Važniji datumi i događaji

1855. GODINA
• 19. lipnja: Ana Marija Tauscher van den Bosch rodila se u Sandowu kod Frankfurta na Odri, u istočnoj Prusiji (danas Poljskoj), kao najstarije dijete oca Hermana, protestantskog pastora i majke Marije Paoline van den Bosch.
• 24. srpnja: krštena

Majka Marija Paolina Tauscher van den Bosch i otac Traugott Hermann Tauscher

Majka Marija Paolina Tauscher van den Bosch i otac Traugott Hermann Tauscher

1862. GODINA
• Obitelj seli u gradić Arnswalde jer je otac postao dekan okružnih župa.

1865. GODINA
• 25. svibnja: Obitelj seli u Berlin; pohađanje škole.

1870. do Uskrsa 1872.
• Sa sestrom Lisom boravi u pansionu Herrnhutske zajednice u Gnadau, u blizini Magdeburga; u njenoj duši postaje jasnija želja za posvećenim životom i kršćanskim svjedočanstvom.

1874. GODINA
• 23. svibnja: Umire njena majka Marija Paolina u 45. godini života. Ana Marija razdirana od boli, ostaje sa svojom obitelji o kojoj preuzima skrb, te preuzima odgovornost za upravljanje kućom.

1877. GODINA
• Ana Marija proživljava krizu vjere uslijed sablažnjivog i nemoralnog ponašanja nekih osoba koje su do tada smatrane kao pobožni i uzorni vjernici. Odlučila je da će živjeti poput stoika-filozofa u prakticiranju kreposti, ali bez ikakvog oblika religioznosti. Nakon šest tjedana duboka nutarnja potreba i čežnja za Bogom je navodi da se vrati Bogu.
• Dnevno čita i meditira po jedan sat Sv. Pismo te knjigu „Nasljeduj Krista” Tome Kempenca.

1879. GODINA
• Njen otac Herman, udovac, ženi se s Marijom von Tempelhof (1838. – 1902.). Ana Marija je time postala oslobođena od glavne brige o kućanstvu. Sada je mogla ostvariti želju koju je dugo gajila: osnovati udrugu za gradske misije, utemeljujući udruženje djevojaka koje su novac dobiven prodajom ručnih radova darovale misionarima.

Ana Marija u dobi od 12 godina

1882. GODINA
• Preseljenje obitelji u Gusow nedaleko Berlina; i ovdje posjećuje siromahe, bolesnike, a nedjeljom okuplja djevojke da bi ih odvratila od lakomislena života.

1885. GODINA
• U danima posjeta jednoj bliskoj evangeličkoj obitelji, po prvi puta u životu susreće katoličkog svećenika koji joj nakon razgovora s njom reče: ” Sve što vjerujete, katoličko je”.
• Kraj lipnja/početak srpnja: po prvi put posjećuje katedralu u Kölnu gdje će tri godine kasnije ući u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom.

1886. GODINA
• 6. ožujka: Sa željom da Bogu prikaže jednu veliku žrtvu i dokaže mu svoju ljubav prihvaća u Kölnu službu upraviteljice gradske umobolnice gdje će boraviti tri godine.

1887. GODINA
• Dva katolička svećenika koja posjećuju umobolnicu daruju joj katolički Deharbov katekizam, nakon čijeg pručavanja zaključuje: „Na svoje nemalo iznenađenje našla sam u njemu svoju vlastitu vjeru.“
• 17. lipnja – blagdan Srca Isusova: U crkvi Dobrog Pastira u Melatenu, prateći jednu štićenicu bolnice u crkvu Dobrog Pastira, Ana Marija proživljava duboko duhovno iskustvo koje pobuđuje želju da prijeđe na katoličku vjeru.

1888. GODINA
• Obitelj i okolina saznaju za njenu odluku – rastanak s obitelji.
• 20. studenoga: Dobiva otkaz na poslu zbog promjene vjeroispovijesti.
• 30. listopada: U crkvi Sv. Apostola u Kölnu u svojoj 33. godini života, Ana Marija pred oltarom Majke Božje ispovijeda tridentinsku ispovijest katoličke vjere.

1889. GODINA
• 7. siječnja: Ana Marija nalazi privremeni (desetomjesečni) smještaj u redovničkoj Zajednici „Siromašnih sestre sv. Franje iz Aachena“. „Ovih deset mjeseci u samostanu bio je za mene novicijat pun milosti“. Ovdje dobiva i prva nadahnuća za osnutak nove redovničke  zajednice.
• 31. svibnja na blagdan Gospodinova Uzašašća: Prima sakrament sv. Potvrde u Kölnu, od nadbiskupa Kremensa.
• Pristupanje u škapularsku bratovštinu i Treći Red sv. Franje.
• 7. studeni: Dolazak u kuću obitelji von Savigny u Berlinu. Započinje posjećivati siromahe i katoličke obitelji te postaje svjesna vjerske i moralne situacije najnižih socijalnih klasa.

1890. GODINA
• 21. siječnja 1890: Viđenje Isusa raspeta na križu koji je u njoj ostavio žarku želju da ljubi Boga i spašava duše.
• ožujak: Čita knjigu „Moj život“ sv. Terezije Avilske što u njoj ostavlja žarku ljubav prema Svetici i Karmelu te želi i sama postati karmelićanka; ispovijednik naslućuje i priopćava joj da klauzurni Karmel nije njen put te da će biti kćerka sv. Terezije, ali ju je Gospodin odgojio za drugu svrhu.
• konac kolovoza: U Innsbrucku sudjeluje u duhovnim vježbama.
• jesen: U osobnim tridesetodnevnim duhovnim vježbama doživljava još jači poticaj da osnuje novu red. Kongregaciju.

1891. GODINA
• siječanj: U posjetu Aachenu prvi put posjećuje jedan samostan karmelićanki.
• Jedan svećenik u ispovijedi joj otklanja velike duhovne patnje pojašnjavajući da dugogodišnje misli o osnutku nisu oholost i napast već da se ne smije više opirati milosti.
• travanj, Bonn: Prima prosvjetljenje o imenu i svrsi nove Kongregacije.
• Berlin, 27. svibnja: Od prelata vlč. Jahnela traži i dobiva dozvolu da može otvoriti kuću za siromašnu djecu.
• 2. srpnja: Viđenje u kojem joj Nebeski Otac govori: „Ako utemeljiš ovaj Red i preuzmeš na sebe patnje koje predstavlja ovaj veliki križ, moj će ti Sin biti vječnom nagradom.“
• 3. srpnja: Pronalazak prve kuće za siromašnu djecu.
• 2. kolovoza: Blagoslov prvog Doma sv. Josipa iz kojeg će 1898. niknuti Karmel Božanskog Srca.
• 8. prosinca: Posveta kapele u Dječjem Domu: „Bio je to najsretniji dan u mojem životu“.

1892. GODINA
• veljača: Iz različitih provincija počinju pristizati djevojke u Dom sv. Josipa kao pomoćnice, među njima i prva kandidatica s. Bernardina 1894. god.
• „Dom sv. Josipa – Dom za nezbrinutu djecu“ postaje poznat po cijeloj Njemačkoj i zadobiva naklonost brojnjih osoba i dobročinitelje.
• svibanj: U snu ima viđenje koje joj najavljuje mnoga trpljenja.

1896. GODINA
• Pristižu prve kandidatice sa zvanjem za Karmel BSI.

1897. GODINA
• Utemeljenje Domova sv. Josipa u Graupenu, Mariascheinu i Vechti.
• 24.11. zbog poteškoća oko osnutka nove Družbe, M. Terezija putuje u Rim.
• U samostanu Bosonogih karmelićana iz ruku generala Reda o. Bernardina, Marija Terezija prima karmelski škapular i tako biva primljena u karmelsku obitelj.
• 28. prosinca: Po zagovoru sv. Terezije Avilske, zaštitnik bosonogih karmelićana kardinal Parocchi udijeljuje pismo preporuke za širenje djela utemeljiteljice Karmela BSI.

1898. GODINA
• 18. siječnja 1898: u Domu sv. Josipa u Berlinu, zajedno s djecom proslava Dana zahvale za primljena dobročinstva po zagovoru sv. Terezije Avilske.
• blagdan Sv. Josipa, 19. ožujka: Dan utemeljenja samostana u Sittardu.

1899. GODINA
• Na blagdan Svijećnice 1899. u Sittardu prva skupina postulantica započinje svoj novicijat u družbi Karmelićanki Božanskog Srca Isusova.
• Istog dana 2. veljače 1899. Marija Terezija doživljava mističnu milost vrhunskog sjedinjenja duše s Kristom, duhovni brak.

1900. GODINA
• Novakinje završavaju novicijat, ali polažu privatne redovničke zavjete.
• studeni 1900. – siječanj 1902: Boravak u Engleskoj, utemeljenje zajednica i kuće formacije u Maldonu.

1902. GODINA
• siječanj: Posjet Domovima sv. Josipa u Berlinu; ovdje prima nadahnuće za osnutak Kramela BSI u Švicarskoj.
• 16. lipnja: Osnutak u švicarskom Schlierenu.

1903. GODINA
• siječanj: Osnutak u Cremoni.
• 9. svibnja: Drugo putovanje u Rim s ciljem otvaranja samostana i kuće Matice. Nakon petomjesečnog boravka ondje, to joj ipak ne uspijeva jer crkveni zakon traži Kuću Maticu izvan Rima.

1904. GODINA
• siječanj: Treće putovanje u Rim.
• utorak po Uskrsu: Kardinal Satolli, biskup Frascatija, prima sestre u svoju biskupiju s dozvolom da to bude Kuća Matica i kuća novicijata.
• 17. lipnja: Useljenje u Rocca di Papa.
• Viđenje u snu velike i male lađe sa značenjem da je Karmel BSI samostalna lađa povezana sa velikom lađom Karmela.
• Nastojanje oko zadobivanja odobrenja Družbe, tzv. „decretum laudis – dekreta pohvale“.
• početkom prosinca: Povratak u Njemačku i Nizozemsku, osnutci novih samostana i Domova za nezbrinutu djecu.

1905. GODINA
• Družba dobiva dekret biskupskog odobrenja i pravno pripada kongregaciji za redovnike.

1906. GODINA
• 3. studenoga: Započinje novicijat za treću skupinu postulantica nakon kojega će sestre koje su u Sittardu, Maldonu ili u Rocca di Papa završile novicijatsku formaciju, zajedno s Majkom Terezijom od sv. Josipa, uz dopuštenje kardinala Satollia položiti prve redovničke zavjete.

1907. GODINA
• Osmomjesečni boravak u Mađarskoj gdje je utemeljila četiri samostana i dječja doma.

1908. GODINA
• Osnutak novog samostana u Hermetswilu u Švicarskoj.
• 1908. – 1914.: Boravak u kući Matici u Rocca di Papa.

1910. GODINA
• 9. svibnja: Papa Pio X. izdaje prvi „Decretum laudis” za Družbu Karmelićanki BSI (službeni dopis Svete Stolice kojim se Družba priznaje kao ustanova papinskog prava).

1911. GODINA
• 28. ožujka: Definitivno pripojenje Karmelićanki BSI Redu Bosonogih Karmelićana.
• 2. kolovoza: Utemeljenje Karmela BSI u Beču.

1912. GODINA
• rujan: Odlazak u Ameriku gdje će boraviti do srpnja 1929. te će na području američkih saveznih država i Kanade osnivati samostane.
• Do 1912. godine utemeljiteljica je osnovala samostane i domove u 13 biskupija: 5 u Njemačkoj, 2 u Češkoj, 2 u Nizozemskoj, 1 u Engleskoj, 2 u Švicarskoj, 2 u Italijii, 4 u Budimpešti i 2 u Beču.

1913. GODINA
• U pismima s. M. Tereziji Demetz opisuje da je susrela prvi put siromašne hrvatske iseljenike i emigrante za koje se želi milosrdno zauzeti. Primila je pismo iz Zagreba od tajnika „Društva sv. Rafaela“ za iseljenike u kojem ju on moli da se zauzme za naš narod. No, kako tada nije bilo hrvatskih sestara u Družbi, zbog nepoznavanja jezika je djelovanje među iseljenicima bilo otežano. O tome piše i biskupu koadjutoru dr. Antunu Baueru. Na njegovu zamolbu, Utemeljiteljica se odlučuje za osnutak Karmela BSI u Zagrebu, kako bi u budućnosti sestre mogle pomoći svojim sunarodnjacima u iseljeništvu. No, početak prvog svjetskog rada 1914. i teške prilike koje uslijed toga nastaju odgađaju osnutak Karmela BSI u Hrvatskoj.
• 7. siječnja 1915.: Družba je dobila za svoja pravila i konstitucije drugi „Decretum laudis“ za sljedećih sedam godina od Pape Benedikta XV.
• svibanj: Utemeljiteljica iznova piše s. M. Tereziji do sv. Petra Demetz da pođe u Zagreb te usnuje Karmel BSI u Hrvatskoj. „Ovdje propadaju tisuće Hrvata. (…) Nemam riječi da iskažem kako čeznem za jednom kućom u Zagrebu. Htjela bih sama poletjeti i potražiti kandidatice.“

1917. GODINA
• 3. prosinca: Ostvarena želje Utemeljiteljice – useljenje u samostan na Ksaverskoj cesti u Zagrebu i osnutak Doma sv. Josipa za nezbrinutu djecu.

1919. GODINA
• Zbog povećanja broja sestrara, pripravnica i nezbrinute djece, nakon konzultacija s Utemeljiteljicom, sestre su se 9. studenoga preselile u Hrvatski Leskovac.

1920. GODINA
• 3. siječnja: Kapelu i Dom sv. Josipa u Hrvatskom Leskovcu blagoslovio je nadbiskup Antun Bauer.
• 19. ožujka: Sve sestre i štićenici Doma sa Ksaverske sestre prelaze u Hrvatski Leskovac.

1921. GODINA
• srpanj: M. Terezija od sv. Josipa se vraća iz Amerike.
• listopad: Posjet samostanu u Hrvatskom Leskovcu gdje je boravila dva ili tri tjedna.
• Posjeti samostanima u različitim državama.

1924. GODINA
• 10. travnja: Utemeljiteljica piše pismo zahvale dr. Antunu Baueru za dobivanje dozvole za otvaranje nove kuće i dječjeg Doma u Zagrebu.
• Zbog teških političkih prilika u Italiji, Kuća Matica se iz Rima premješta u Sittard. Sve do smrti, Utemeljiteljica će iz ovog samostana upravljati Družbom i davati upute za nova utemeljenja.

1925. GODINA
• 15. srpnja: Blagoslov novog samostana na zagrebačkom Vrhovcu i posveta kapelice, što je učinio nadbuskup dr. Antun Bauer. Majka Osnovateljica je dala ovom Domu ime sv. Terezije od Djeteta Isusa koja je te godina bila proglašena blaženom 17. svibnja.

1930. GODINA
• 12. svibnja: Papa Pio XI. udjeljuje konačno odobrenje pravila i konstitucija Karmelićankama BSI.

1938. GODINA
• 28. travnja – spomendan Majke Božje dobrog savjeta: Utemeljiteljica prima obavijest da prema želji jedne obitelji njihovo imanje na Poredju (Hum na Sutli) biva darovano Družbi Karmelićanki BSI. Ovom novoutemljenom domu ona daje ime „Dom Majke Božje Dobrog savjeta.“ To je ujedno bio i njezin posljednji osnutak za života.
• 20. rujna 1938. Sittard: U jutarnjim satima, oko 3:30, u osamdeset četvrtoj godini života, umire M. Terezija od sv. Josipa.

1953. GODINA
• Blagdan prikazanja Gospodinova u hramu: Biskup Roermonda mons. Lemmens otvara informativni proces za proglašenje blaženom Marije Terezije od sv. Josipa. Taj proces je pozitivno zaključen 20.11.1957.

1972. GODINA
• 22. travnja u Rimu Kongregacija za proglašenje svetih izdaje odobrenje za spise Službenice Božje bl. Marije Terezije od sv. Josipa.

1987. GODINA
• 7 rujna: Ekshumacija zemnih ostataka službenice Božje Marije Terezije i njihovo povlašteno pokapanje u Sittardu.

2006. GODINA
• 13. svibnja: Po odobrenju sv. Oca Benedikta XVI. Marija Terezija od sv. Josipa proglašena je blaženom u Roermondu, na sv. Misi koju je predslavio kardinal Adrianus Simonis.