suradnika koji će zauzeto raditi na njivi Gospodnjoj. Prilike koje su bile prije 25 godina nisu iste kao danas. Svako vrijeme ima svoje izazove. No, u svakom vremenu pozvani smo širiti Kristovu radosnu vijest molitvom, djelom i riječju“ potaknuo je don Zdenko, rekavši da je Bog naše sestre pozvao da daju svoj doprinos rastu Kraljevstva Božjeg u zadarskoj sredini, u starodrevnoj bibinjskoj župi.„Neka vas i dalje vodi geslo vaše blažene utemeljiteljice Marije Terezije od sv. Josipa: ‘Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti’. U ovoj Godini sv. Josipa i Godini obitelji pratio vas zagovor vaše blažene utemeljiteljice, sv. Roka, bl. Alojzija Stepinca i Svete Nazaretske obitelji“ poručio je don Zdenko karmelićankama BSI.
Zatim se obratio župljanima Bibinja te je zahvalio za molitvenu i materijalnu podršku koju oduvijek pružaju nama sestrama „u odgovornom i savjesnom radu s djecom, mladima i odraslima u vrtiću, u katehizaciji, liturgijskom pjevanju, susretu s bolesnicima te u raznim drugim djelatnostima. Budimo i dalje međusobno povezani, kako bismo s Božjom pomoću i u ovom izazovnom vremenu doprinijeli da Isus Krist, naš jedini Spasitelj, bude prisutniji u ovom svijetu“ poručio je bibinjski župnik don Zdenko Milić.
U homiliji mons. Želimir Puljić je istaknuo:
„Kada se slavi neki jubilej u obitelji, zajednici, narodu, onda se prije toga ljudi nastoje negdje malo sabrati, malo razmišljati, Bogu zahvaljivati. I mi smo došli Bogu zahvaliti za taj jubilej, za prisutnost sestara u Bibinjama i za karizmu utemeljiteljice bl. Marije Terezije od sv. Josipa, koja je prije stotinu godinu došla u našu domovinu Hrvatsku, a prije 25 godina u Bibinje. Zahvalni smo Bogu za taj zahvat. Euharistijsko slavlje je najviši vid zahvale Bogu za 25 godina prisutnosti sestara karmelićanki u Zadarskoj nadbiskupiji“. Potom se prisjetio da je upravo s našom Družbom u Bibinjama imao jedan od prvih pastirskih susreta kada je kao nadbiskup preuzeo upravu zadarske nadbiskupije nadbiskupa. „Kad sam prije jedanaest godina stigao u Zadar, 12. rujna 2010. g. blagoslovio sam novoizgrađeni samostan ‘Sv. Obitelji karmelićanki Božanskog Srca Isusova’ u Bibinjama, na spomen Imena Marijina i Gospe od hrvatskog krsnog zavjeta“ rekao je mons. Puljić. Od tada se u sklopu samostana nalazi dječji vrtić Svete Male Terezije kojega u velikom broju pohađaju brojna bibinjska djeca, roditelja zahvalnih za taj dar i služenje sestara u Bibinjama koje krasi veliki natalitet i obitelji s više djece.
Potom je o. Nadbiskup predstavio našu prisutnost u svijetu. „Sestre te Družbe bave se odgojem mladeži i djelima milosrđa, a prisutne su na tri kontinenta: na američkom kontinentu: Brazil, Kanada, Nikaragva, SAD, Venezuela, u Africi: Kamerun i Nigerija te u Europi: Austrija, Njemačka, Island, Italija, Nizozemska, Rusija, Mađarska i Hrvatska. Zanimljiv je podatak iz života bl. Marije Terezije od sv. Josipa, utemeljiteljice karmelićanski BSI, koja je za boravka u Americi 1913. g. opisala svoj susret sa siromašnim doseljenicima iz Europe, među kojima i s Hrvatima. U pismu zagrebačkom nadbiskupu Antunu Baueru s kojim je imala korespondenciju, kaže kako se žele „milosrdno zauzeti za te iseljenike“ i dodaje kako ih je „prema zahtjevima zvanja sabrala Božja Providnost iz različitih naroda tako da se u Družbi govori 11 jezika. Samo nam još nedostaju sestre Hrvatice“. Na kraju pisma dodaje kako „nema riječi kojima bi opisala svoju čežnju za jednom kućom u Zagrebu““ podsjetio je nadbiskup Puljić, rekavši kako su sestre u Bibinjama na svetkovinu Presvetog Trojstva, 11. lipnja 2017., iskazale zahvalnost Bogu za 100. obljetnicu dolaska Karmelićanki BSI u Hrvatsku.
Sestre su došle u Hrvatsku iz Beča 1917. g. te su se u dogovoru s nadbiskupom Bauerom privremeno bile smjestile na zagrebačkom Ksaveru, a onda u Hrvatskom Leskovcu pokraj Zagreba. Uz ovu stoljetnu obljetnicu nazočnosti Karmela BSI u Hrvatskoj, umrežuje se i srebrni jubilej 25 godina dolaska sestara u Bibinje 1996. g., kada je u Bibinjama župnik bio don Anđelko Buljat“ rekao je mons. Puljić. Nadalje je istaknuo kako je „za razumijevanje duha Karmela važno spomenuti dvije biblijske osobe: prva je starozavjetni prorok Ilija koji je živio u Božjoj prisutnosti na gori Karmelu, odatle i naziv karmelićani te je gorljivo revnovao za Božju slavu. Druga osoba je osoba Novoga zavjeta, Marija, uzor žene koja moli, sluša i prima Božju Riječ, žrtvuje se i prinosi te u svom srcu duboko proživljava otajstvo spasenja i o njemu razmišlja. To je taj kontemplativni vid i usmjerenje Karmela i svih koji se oduševljavaju karmelskom karizmom“ istaknuo je mons. Puljić.
Zatim je mons. Puljić pojasnio i poruku navještenog evanđelja o čudu umnažanja kruha i riba koje opisuju sva četvorica evanđelista. „To je jedino čudo, od 44 pojedinačno opisana čuda, koja su sva četiri evanđelista potanko prikazala, svaki na svoj način“. Tumačeći kako je simbolika toga Isusovog čina, umnažanja kruha, primjenjiva i prepoznatljiva i u životu karmelićanki BSI, nadbiskup Puljić je poručio: Djelovanje karmelićanki BSI je „suvremeno čudo umnažanja kruhova u dvadesetom stoljeću povijesti Crkve“. Ivan je zabilježio kako Isus vidi silan svijet, pa upita Filipa, jednog od učenika: „Gdje kupiti kruha da ovi blaguju?“. Zanimljivo je osjetiti u toj prispodobi kako se Isus želi osloniti na svoje suradnike i angažira ih, pita ih, kaže im: Pođite, donesite kruha i ribu. Bog koji može sve učiniti, neće bez nas ljudi. Hoće našu ruku, naše oči, naše srce, našu dušu. Bog hoće nas, da mu pomognemo kako nahraniti ljude Božjom riječju i njegovim otajstvima“ istaknuo je mons. Puljić.
„Filip je Isusu odgovorio: „Za dvjesto denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije“. Andrija je rekao da se tu nalazi dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Ali što je to za tolike?“. Reče Isus: „Neka ljudi posjedaju“, bilo je puno trave na tom mjestu. Poslije božanskih riječi Isus prelazi na božansko djelo umnažanja kruha za tisuće ljudi. Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Isus opet angažira učenike da posluže ljude. Ne može bez njih. Želi našu pomoć: Budite mi pomoć, s vama želim biti blizu ljudima, s vama želim činiti ono što je Otac planirao po meni, da nastavite dalje“ rekao je nadbiskup, naglasivši kako „Isus traži angažiranje učenika, njihovo brojenje. Budi u njima nadu. Traži od njih suradnju da nešto učine, da odu i vide. Ne dopušta im ljenčariti i kukati. Najlakše je kukati, a pogotovo ljenčariti, i onda je netko treći kriv“ upozorio je mons. Puljić.
Učenici su se razočarali jer su imali samo pet kruhova i dvije ribe, a velik je broj ljudi. „Isus ih sokoli neka se ne predaju, neka vjeruju. I neka donesu što imaju, pet kruhova i dvije ribice. Isus zna što će od toga učiniti. Isus stavlja kruhove i ribice preda se. Podiže ruke i pogled prema Ocu nebeskom i moli ga za blagoslov: „Blagoslovljen da si, Gospodine Bože svega svijeta, od tvoje darežljivosti primismo kruh i ribe što ti ih prinosimo. Ovaj plod zemlje, mora i rada ruku čovječjih postat će nam kruhom života“. Sve kao u prikaznoj misnoj molitvi za oltarom“ protumačio je nadbiskup.
Pojasnio je i simboličko značenje pet kruhova i dvije ribe za naš život. „Pet kruhova je pet tjelesnih talenata, a dvije ribice su dvije duhovne sposobnosti. Gospodin uzima pet ljudskih darova: vid, sluh, govor, hod i pokret i dvije duhovne moći: razum i slobodu, pa šalje apostole neka to razdijele okupljenim tisućama koje su došle slušati svoga Učitelja. Važno je uočiti da se Isus služi isključivo apostolima da prenesu njegov kruh ljudima: Budite moji posrednici, budite moji apostoli, suradnici. Bez vas ne mogu učiniti. Isus i sve u društvu želi angažirati kako bi se pomoglo onima kojima treba pomoći. Isus ne može bez apostola, a apostoli pogotovo ne mogu bez Isusa. Tako smo u srcu Crkve koja nas uči da se ne možemo vinuti do Boga bez konkretne Crkve koja je znak i oruđe jedinstva s Bogom. Ljudi trebaju Božju blizinu, a Bog treba ljudsko srce i ruke“ poručio je nadbiskup Puljić, istaknuvši: „Kako je važno imati taj osjećaj – ne mogu sam. Potreban mi je otac, majka, brat, sestra, susjed, svećenik, časna sestra, biskup… Potrebni su mi drugi. Trudimo se zajedno ploviti i pomozimo jedni drugima da se spasimo. Ljudi trebaju Božju blizinu, a Bog treba naše ljudsko srce i naše ruke“ potaknuo je mons. Puljić.
U nastavku o. Nadbiskup se zaustavio na činjenicama da je družba Karmelićanki BSI prije petnaest godina imala 454 redovnice u 53 samostana, od čega deset u Hrvatskoj gdje je Družba prisutna od 1917. g. Potom je kao primjer fascinantnog umnažanja „pet tjelesnih darova i dvije duhovne ribice“ istaknuo život i djelo utemljiteljice sestara Misionarki Ljubavi, sv. Majke Terezije Bojaxhiu. Još za njezina života Misionarke Ljubavi su vodile 456 centara u više od stotinu zemalja, hranile oko 500 000 obitelji, liječile 90 000 gubavih, 20 000 djece iz sirotinjskih četvrti pohađalo je njihove škole, a 17 000 odbačenih primalo je pomoć i njegu u svojim domovima.
Zatim je nastavio: Djelo bl. Marije Terezije od sv. Josipa i djelo Majke Terezije, misionarke ljubavi prava su djela milosrđa prema ljudima u dvadesetom stoljeću povijesti Crkve. Isus nastavlja činiti svoja čuda. Čuda umnažanja kruha i riba, čuda pomoći, čuda spasenja, otajstvena čuda koja se događaju u njegovoj Crkvi, da se svi zajedno spasimo. Ona su, uz brojna djela drugih utemeljitelja posvećenog života, pravo ‘suvremeno čudo umnažanja kruhova’“ poručio je mons. Puljić. „Dok se prisjećamo srebrnog jubileja nazočnosti sestara karmelićanki u župi sv. Roka u Bibinjama, Bogu zahvaljujemo za to „kafarnaumsko umnažanje kruhova“ u današnjem svijetu po Bogu posvećenim osobama po kojima Isus i danas nastavlja činiti svoje čudo milosrđa i dobrote“ poručio je mons. Puljić. Podsjetio je na riječi pape Franje iz njegove pobudnice ‘Radost evanđelja’ koju je uputio svim kršćanima, pa nas poziva i potiče: „Ne dopustimo da nam se ukrade misijski zanos i radost evangelizacije“.
„Svi smo na to pozvani, na radost prijenosa onoga što smo primili, na radost zbog milosti koju smo dobili, radost koju nam je Gospodin darovao. To nije naša zasluga, naše privatno vlasništvo. Sve što imamo, milost da smo djeca Božja i članovi Crkve, sve je to Božji dar. Taj dar dužni smo čuvati i dijeliti, pomagati drugima da osjete što znači Božji dar i Božje kraljevstvo. Neka poštovanim sestrama karmelićankama BSI i svim vjernicima, bl. Marija Terezija od sv. Josipa pomogne ostvarivati ideale misijskog zanosa i evangelizacije, bratske ljubavi i zajedništva u našem izazovnom vremenu“ poželio je nadbiskup Puljić.
Molitva vjernika koja je potom uslijedila bila je prigoda da se zahvali Gospodinu za osnutak samostana, za Božje vodstvo i dobrotu koje nam je iskazivao, što su Mu sestre mogle služiti molitvom, skrivenim samoprijegorom i žrtvama, evangelizacijom i djelima milosrđa prema djeci, mladima, obiteljima, osobama u različitim potrebama. U molitvama zahvale smo se također spomenule brojnih dobročinitelja koji su nas podupirali i omogućavali naš život i rad.
Pri završetku euharistijskog slavlja, nazočnima se obratila s. Kristina Pišković, provincijalna poglavarica nape Hrvatske provincije sv. Male Terezije Karmelićanki Božanskog Srca Isusova. U svom govoru istaknula je da je „ovaj srebrni jubilej spomen vjere, nade i ljubavi jer nas one povezuje s Bogom. A Gospodin Bog ima svoje božanske naume za svaku osobu koju poziva u postojanje, ima svoje planove za svaku crkvenu ili obiteljsku zajednicu, za svako mjesto, narod, za svoju sv. Crkvu, za cijelo čovječanstvo. Ti su naumi uvijek u službi proslave Boga i dobrobiti čovjeka, u službi pravednosti, ljubavi, milosrđa, svetosti…. Upravo ove godine providosnosno se podudara naš jubilej s Godinom sv. Josipa i godinom obitelji. Naime, da bi mogle biti što bliže potrebama ljudi te buditi život i nadu, prije 25 godina sestre su stavile naš novoosnovani samostan pod zaštitu sv. Obitelji. Tu vidimo znakovitost i poticaj da još dublje ostvarujemo našu prisutnost kroz djela apostolata koja su pridržana našoj karizmi. Danas Gospodinu najsrdačnije zahvaljujemo što smo mogle biti dionice ove drevne zadarske nadbiskupije, ovog mjesta, ove župe… Ponizno zahvaljujemo što smo prema želji Krista, Božanskog Kormilara mogle bacati duhovne mreže molitve, apostolata i zadovoljštine. U poniznosti zahvaljujemo Gospodinu što smo mogle služiti njegovom planovima“, rekla je s. Kristina. Nadalje je istaknula: “Brojna lica i imena sigurno su na poseban način upisana u duše sestara koje su ovdje prinosile i prinose sebe i svoj Bogu posvećeni život za dobro Crkve i naroda. No, istodobno su i sestre bile obogaćene vjerom, dobrotom i dobročinstvima drugih. U susretu sa župljanima možemo otkriti njihovu sebedarnu ljubav i zauzetost za nas na različitim područjima. Imale smo također lijepu suradnju s nadbiskupijom, crkvenim, civilnim i općinskim vlastima na čemu smo zahvalne i Bogu i ljudima.“ Prisjetila se i sestara Kćeri Milosrđa koje su u župi djelovale prije dolaska naših sestara te ostavile bogate duhovne podove. Naposljetku je zahvalila svima koji su bili uključeni u ostvarivanju proslave ove obljetnice, na čelu s predslaviteljem mons. Želimirom. Svoj pozdravni govor je završila riječima:
„Neka nas i ovo slavlje potakne i ražari u nama gorljivost da po primjeru naše blažene Majke Utemeljiteljice nastavimo Boga u svima gledati, Boga u svima ljubiti i Bogu u svima služiti. M. Terezija od sv. Josipa je toliko voljela naš hrvatski narod. Na triptihu u ovoj crkvi, zajedno s drugim svecima, ona nas promatra sa sklopljenim rukama. Da, neka to čini. Dok sa različitih strana pušu vjetrovi materijalizma, hedonizma, vjerske ravnodušnosti i posvjetovnjačenja, ona neka bdije nad vašim dušama svojim brižnim pogledom i moli za vjernost Bogu Bibinja i cijele zadarske nadbiskupije.“
Proslava jubileja nazočnosti Karmela BSI u Bibinjama, bio je spomen na Božju prisutnost u proteklim godinama. Neka Presveto Trojstvo blagoslovi našu sadašnjost i budušnost, neka se nastavlja vršiti djelo naše bl. Majke M. Terezije od sv. Josipa.
Ine