Za nas Karmelićanke Božanskog Srca Isusova 30. listopad je po cijelom svijetu poseban dan jer se tog dana spominjemo naše Majke i Utemeljiteljice Družbe – bl. Marije Terezije od sv. Josipa. Da nije bilo nje i njezinog da, ne bi bilo ni nas, stoga su nam srca ispunjena zahvalnošću.
A ove je godine u ponedjeljak 30. listopada 2023. bila posebna svečanost u našoj zajednici u Puntu iz više razloga. Naime, prvi je razlog taj što je naš samostan upravo njoj posvećen, a drugi je nedavno postavljen njezin kip pred našom kućom koji smo željeli blagosloviti. Stoga smo uputili pozive svim našim dragim sestrama, svećenicima, redovnicima, prijateljima i vjernicima, a osobitu čast nam je iskazao krčki biskup mons. Ivica Petanjak koji je radosno pristao blagosloviti kip Majke Utemeljiteljice i predslaviti svečanu svetu misu u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Puntu.
Posebna nam je radost bila što je s nama u zajedništvu bila provincijalna poglavarica s. M. Andreja Petravić sa još nekoliko sestara i novakinja iz Zagreba, kao i članovi Zajednice karmelskih laika iz Hrvatskog Leskovca, Strmca i Zagreba i umjetnik koji je izradio kip – gospodin Ivan Ivoš.
Svi smo se okupili u 17.00 sati ispred samostana i otac biskup je blagoslovio kip bl. Marije Terezije od sv. Josipa sa željom da svima koji tu žive i prolaze bude na poticaj.
U 17. 30 započelo je euharistijsko slavlje u našoj župnoj crkvi koje je predslavio mons. Ivica Petanjak u zajedništvu s domaćim župnikom don Lukom Paljevićem i još šest svećenika, a skladno su pjevale i glazbeno animirale sestre karmelićanke BSI u zajedništvu sa župnim mješovitim zborom pod ravnanjem s. M. Ane Terezije Vuradin.
Na početku je biskup svima osvijestio kako svako vrijeme ima svoje svece, svako vrijeme ima ljude koji hodaju svijetom otvorenih očiju, koji vide potrebe i onda se stave u službu Bogu i čovjeku. I to je svetost. A sve je potaknuo da mole zagovor bl. Marije od sv. Josipa da i nas nadahne duhom svetosti kako bi odgovorili potrebama svoga vremena braći i sestrama koji s nama žive.
Svoju propovijed otac biskup je započeo podsjećajući nas na evanđelje koje smo čuli dan ranije a koje govori o zapovijedi ljubavi: „U Isusovo vrijeme najveća zapovijed bila je subotnji počinak. To je bila jedina zapovijed koju je i sam Bog obdržavao i zato su Židovi jako držali do toga. Zakonoznanac koji je pitao Isusa koja je najveća zapovijed očekivao je drugačiji odgovor jer je Isus subotnji počinak kršio mnogo puta – mi čitamo u Svetom pismu da je tada liječio, i to je jedan od razloga što će Isus visjeti na križu. Za Isusa, svaka zapovijed koja je protiv čovjeka Isus je ne obdržava i zato nije glavna stvar pitanje poštuje li se ovaj ili onaj zakon, zapovijed, nego je li ta zapovijed za dobrobit čovjeka? Nije pitanje tko je čovjek, nego za koga čovjek živi i tu je poanta svega. Mi se često izgubimo u pitanjima tko smo i što smo, a ne pitamo se za koga smo na ovom svijetu.
Čovjek se može ostvariti u svome životu samo ako je tu za drugog, kao što je i Bog za nas. A taj primjer i poticaj možemo vidjeti kod bl. Marije Terezije od sv. Josipa. Ona je odgojena u dobroj kršćanskoj protestantskoj obitelji u kojoj je vjera bila važna, ali su joj nedostajala djela. A vjera bez djela je poput ptice slomljenog krila koja se ne može dignuti u visine. Bl. Marija Terezija je tražila da vrši volju Božju vrlo konkretno. Na tom putu zaposlila se u psihijatrijskoj bolnici i kroz te bolesnike upoznaje drugu dimenziju vjere koja joj je nedostajala u njezinoj obitelji. Bog joj po bolesnicima pokazuje da služeći čovjeku dolazimo k Bogu.
Na današnji dan 1888. ušla je u puno zajedništvo Katoličke Crkve i tog je dana ujedno sve izgubila – i obitelj i rodbinu i posao. Postala je beskućnik. Iz primjera mnogih svetaca, a tako i njezina vidimo kako onaj tko hoće Bogu u potpunosti služiti – vrlo se često događa da najprije mora sve izgubiti. Kad izgubiš sve oslonce pa i kad ti djeluje da te Bog napustio, ali ostaneš uz Njega, upravo tada Bog otvara nove horizonte, novi put, nova vrata. I tad dobivaš sve ono što si izgubio samo na drugačiji način. Ne vraćaš se natrag nego dobivaš nešto novo. Tako i ona u Berlinu bez ičega počinje nešto novo, okuplja i pomaže napuštenoj djeci, starcima. Tek kad čovjek u životu dotakne dno ostane bez svega tada može razumjeti one kojima je spreman služiti.“
Na kraju je otac biskup sve nas potaknuo da danas ne odemo iz crkve prazni već da odlučimo barem malo biti bolji jer je činjenica kako mnogo puta mi o svecima govorimo, ali ih ni ne pokušavamo nasljedovati. Povezao je i rečenicu iz evanđelja: „Vi ste svijetlo svijeta“ sa bl. Marijom Terezijom od sv. Josipa koja je i svojim načinom života i djelovanjem za Boga i duše također bila svijetlo koje se ne može sakriti – jednostavno je privlačila druge da joj se pridruže i pomognu.
Na kraju svete mise uslijedila je zahvala župnika don Luke i s. M. Andreje koja je zahvalila svima na blizini, pomoći i suradnji svih ovih godina.
Nakon završnog blagoslova i pjesme uslijedilo je štovanje relikvija Blaženice te zajedničko druženje uz kolače i sok sa svima te svečana večera za uzvanike. Bio je to bogat i ispunjen dan za nas sestre u zajednici u Puntu. Radosni susreti sestara međusobno, s dragim sestrama milosrdnicama, braćom karmelićanima, franjevcima, svećenicima, laicima… pjesma i zahvalnost te molitva da i mi sestre od danas budemo barem malo bolje i više nasljedujemo našu Majku Utemeljiteljicu.
Neka nam bl. Marija Terezija od sv. Josipa i dalje svima pomogne svojim zagovorom Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.
s. Marija Dijana Mlinarić
