30. listopada 2006. u Zagrebačkoj katedrali u 18,00 sati, održano je EUHARISTIJSKO SLAVLJE PRIGODOM ZAHVALNOSTI BEATIFIKACIJE BL. MAJKE MARIJE TEREZIJE OD SVETOG JOSIPA, UTEMLJITELJICE KARMELIĆANKI BSI. U zajedništvu euharistijskoga slavlja, kojeg je predslavio msgr. dr. Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački, zahvalili smo Bogu za proglašenje blaženom MARIJE TEREZIJE OD SV. JOSIPA, svijetla lika koji nam primjerom života pokazuje put k Njemu.
Pjevao je katedralni zbor pod ravnanjem Mo. Miroslava Martinjaka. Drugo čitanje i molitvu vjernika pročitale su sestre. Prinos darova izvele su sestre, djeca i suradnici. Poslije popričesne molitve su djeca iz Kuće sv. Josipa u Hrvatskom Leskovcu izveli recital u čast Blaženice. Poslije recitala zahvalnu riječ je rekla provincijalna poglavarica s. Anastazija.
Propovijed mons. dr. Vlado Košića, pomoćnog biskupa zagrebačkog
Drage sestre karmelićanke Božanskog Srca Isusova, dragi štovatelji blažene Majke Marije Terezije od sv. Josipa, drage braćo i sestre u Kristu Isusu!
Čuli smo Riječ Božju, izabranu za današnji blagdan blažene Marije Terezije od sv. Josipa, utemeljiteljice Kongregacije sestara karmelićanki Božanskog Srca Isusova.
Iz Knjige Pjesme nad pjesmama čuli smo odlomak u kojem se govori kako je moćna ljubav – „ljubav je jaka kao smrt“, tako da „mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti.“. Sveti pisac želi nam poručiti da je Bog, koji je ljubav (1 Iv 4,8), najjači i da nitko ne može njemu odoliti niti njega ukloniti s ovog svijeta. Kad kaže: „Da netko daje za ljubav sve što u kući ima, taj bi navukao prezir na sebe.“, Biblija želi reći kako ljubav nema cijene, te se nit može za išta kupiti niti za išta prodati. Naime, Bog je taj kojim se ne može raspolagati jer on svime raspolaže. Lijepo je rekao Halil Džubran: „Ne misli da si vrijedan upravljati putem ljubavi, jer ona – vidi li da si vrijedan toga – upravlja tvojim putem.“ Bog koji je ljubav ne ovisi ni o čemu i ni o kome. Ipak, jer je on ljubav, i on je „ranjiv“, on želi i očekuje uzvrat ljubavi. Bog zato jer je ljubav, ne može bez čovjeka, ne može bez slobodno uzvraćene ljubavi.
Danas imamo pred očima lik žene koja je ne tek nekim svojim riječima nego čitavim svojim životom uzvraćena ljubav Bogu. Ona je sebe predala naumu Gospodinove ljubavi, postavši sestra redovnica te osnovavši redovničku zajednicu koja ima zadaću moliti i ljubiti. Zato je zavrijedila da ju danas spominjemu s velikim poštovanjem. Anna Maria Tauscher van den Bosch, kako glasi njezino krsno ime i prezime, rođena je 19. lipnja 1855. u Sandowu, Njemačkoj, a umrla 20. rujna 1938. u Berlinu. Na današnji pak dan, tj. 30. listopada 1888. prešla je iz protestantizma u puno zajedništvo Katoličke Crkve. Taj podatak ne znači da bismo mi danas željeli da se kršćani koji nisu u Katoličkoj Crkvi, svi „obrate“ u Katoličku Crkvu. Nakon Drugog vatikanskog sabora mi znamo da su i drugi kršćani Kristovi, i da je potrebno više međusobnog poštovanja i zajedništva. No, naša današnja blaženica, premda je svoju vjeru u Krista dugovala svojim protestantskim roditeljima, ušla je vlastitim izborom u Katoličku Crkvu videći u njoj tada bolju priliku živjeti za druge, upravo da bi lakše ostvarila svoju glad za duhovnošću i svoju želju da služi čovjeku. Uskoro je organizirano započela zbrinjavati berlinske beskućnike i osobito napuštenu djecu. Nakon jednog gotovo dvodnevnog klanjanja pred Presvetim zapisala je i ovo: „Bog je rasplamsao moje srce takvim žarom da mi je kasnije svako trpljenje, koje mi je Božja milost poslala ili mi darovala, izgledalo kao kap vode koja pada na usijano željezo i prouzrokuje, doduše, mentalno cvrčanje, to jest trzaj ljudske naravi, ali ništa više. Ljubavni žar ostaje nepromijenjen, kao što i željezo ostaje usijano. Kad sam se ujutro probudila, moje je srce bilo ispunjeno žarom ljubavi Božje.“ Upravo tom ljubavlju nošena činila je blažena Marija Terezija od sv. Josipa čudesna djela zbrinjavanja najpotrebnijih.
Drugo čitanje Svetog pisma danas bio je odlomak iz Druge poslanice Korinćanima svetoga Pavla: „O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja moga!“ – piše sv. Pavao. Ne čini li nam se radikalno nasljedovanje Krista, kao što je to Pavao učinio, kao što je to učinila bl. Marija Terezija od sv. Josipa i toliki blaženici i sveci Crkve, bezumno? Nije li mudrije ne činiti ništa, povući se u svoj mali svijet i ne pokušavati mijenjati ogromne nepravde, jad i bijedu ovoga svijeta? No, naš je Gospodin Isus i sam učinio nešto – što za ljudske oči može izgledati bezumno: dao se raspeti na Križ. „Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.“ (1 Kor 1,22-25). I danas će mnogi reći: zašto se mlade djevojke, pred kojima je život, sloboda, izbor za afirmaciju u društvu i velike mogućnosti kako da ostvare svoj život, kako mnogi kažu – „zatvaraju u samostan“? No, zašto je i današnja blaženica i tolike njezine sljedbenice, kao i druge sestre redovince, izabrala život u djevičanstvu, siromaštvu i poslušnosti jedne redovnice? Nije to, braćo i sestre, bio bijeg od svijeta, nego upravo obrnuto: bio je to bijeg prema tom svijetu, ali trčanje ususret svijetu za koji je naša blaženica shvatila da je duhovno siromašan i silno potreban pravih nutarnjih vrijednosti. Bilo je to trčanje ususret svakom takvom potrebnom čovjeku, ali ne da mu se pruže vlastite prazne ruke i naša ljudska privremena pomoć, nego to je bila i ostala želja da se tom čovjeku donese Boga, Boga koji je ljubav. „Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.“ – kao da je sv. Pavao želio reći da je sve što jesmo i imamo Božje djelo. Znala je to dobro naša blaženica i zato je usrdno molila da joj Bog bude snaga, da ne čini ništa sama od sebe, da se ne bi uzalud trudila. Bog je blagoslovio njezino predanje, njezinu ljubav i pridružio joj mnoge mlade djevojke koje su pošle za njom, koje su željele kao i ona biti posve predane Bogu.
„Ja sam trs, vi loze.“ (Iv 15,5), govori nam Gospodin Isus. Evanđeoski tekst prepun je mističnog iskustva svakog sveca, mogli bismo reći i svakog kršćanina. Naime, iskustvo da samo u povezanosti s Isusom naše djelo ima smisla i može polučiti dobar plod, bilo je iskustvo i blažene Marije Terezije od sv. Josipa. Isus dvaput ponavlja: „Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, tako ni vi ako ne ostanete u meni…Tko ostaje u meni, i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“ (Iv 15,4.6) Time sveti Ivan želi reći kako nije dovoljno htjeti promijeniti svijet, nije dovoljno samo vidjeti bijedu i planirati velike akcije i pokrenuti silne energije da se stanje izmijeni. Da bi se činila dobra djela, čovjek treba biti povezan s Isusom. On je izvor, i samo kad je čovjek povezan s njime, može činiti djela ljubavi.
Napast razdvojiti akciju i konteplaciju vječita je napast kršćanima svih vremena. Blažena Marija Terezija uspjela je zadivljujuće spojiti upravo ove dvije dimenzije naše vjere: molitvu i rad, konteplaciju i akciju. Željela je biti redovnica karmalićanske duhovnosti, no karmelićanke su do nje bile samo kontemplativni, strogi klauzurni red. Ona je međutim uspjela sačuvati tu dimenziju duhovnosti, ali ujedno i nošena tom duhovnošću poći u susret najpotrebnijima, u svijetu započeti akciju ljubavi. „Vjera ljubavlju djelotvorna“ – mogli bismo reći da je njezino ostvarenje. Veliki ljudi su ljudi sinteze, oni koji uspijevaju spajati a ne dijeliti. Poput sv. Benedikta, koji je započeo djelo objedinjavanja molitve i rada, i bl. Marija Terezija od sv. Josipa, karmelićanka u svijetu, objedinila je kontemplaciju s akcijom, vjeru i djelotvornu ljubav.
Učimo i mi danas od nje. Dok ju slavimo, prvi puta njezin blagdan – blagdan blaženice koja je ove godine, na spomen Gospe Fatimske, 13. svibnja proglašena blaženom – zagledajmo se u njezin lik da bismo s njome i mi odjelotvorili svoju vjeru ljubavlju koja se vidi, ljubavlju koja se skrbi o konkretnim potrebnicima, ljubavlju koja nije slijepa za suze i teškoće, za vapaje i uzdisaje naših bližnjih. Marija Terezija znala je da treba pomoći napuštenoj djeci i beskućnicima Berlina, osjećala je i vidjela njihovu potrebu. I nije se oglušila na njihova očekivanja. No, nije im pristupila donoseći im samo sebe, svoje sposobnosti i svoja rješenja. Pristupala im je s ljubavlju Krista Gospodina. Donosila im je Krista, kojeg je sama nosila u srcu, s kojim je sama prijateljevala i čija ju je ljubav samu ispunjala. Ostala je povezana s Trsem, i zato je činila velika djela. U njoj se proslavio Otac: „Ovime se proslavlja moj Otac: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.“ (Iv 15,8), rekao je Isus.
Molimo danas bl. Mariju Tereziju od sv. Josipa da i nama izmoli da možemo uvijek ostati s Isusom, da ga ljubimo i njegovo prijateljstvo kao ono najvrednije u životu čuvamo, da bismo onda mogli i braću i sestre, a osobito one koji su na bilo koji način potrebni, obogatiti tom ljubavlju.
Molimo večeras i za sestre Karmelićanke BSI da uvijek ostanu vjerne svojoj karizmi i duhu bl. Marije Terezije, da unose u svijet Krista, da vide potrebe svijeta i da imaju duboku vezu s Gospodinom u ljubavi i bezumlju križa i žrtve na što trebaju uvijek biti spremne. Molimo za djecu, za mlade, za koje je osobito živjela i žrtvovala se blaženica koju danas slavimo. Potrebe djece i mladih i danas su urgentne. Oni kao da u nebo viču, a kao da ih tako malo ljudi čuje. I kao da ni roditelji današnjih mladih ne čuju što to njihova djeca najviše trebaju. Roditelji misle da su to skupe igračke, pa kasnije svi mogući aparati, televizori, kompjutori, motori i automobili. I sve to daju svojoj djeci, no ona su i dalje nesretna. Djeca naime žele i čeznu njih, njihovo vrijeme i zajedništvo s njima. Molimo da djeca i mladi pronađu ono što žele u svojim obiteljima, kod svojih roditelja, a ako to ne mogu, da sestre redovnice i čitava naša Crkva pruži njima topli obiteljski dom, ljubav i prihvaćenost. Molimo za sretnu mladost, za sretnu budućnost naše domovine i naroda! Molimo da nam u tome pokazuje put, zagovara nas i ohrabri svojim primjerom blažena Marija Terezija od sv. Josipa. Amen.
Drugo čitanje, iz autobiografije Utemeljiteljice
(Marija Terezija Tauscher, Autobiografija, 1977, 51-52)
Imala sam 21. siječnja 1890. u snu potesno viđenje. Vidjela sam živa Isusa, u naravnoj veličini, razapeta na križu. Čitavo njegovo tijelo, od nogu do ruku, bilo je ovijeno trnjem, onako kako se obično plete trnova kruna. Na lijevoj strani, na srcu, bio je utisnut trnov splet u obliku srca. Glava nije bila okrunjena trnjem. Ruke nisu bile spuštene, nego sasvim ravno ispružene, kao znak života. Pogled tako potresan izazivao je samilost, a tako strašan i dirljiv da nema riječi kojim bih ga opisala. Dok sam ga tako gledala, srce mi je drhtalo od boli.
Božanski je Spasitelj glava koja živi u nebu bez boli i trnove krune. Udove pak, koji su tijelo, sveta Crkva, nije na križ pribila samo vlast, već su ih također mlaki i otpali katolici duboko ranili. To pokazuje trnje na tijelu, dok trnje u srcu pokazuje mlake i nevjerne Bogu posvećene osobe.
Probudila sam se i, kako je već bilo jutro, požurila sam u crkvu. Srce mi je bilo od boli i sućuti duboko dirnuto, ne samo dirnuto, nego i ranjeno. Tad mi je bilo jasno što Bog od mene želi: molitvu i zadovoljštinu! Isprositi milost za obraćenje grješnika! Hrvati se s Bogom za slobodu Crkve!
Počev od tog jutra, moje je srce prožeto novom «glađu i žeđu», ne samo za savršenošću i da se Bogu svidim, nego glađu i žeđu, gorućom težnjom da pridobijem duše za Božansko Srce.
Ovaj raspeti Isus lebdi uvijek pred mojim očima – kako onog jutra tako i danas. On uvijek podržava moju revnost da bude budna, sve je više rasplamsava – ne samo da vapim, nego da i radim za spasenje duša. On čini da žudim za posljednjim časom svoga života kako bih pred Božjim prijestoljem utažila svoju žarku čežnju, žeđ za dušama.
Molitva vjernika
ZBORNA MOLITVA
Svemogući i milosrdni Bože,
ti si blaženu Mariju Tereziju obdario osobitom revnošću
da tvome narodu služi ustrajnom molitvom i dobrim djelima.
Udijeli nam, po njezinu zagovoru,
da, odjelotvorujući istu ljubav i u nevoljama života,
uzmognemo biti predani graditelji tvoje Crkve.
Po Gospodinu…
MOLITVA VJERNIKA
Braćo i sestre, s pouzdanjem i ljubavlju uputimo svoje molitve Ocu milosrđa, u imenu Isusa Krista, te revnujući za potrebe Crkve i spas naših bližnjih, molimo:
GOSPODINE USLIŠI NAS!
1. Gospodine, svojim si Duhom vodio blaženu Mariju Tereziju od svetog Josipa da u svetoj Crkvi katoličkoj nađe luku spasenja. Tvojoj Crkvi je služila molitvom, trpljenjem i djelotvornom ljubavlju bližnjima. Po zagovoru Blaženice, udijeli i nama da budemo svjedoci vjernosti Svetom Ocu, Crkvi i doprinosimo izgradnji Božjega kraljevstva, molimo te…
GOSPODINE, USLIŠI NAS!
2. Gospodine, blažena je Marija Terezija ljubila hrvatski narod osobitom ljubavlju, te se založila za spasenje naših sunarodnjaka koji su odlutali s puta spasenja. Pogledaj na našu domovinu. Svojom providnošću vodi sve koji su na vlasti da se zalažu za pravednost i mir. Daj da uvijek ostanemo vjerni Savezu s tobom, molimo te:
GOSPODINE, USLIŠI NAS!
3. Svrni svoj pogled na sve koji trpe na duši ili tijelu, koji su osamljeni ili obespravljeni. Blaženoj Mariji Tereziji si dao spoznati i prihvatiti mudrost križa i usadio joj u srce želju da te ljubi kroz patnju. Po njenom zagovoru, pomozi i nama da u duhu te iste ljubavi i vjere živimo svakodnevne događaje, križeve i teškoće života, molimo te:
GOSPODINE, USLIŠI NAS!
4. Gospodine, zahvaljujemo ti što si srce Majke Marije Terezije ispunio revnošću za duše i ljubavlju prema potrebnima. Istu milost i nama udijeli. Daj da svatko po primljenu daru ima srce otvoreno za duhovne i tjelesne potrebe naših bližnjih, molimo te:
GOSPODINE, USLIŠI NAS!
5. Ti Gospodine ljubiš sva bića. I našoj Blaženici si dao milosrdno srce za sve potrebne. Podaj da današnje društvu u skrbi i svojim zakonima poštuje dostojanstvo i život svake osobe od začeća do prirodne smrti, molimo te:
GOSPODINE, USLIŠI NAS!
6. Marija Terezija je osobitom ljubavlju bdjela nad odgojem djece i mladih. Po njenom zagovoru blagoslovi djeci i mlade kako bi rasli u milosti. Sačuvaj ih od napasti i zala koji im svijet nudi, molimo te:
GOSPODINE, USLIŠI NAS!
7. Zahvaljujemo ti Gospodine što si pozvao Mariju Tereziju da te slijedi u neizrecivo dragocjenom daru redovničkog poziva. Neka primjer njena života potakne mnoge mlade djevojke u domovini i svijetu da ti posvete svoj život te tebe u svima gledaju, služe i ljube, moliomo te:
GOSPODINE, USLIŠI NAS!
8. Umiruće Gospodine, okrijepi svojom blizinom, a duše iz čistilišta privedi u zajednicu svetih koji pjevaju zahvalnu pjesmu slave tvome Imenu, molimo te:
GOSPODINE, USLIŠI NAS!
Zaključna molitva:
Bože, ispuni naša srca preobražajnom snagom Duha Svetoga. Po zagovoru bl. Marije Terezije od sv. Josipa daj da rastemo u ljubavi prema tebi i činimo djela milosrdne ljubavi bližnjima. Po Gospodinu…
Zahvalna riječ provincijalne poglavarice
Preuzvišeni oče biskupe, poštovani svećenici, draga braćo i sestre u Kristu, štovatelji bl. Marije Terezije od sv. Josipa!
Nakon ove svete Euharistije – Gozbe ljubavi i zahvale, u kojoj smo liturgiji sjedinjeni s nebeskom doksologijom svetih, osjećamo potrebu izreći riječi zahvale.
Ponajprije zahvaljujemo Trojedinom Bogu na daru nove Blaženice čiji liturgijski blagdan danas po prvi put slavimo. Svidjelo se Bogu u našem vremenu svjetlo njenog života staviti na svijećnjak povijesti Crkve, da se očituje vlast Krista Raspetoga i uskrsloga. Bog koji je ljubav i čovjekotražitelj, očitovao je preko nje milosrdnost svoga srca.
M. Marija Terezija od sv. Josipa je započela djelo koje joj je Bog povjerio u razdoblju povijesti, koje je ona u jednom svom pismu opisala riječima: «duhovna bijeda i moralni pad Europe su neizrecivo žalosni. Cijelo čovječanstvo sliči jednoj bolesnoj obitelji. Mali dio, koji čine pravi vjernici su čete njegovatelja… A znamo da su se u najtamnijim vremenima rađali najveći sveci»… » U tom i takvom vremenu, koje toliko sliči današnjem po svom zaboravu i odbacivanju Boga, dekristijanizaciji i desakralizaciji svega što je sveto, te gubitku dostojanstva čovjeka koji je slika Božja,toliko sliči današnjem, život i betifikacija bl. Marije Terezije nam daruje nadu i poticaj.
Nadu: jer Bog se očituje kao Gospodar povijesti koji ostvaruje svoj naum spasenja sijući u srcima ljudi gorušičina zrna Kraljevstva nebeskoga. Znak tog kraljevstva je križ Kristov. Tamo gdje su prisutni vjera i pouzdanje, ljubav prema Bogu i bližnjemu, tamo gdje ruke hrabro preuzmu i nose križ Kristov, poput uljanice koja ne smije biti ugašena, ondje svjetlo vjere u Trojedinog Boga pobjeđuje tamu, Božja milost slavi svoju pobjedu… Bog nam to očituje kroz beatifikaciju nove Blaženice.
M. Terezija od sv. Josipa nam pruža poticaj i ohrabrenje da živimo svoju pritjelovljenost Kristu po krštenju: po molitvi i žrtvi živjeti za Boga i duše, živjeti s Crkvom u njenim porođajnim bolima rađanja nebeskog kraljevstva.
Osjećamo stoga da današnje slavlje s jedne strane potvrđuje da ju je Bog nadahnjivao i pratio u njenim naumima,a s druge strane da ju je Crkva prepoznala i potvrdila kao istinsku službenicu Gospodnju i blaženicu vrijednu čašćenja i nasljedovanja. Današnji blagdan potvrda je također da čovjek koji se otvara Božjim nadahnućima nije,m doduše lišen muka i problema, ali da na kraju Bog sve izvodi na dobro „onima koji ga ljube.“
Zbog toga je naše blagdanovanje danas uronjeno u taj misterij čovjekljubivoga Boga i u prisutnost naše blažene utemeljiteljice. Iz toga svetog ozračja mi, Karmelićanke BSI sa svim štovateljima naše blažene utemeljiteljice, molimo božansku Providnost blagoslov za nastavak djela koje je po njoj započelo.
Kao skromni znak da mi, njene duhovne kćeri, želimo i dalje ostati na putu kojega nam je zacrtala i preporučila, nakon ovoga slavlja nećemo prirediti počašćenje kakvo bi bilo uobičajeno i legitimno, već ćemo u ruke našega kardinala, zagrebačkoga nadbiskupa Josipa Bozanića, položiti svoj skromni dar za potrebe obitelji s brojnom djecom.
Ako ikada, a onda danas baš kao i prigodom beatifikacije naše blažene utemeljiteljice, još jednom zahvaljujemo Bogu na daru života, svjedočanstva i crkvene karizme bl. Marije Terezije od sv. Josipa.
Zahvaljujemo vama preuzvišeni Oče biskupe, što ste predvodili ovo euharstijsko slavlje u ovoj prvostolnici, u Zagrebu – glavnom gradu lijepe naše domovine koja je dugi niz godina bila težnja misionarskog srca naše utemeljiteljice; iz Amerike je planirala osnutak svoje zajednice upravo ovdje, i sama piše:Kako bih htjela odletjeti tamo, o kako čeznem za Zagrebom i Hrvatskom, sve dok joj se sve do se želja nije ispunila dolaskom ss. KBSI na ove prostore 1917. godine.
S osobitim poštovanjem zahvaljujemo svim svećenicima suslaviteljima ove svete Mise, za njihovu nazočnost, suradnju i dobrohotnost.
Hvala p. Iki Mateljanu, predsjedniku Konferencije VRP i s. Emili Barbarić, predsjednici Unije VRP , na pomoći i susretljivoti u povodu beatifikacije.
Srdačnu zahvalu za nazočnost upućujem vama sestre drugih redovničkih zajednica koje ste i na takav način pridonijele zajedništvu u ljubavi.
Slavljenje Boga nezamislivo je bez zanosne pjesme. Zato zahvaljujem na odličnom doprinosu svečanosti ove liturgije našem katedralnom zboru pod ravnanjem maestra Miroslava Martinjaka.
Svima vama, braćo i sestre u Kristu, štovateljima bl. Marije Terezije od sv. Josipa, naš iskreni «Hvala» što ste s nama ss. KBSI htjeli podijeliti slavlje proglašenja naše Utemeljiteljice blaženom.
Neka nas sve prati zagovor bl. M. M. Terezije od sv. Josipa, kako bi Bog u nama i po nam ostvario svoj naum spasenja!
Neka nam pomogne da po njenom primjeru uzmognemo:
Boga u svima gledati,
Bogu u svima služiti,
Boga u svima ljubiti.
