Prolazi božićno vrijeme, spremaju se božićni ukrasi i figure za jaslice, sve do slijedeće godine kada ćemo se ponovno spominjati i svečano proslaviti rođendan našeg Spasitelja. Do tada, gdje ćemo sa malenim Božićem?! On je došao na svijet da bude i ostane „S nama Bog“. Njegovo rođenje tek je početak ostvarivanja tog velikog otajstva Božje ljubavi i nježnosti koja se u potpunosti očitovala i kulminirala u žrtvi na Kalvariji. Budimo stoga svjesni da je lik malenoga djeteta tek ponuda i početak njegove osobite prisutnosti u našem životu. Prihvatimo to bezazleno Dijete u svoje srce, hranimo i odgajajmo ga svakodnevnim slušanjem i vršenjem Božje riječi; njegujmo šutnju i budimo pažljivi na njegovu prisutnost – razgovarajmo s Onim koji nas nastanjuje, kako nas osobito uče naši karmelski sveci. Razvijmo to otajstvo njegove tihe i nenametljive prisutnosti u nama, usvajajući sve više njegove kreposti i misli u svoj život. Trudimo se sabirati se u tihoj i ustrajnoj molitvi, jer tek tako ćemo ga znati i prepoznati u sebi. Dopustimo tom Djetetu da raste u nama, bdijmo nad njim – pratimo njegov rast tijekom cijele liturgijske godine u kojoj se razvija čitavo otajstvo Kristova života, nastojimo ga životom slijediti i u sebi ostvarivati. Božji dolazak uvijek je nov, neočekivan i iznenađujući. Često ga ljudi i nakon mnogih „proslava Božića“ ne prepoznaju i ne primaju u svoj život. Kako naši „Božići“ ne bi ostali neplodni, nastojmo osloboditi se predrasuda i očistiti svoja srca. Utecimo se zagovoru i pomoći Blažene Djevice Marije, ugledajmo se u primjer one koja je u svome srcu, od časa utjelovljena Sina Božjega, sve do njegove žrtve na križu čuvala i najvjernije surađivala sa tim velikim otajstvom Božića. Zasigurno će nas ona najbolje poučiti kako doći do punine Kristove dobi na zemlji i do njegove slave na nebu.
