S. Ana Marija Maleš, redovnica Karmelićanka Božanskog Srca Isusova je misionarka u Nigeriji. Sestre ove godine obilježavaju 10. obljetnicu osnutka misijske postaje Karmela BSI na području nekadašnje Biafre, u Nigeriji koja se ubraja među najveće zemlje u Africi. Sjeverni dio zemlje je pretežno muslimanski, dok je južni dio više kršćanski. Uz katolike, znatan je i broj anglikanaca i protestanata te nešto tradicionalnih vjera.
S. Ana Marija je nedavno bila u Hrvatskoj pa je posjetila i Zdenac. Pričala je o situaciji ljudi koji žive u Nigeriji. U zemlji su velike socijalne razlike. Puno ljudi je pogođeno neimaštinom, doslovce mnogi gladuju ili jedu jedan put na dan. Također je česta smrtnost ljudi u zrelijoj dobi radi neadekvatnog liječenja. Originalni lijekovi i dobre bolnice su skupe. Ljudi radije uzimaju ono što je jeftinije, ne znajući da su to krivotvoreni lijekovi koji su neučinkoviti, pa čak i štetni. Mnogi sa zdravstvenim problemima obraćaju se sestrama za pomoć kad trebaju preglede, bolničko liječenje, lijekove… Nastoje im pomoći koliko mogu, bez obzira na izdatke. U njihovom okružju struje je ranije bilo rijetko, a posljednjih mjeseci nikako. Vodu, ne baš pitku, donose sa potoka, koja je često izvor različitih bolesti osobito tifusa. Opskrba vodom je posao djece kao i pribavljanje drva za kuhanje. Dužnost starije djece je također brinuti se za one mlađe.
U skladu s karizmom Družbe, sestre Karmelićanke BSI i u misijama djeluju kroz odgoj i katehizaciju djece i mladih. Osim što im pomažu u učenju, prikupljaju i novčanu pomoć te plaćaju školovanje za stotinu djece. Velik broj ljudi iz naše domovine pomaže u školovanju djece i preko udruge Zdenac. To je plemenito djelo jer budućnost jednog naroda počiva na odgoju i obrazovanju najmlađih članova, koji će biti sposobni pomoći svojim obiteljima i narodu te naći načina kako pridonijeti općem razvoju.
Ovdje škola nije obavezna. Neki nisu slali djecu u školu, jer nisu imali novaca. U vrijeme kad su sestre došle tamo, vidjele su veću djecu u nižim razredima osnovne. Bili su česti slučajevi da su djeca bila šibana i poslana kući svaki put kada nisu na vrijeme platili školarinu ili ispunili neki od školskih zahtjeva.
S. Ana Marija u NigerijiS. Ana Marija u Nigeriji
Zahvaljujući našim velikodušnim i dobrim ljudima koji djeci plaćaju školovanje, djeca kreću u školu na vrijeme, ne događa se da su slana kući ili šibana radi nepodmirenih potraživanja, niti im se brani pristup ispitu. Svjesni su toga i zahvalni ne samo djeca, nego i njihove obitelji.
„Zahvalne smo i mi i radosne da u ovo doba sve izraženije krize, postoje ljudi koji nisu zahvaćeni materijalizmom i sebičnošću, nego su otvoreni za potrebe drugih – dalekih i nepoznatih“, kaže s. Ana Marija.
Nažalost, mladi su izloženi raznim opasnostima. Kad završe srednju školu, neki se zaposle i nekako snađu. Neki imaju sreću nastaviti studij u većim gradovima i probijati se kroz život. Za ostale je velika opasnost da zapadnu u drogu, nemoral i kriminal ili da obole od AIDS-a.
Život u Nigeriji
Sestre često posjećuju obitelji, bolesnike i siromahe te im pomažu duhovno i materijalno. Dijele hranu, a to je obično riža, grah, malo mlijeka u prahu, šećer, zatim lijekove, a često pružaju i osnovnu medicinsku pomoć. Jednostavno žive s ljudima, dijeleći njihove muke i probleme, radosti i neizvjesnosti. Oni to osjećaju, cijene ih i vole. Osjećaju se slobodni u svako doba doći sestrama sa svojim nevoljama i vjeruju da im mogu pomoći.
„Uz malo malarije i puno posla, dani nam brzo lete. Zahvaljujući Vašoj dobroti i revnosti i velikom srcu naših dobročinitelja, mogli smo pomoći našim siromašnim ljudima u njihovim različitim nevoljama i potrebama u novcu, hrani i liječenju“, piše naša sestra koja se vratila u Nigeriju i nastavlja svoje služenje najpotrebnijima.
I mi njoj želimo zahvaliti jer nam svojim primjerom pokazuje što znači biti pravi misionar milosrđa.
Neka je prati Božji blagoslov!
Preuzeto s: www.zdenac.org
