Jubilej stogodišnje prisutnosti Karmela BSI u Hrvatskoj, proslavljen je 07. svibnja, na nedjelju Dobrog pastira, u našem samostanu na Poredju. Tom prigodom je stigao i relikvijar naše blažene Majke Marije Terezije od sv. Josipa među vjernike ovog živopisnog zagorskog kraja. Svečanu Svetu Misu zahvalnicu je predslavio vlč. Ivica Bogdanović u župnoj crkvi sv. Petra u Prišlinu.
Blagdan Dobrog Pastira je znakovit dan za našu Utemeljiteljicu jer ju je osobito na njenom duhovnom putu privlačio lik Krista kao Dobrog Pastira. Naime, s obzirom da se rodila u protestantskom okruženju, a s vremenoom je njena duša spoznavala i prihvaćala sadržaje svete vjere kako je tumači Katolička crkva, osjećala se poput izgubljene ovce, zarobljene u trnju luteranstva. O Dobrom pastiru kaže: „Ljubav prema mojim patnicima vodila me u kapelicu Dobrog pastira koji je ovdje ustrajno čekao na svoju zalutalu ovčicu kako bi je uzeo na svoje rame i odnio kući. Štoviše, kako bi je mogao uzeti u svoje ruke i ispuniti nebeskom milinom!“ I nakon što je postala katolkinjom, na Gospodina je gledala kao na Dobrog pastira, puna ljubavi i zahvalnosti.
U svojoj nadahnutoj homiliji, vlč. Ivica Bogdanović istaknuo je važnost predanja i pouzdanja u Božju volju uz odgovorno izvršavanje vlastitih dužnosti. Upoznao je vjernike s djelom i životom naše bl. Majke koja je iz ljubavi prema Bogu, ne samo prihvaćala patnje, nego i molila za njih. Citirao je riječi pohvale bl. Alojzija Stepinca: „Koliko je ta duša trpjela, to je gotovo neizrecivo. Ja to ne bih mogao podnijeti. Svakako velika mi je utjeha u ovoj patnji, kad gledam, kako je ta Božja službenica znala i htjela trpjeti.“ Potaknuo je i nas, iako nismo spremni moliti za patnju, da prihvatimo patnju koju nam Gospodin stavlja na životni put. Naša je Utemeljiteljica uvijek bila poslušna i vjerna Duhu Svetomu koji progovara kroz Crkvene pastire, govoreći da je glas biskupa Božji glas. Vlč. Bogdanović je u skladu s time naglasio važnost i vrijednost pastira u Crkvi, rekavši kako nema župe bez župnika, biskupije bez biskupa niti Crkve bez pape i stoga je potaknuo vjernike na molitvu za svećenička i redovnička zvanja.
Poslije sv. Mise vjernici su s dubokim poštovanjem pristupali čašćenju relikvija naše Majke, iznoseći pred nju u šutnji svoje molitve. Župni zbor obogatio je Euharistijsko slavlje i samo čašćenje relikvija prigodnim Vazmenim i karmelskim pjesmama.
Samostan Majke Božje dobrog savjeta na Poredju treći je samostan Karmelićanki BSI u Hrvatskoj, utemeljen 1940. godine. Taj je samostan ujedno i posljednji za čiji je osnutak odluku donijela sama Utemeljiteljica u proljeće 1938. Sredinom rujna 1940. bl. Alojzije Stepinac, tadašnji nadbiskup, blagoslovio je kapelu i odslužio prvu sv. Misu, te ostavio Presveti Sakrament. Sestre su od samog utemeljenja okupljale djecu i mladež, hranile brojnu školsku djecu, posjećivale bolesnike i majke s novorođenom djecom, a deset godina kasnije primile su u svoj dom starice i time započele rad staračkog doma. Unatoč svim problemima i zabranama komunističkih vlasti, nastavile su djelovati u ovome kraju, pomagati stanovništvo kako materijalno tako i moralno, posebno brigom za siromahe i bolesnike kojih je u tim poratnim godinama bilo mnogo. I danas sestre služe starijim gospođama smještenim u našem domu, pomažu u župi, posjećuju i brinu se za potrebne. Na taj način nastavljaju biti pastirice duša koje su im povjerene i revno slijede geslo naše Majke: Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.
Sorry, photo gallery is empty.