Jedan od najplodnijih praksi kršćanske pobožnosti poznata je kao Križni put pobožnost koja datira vjerojatno iz vremena prvih kršćana. Prakticirana danas, pobožnost je usredotočena na četrnaest izabranih prikaza Kristovih patnji na njegovom putu prema Kalvariji. Svaka je postaja mjesto za kontemplaciju, trenutak za zagledati se u ožalošćenoga Krista koji nam ostaje blizak u misteriju ljudske patnje. Za ovu korizmu donosimo križni put inspiriran duhovnošću sv. Ivana od Križa, koji je na na izniman način prodro u otajstvo ljubavi i trpljenja Raspetog Krista.
PRVA POSTAJA: ISUS JE OSUĐEN NA SMRT
Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
– Ne osvrći se, ni mnogo, ni malo, da li je netko protiv tebe ili za tebe, nego se brini da uvijek ugodiš Bogu. Moli ga da se na tebi izvrši njegova volja; mnogo ga ljubi, jer ti je dužnost. (Izreke o svjetlu i ljubavi, br. 154.)
-Ljubite više one koji vam se protive i koji vas ne ljube, jer se tada rađa ljubav u grudima gdje je nema. (Pismo XXXI)
– Kad ti se dogodi štogod nepovoljno ili neugodno, sjeti se Raspetog Krista i šuti. (Pisma, XX)
Pomolimo se.
Čovjek se ne zna dobro radovati niti žalostiti jer ne zna razliku između dobra i zla[1]. Gospodine, moja je duša pred Tobom. Ti me najdublje poznaješ, znaš sve o meni, Ti čitaš moje najintimnije dubine. Nema mjesta ili vremena u mom životu kada me nisi pohodio svojom ljubavlju, svojom prisutnošću. Za sve Ti ovo zahvaljujem, Bože moj. Moj je put u ovom životu siguran: svakim korakom želim biti s tobom, u radosti i u patnji, u miru i u nerazumijevanju, u zajedništvu s drugima i u samoći. Čuvaj me Gospodine, da ne klonem u protivštinama života, jer ne znam što one donose dobra. Daj da se u nevoljama odmah s pouzdanjem utečem Tebi da bih bila ojačana, rasvijetljena i poučena[2]. Tvoja prisutnost, Isuse, čini moju dušu jakom, čak i u slabostima. Amen.
Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.
DRUGA POSTAJA: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
-Tko ne traži Kristov Križ, ne traži Kristovu slavu. (Izreke; br. 101)
– Potrebno je da ne budemo bez križa, kao što bez njega nije bio naš Ljubljeni (Isus) sve do smrti koju je podnio iz ljubavi. (Pismo XI)
– O, kad bi jednom shvatili da duša može prispjeti do guštare mudrosti Božjeg bogatstva – koje je veoma raznoliko – samo ako uđe u guštaru najraznovrsnijjih patnji i tu postavi svu svoju utjehu i želju; i kako duša, koja istinski čezne za božanskom mudrošću, najprije čezne za trpljenjem da po njemu uđe u guštaru križa!
( Duhovni spjev, strofa XXXVI, 13.)
Pomolimo se.
Gospodine, toliko sam puta iskusila Tvoju nježnost u svome životu! Posebno u bolnim trenucima, kada moja duša više nije mogla naći riječi da bi govorila, kada mi je bilo gotovo nemoguće moliti, kada je za mene postojala samo noć… Ti si mi postao blizak, čak i u šutnji, gotovo neosjetnim dodirom. Jer, sve je stvari prevladao onaj koji se ne veseli nad njihovom slatkoćom, niti se žalosti nad njihovom gorčinom.[3] Zatim, kada se svjetlo vratilo, kada su suze bile osušene, osjećala sam se malo više sličnija Tebi, malo više Tvojom sestrom i onom koju ljubiš… Zato, daj da u svojoj duši uvijek nosim spoznaju: ako želiš doći do Krista, nikada ga ne traži bez križa.[4] Amen.
Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.
TREĆA POSTAJA: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
– Duša se mora mrtviti u svojem shvaćanju, u svojem uživanju i u svojem osjećanju: tako da bude slobodna od zapreka s obzirom na oba svoja dijela, osjetni i duhovni, da može lako hodati po tijesnom putu jer se njime, kako upozorava naš Spasitelj, može hodati samo pomoću odricanja i križa, koji je štap o koji se moramo upirati i koji mnogo olakšava trud putovanja. (Uspon na Goru Karmel, knjiga II, pogl. 7,7.)
– Neka se ovdje pripazi da se Božjemu putu protive ne samo zemaljska dobra i tjelesni užici, negoda i duhovne utjehe i užici spječavaju put križa Krista Zaručnika, ako ih tražimo i prihvaćamo duhom vlasništva. (Duhovni spjev, strofa III, 5.)
Pomolimo se.
Gospodine, kad sam više opterećena, stojim bliže Tebi koji si moja snaga i pomažeš one koji su u nevolji; kada sam pak bez tereta, stojim blizu sebi koja sam tromost sebi samoj.[5] I zato padam. Znam da je preda mnom još dug put hoda za Tobom, nasljedovanja Tvojih tragova, čak i u sjeni križa. Jedino čime se mogu hvaliti je moja slabost, moje pogreške. Ne želim se sakrivati pred Tobom; otvaram svoje ruke, otvaram svoje srce tako da bi Ti mogao ući u moje siromaštvo s pravim blagom, koje je Tvoj križ. Da, moj Spasitelju, to je znak Ljubavi. Daruj mi poniznost da se mogu skriti u svome ništavilu i prepustiti se Tebi. Daruj mi blagost da mogu podnositi sebe i druge. [6] Amen.
Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.
ČETVRTA POSTAJA: ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
- Ipak, katkada i u danim prigodama, Bog raspolaže s dušom, čineći da trpi neke stvari da više zasluži da se ražari u ljubavi, ili radi drugih ciljeva, kao što je činio i sa svojm presvetom Majkom i sa svetim Pavlom.
(Duhovni spjev, strofa XX, 10.)
Pomolimo se.
Isuse, na Tvom križnom putu izišla Ti je u susret Tvoja Majka; ustala je i optrčala grad, po ulicama i trgovima tražila je Onoga koga je njena duša ljubila, Tebe, svoga Jedinorođenca. [7] Susrela te s Križem, kao Čovjeka ljubavi i boli i taj je susret otvorio rane na vašim srcima, rane udvostručene koje na ovoj zemlji više nikada nisu zacijelile.[8] Jer ljubav nikad ne postaje savršena dok se ne izjednače oni koji se ljube tako da se preobraze jedan u drugoga…[9] Htio si bar na trenutak susresti nju, svoju Majku, a sada suotkupiteljicu po ljubavi i boli, jer jedino ti je ona mogla pružiti sve ono što je Tvojoj duši u ovim trenucima žrtvovanja bilo potrebno. Velika je izdržljivost i moć ljubavi, tolika da zahvaća i vezuje Boga uza se…[10] Ja također želim u ovom trenutku ostati u šutnji, da zadobijem tu izmjenu neizmjerne ljubavi koja ujedinjuje Tebe i tvoju Majku. Ostajem gledati Tvoje oči Sina, koje odražavaju sliku svoje Majke. Ti ne govoriš, ali daješ svoju Prisutnost: daješ sebe, i daješ svoju Majku. Primam je kao svoju najdražu Majku i zaštitnicu svoga života. Neka mi Ona, Milosti Puna, izmoli da sva svoja djela činim iz čiste ljubavi prema Tebi jer ona pripravljaju u čistom srcu savršeno kraljevstvo za tebe.[11] Amen.
Smiluj nam se, Gospodine. Smiluj nam se.
PETA POSTAJA: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
– Gospodin kaže kod Mateja: „Jaram je moj sladak, a moje breme lako.“ (Mt, 11, 30). Ako se čovjek podloži da primi križ te se ozbiljno odluči da traži i podnosi muke i trudove za ljubav Božju, naći će u svim stvarima utjehu i pomoć da proslijedi tim putem, ne želeći ništa. ( Uspon II, pogl. 7, 7.)
– Neke duše koji put postignu duhovnu ili osjetnu nježnost ili ugodnost od Boga zato što Bog znade da nisu sposobne za tvrđu i jaču hranu, to jest za muke Križa njegovog Božanskog Sina, a ipak hoće da prema toj hrani pružaju ruke više nego li prema ikojoj drugoj hrani. (Uspon II, pogl. 21, 3.)
Pomolimo se.
Ovaj život, ako se ne upotrijebi da nasljedujemo Gospodina, ne vrijedi ništa.[12] A ja se Gospodine, bojim. Željela bih pobjeći od svake boli, od svake kušnje. Iznad svega, samoća me plaši, zaustavlja me. Svaki puta kada se sjena križa pojavi u mome životu, borim se da bih nastavila vjerovati.Tako su česta moja klonuća, Isuse. Ali želim pokušati još jednom, želim se približiti Tvome Srcu. Pružam svoju ruku i dohvaćam Tvoju; nudim Ti to malo snage što imam, to ništa koje ja jesam. Jedino ću s Tobom biti sposobna nositi križ. Gospodine, učini da porastem u Tvojoj ljubavi do one visine na kojoj u duši raste čežnja da postane bar nešto slična velikom, poniženom i raspetom Bogu.[13] Amen.
Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.
ŠESTA POSTAJA: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
– Kada postoji sjedinjenje s Bogom po ljubavi, u volji gdje je utisnuta slika Ljubljenoga koja se tako živo i neprekidno utiskuje, da se posve istinito može reći da Ljubljeni živi u zaljubljenome i zaljubljeni u Ljubljenom. Zato se sve ovo mora nazvati savršenom skicom s obzirom na savršenu sliku preobrazbe u ljubavi. Ipak, postignuće takve preobražajne slike u ovom životu je najsretnija sudbina kojom se Ljubljeni neizmjerno zadovoljan, tako da u želji da ga zaručnica postavi u svoju dušu kaže joj u Pjesmi nad pjesmama: „Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju.“ (Pj 8,6)
(Duhovni spjev, strofa XII, 8.)
– S Bogom se više sjedinjuje ona duša koja više napreduje u ljubavi, ili koja je svoju volju više uskladila s voljom Božjom: a duša koja ima svoju volju posve izjednačenu i sličnu božanskoj, samim tim je posve sjedinjena s Bogom i preobražena u Njega, na nadnaravan način. (Uspon na goru Karmel; II, pogl. 5, 3)
Pomolimo se.
Gospodine Isuse, nebeski Otac je svaku dušu stvorio za Tebe i na Tvoju sliku. Ona treba u svemu postati slična Tebi, da bi se tako preobražena vinula k tebi kao zaručnica.[14] Zato, Tvoj lik neka bude zrcalo mom oku Gospodine. Jer, kada se zagledaš u moju dušu, Tvoj mi pogled ulijeva milinu. Od Tvog prodornog pogleda, od Tvoje milosti, i moj pogled postat će vrijedan Tvog svetog Lica komu se divim.[15] Nosim ovu želju u svome srcu: otkrij mi svoje ljupko Lice, nek pogled me na Tvoju ljepotu satre![16]. Želim Te ljubiti, ništa mi drugo nije važno. Zajedno s Veronikom tražim Tvoje Lice jer ti si moje Svjetlo! Amen.
Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.
SEDMA POSTAJA: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
– Budući da hodiš u ovim tminama i nedostaku duhovnog siromaštva, misliš da te svatko i sve iznevjeruje. Nije začuđujuće da ti se u ovim iskustvima čini da te i Bog iznevjerio… Ali ništa te nije iznevjerilo. Onaj koji ne želi ništa drugo osim Boga ne hodi u tami, koliko god mu se čini da je siromah i u mraku; i onaj koji se ne uzda u sebe te ne ide u potragu za onim što mu se sviđa, bilo u Bogu, bilo u stvorenjima, i ne čini svoju volju u ovome ili onome, nema se o što spoticati. (Pismo 19)
Pomolimo se.
Gospodine, nedostaješ mi. Kako mi možeš reći da si uvijek uz mene, da dijeliš sve sa mnom u trenucima dok ja osjećam usamljenost, nemoć, bijedu, tugu i tjeskobu. Ti također padaš, pod teretom neizmjerne boli. Kako da te ponovo pronađem, Pastiru ljubljeni?! Ja, izgubljena ovca, trebam Te. Ustani ponovo, Gospodine i uzdigni u svoje naručje moju dušu!
Neka me pogled na Tvoj pad pod križem prosvijetli da ne želim da Ti ispunjaš moje želje i da se ne bojim htjeti ono što Ti hoćeš. Jer često se događa da ne vjerujem da je volja Božja ono što se ne slaže s mojim željama i prosuđujem Tebe po sebi, a trebala bih sebe po Tebi. Udijeli mi svoje božansko svjetlo i snagu da u jarmu križa, iako je težak, nađem duhovne slasti. [17] Ljubljeni moje duše, slijedit ću Te sve dane svoga života. Amen.
Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.
OSMA POSTAJA: ISUS SUSREĆE JERUZALEMSKE ŽENE
Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
- Krista malo poznaju oni koji se smatraju njegovim prijateljima. Vidimo ih, naime, gdje traže svoja zadovoljstva i utjehe, ljubeći odviše sami sebe, a ne njegove gorčine i bolove, radi njegove ljubavi. (Uspon II, pogl. 7, 12.)
Pomolimo se.
Gospodine, Ti nas učiš da po djelima učinjenim iz čiste ljubavi duša stječe velika bogatstva. Moja je želja služiti Tebi, slijediti sa svom strpljivošću Tvoje stope odricanja u svemu onom što bi moglo spriječiti da iznutra oživi Tvoj Duh koji je nastanjen u mojoj duši. Udijeli mi da napredujem na stazama vječnog života i koracima punim ljepote hodim k Tebi, kojemu su vijenac njegove duše – zaručnice. Daj da srca potpuna slobodna i otvorena za Tebe budem Tvoja radost i dijadem kojim ćeš se ovjenčati na dan radosti Tvoga Srca.[18] Amen.
Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.
DEVETA POSTAJA: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
- Pošto se ne bojiš pasti sam, kako misliš da ćeš sam ustati?
- Razmisli da dva ujedinjena mogu više negoli jedan sam. (Izreke 9)
Pomolimo se.
Gospodine, evo zašto padaš na zemlju po treći put: Obuzet ljubavlju prema Ocu, spreman si potražiti me, uzeti na sebe moje breme grijeha, život svoj dati smrti kako bih ja mogla imati život .[19] Jer ja uvijek iznova padam, gubim se, udaljujem, zatvaram u sebe… I kada samu sebe prepoznam ovakvu, na dnu i posve bez snage, tada shvatim da je samo jedan korak potreban da ponovno uđem u dubine svoje duše, i da ovdje, u kušnjama ponovno otkrijem Tvoju ljubav prema meni. Udijeli mi odvažnost, Gospodine, da se oduprem napastima, poteškoćama i mukama koje moju dušu mogu zaustaviti na duhovnom hodu. Uzdajući se u Tvoju ljubav i pomoć, neka ništa moju dušu ne zaustavi na putu križa Krista Zaručnika.[20] Amen.
Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.
DESETA POSTAJA: ISUSA SVLAČE
Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
– Duša koja je lišena težnja da nešto hoće ili neće, bit će od Gospodina obučena u božansku čistoću, u božansko uživanje i htijenje. (Izreke 97)
– Gospodin, htijući ih zbilja svući od staroga čovjeka i obući u novoga koji je, prema riječima svetog Pavla (Ef 4, 23-24), stvoren na sliku Božju u novosti duha, ogoljuje njihove moći, sklonosti i osjećaje, kako duhovne tako i osjetne, kako vanjske tako i unutarnje, ostavljajući razum u tami, volju u suhoći, ispražnjuje pamćenje i osjećaje duše u najvećoj muci, gorčini i tjeskobi, lišavajući dušu one slasti što ju je prije uživala u duhovnim dobrima: a ovo lišenje je jedno od počela što se traže u duhu, da bi se u duh uvela duhovna forma, to jest ljubavno sjedinjenje. (Tamna noć, II, pogl 3, 3.)
Pomolimo se.
Gospodine, toliko sam se puta osjećala odijeljena od svega što sam držala dragocjenim, neophodnim za život. Tolika su iskustva u svijetu učinila da shvatim da na kraju ipak ne ostaje ništa osim Tvoje prisutnosti, Tvoje vjerne ljubavi… Duša koja čezne da joj se Ti podaš, mora se sva podati Tebi, ne zadržavajući ništa za sebe. [21] I zato Isuse, Ljubljeni moj, udijeli mi milost da sve što je teško i naporno odabirem za se, a sve što je slatko i ugodno darujem Tebi. Ti me sam nanovo obuci u novo odijelo milosti po kome ću spoznam i ljubiti Tebe, a odložiti sve što pripada neotkupljenom čovjeku. [22] Amen.
Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.
JEDANAESTA POSTAJA: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
– Razapet s Kristom na unutarnji i na izvanjski način, živjet ćeš u ovom životu u punini i zadovoljstvu svoje duše, koju ćeš posjedovati u strpljivosti. (Izreke 86)
– Nek ti bude dosta Raspeti Krist, s njim pati i s njim se odmaraj, a bez njega ne primaj ni muke ni odmora; a zato se moraš poništiti u svim stvarima, vanjskim i unutarnjim. (Izreke 91)
Pomolimo se.
Isuse, poput ranjenog jelena, pohrlio si na goru Kalvariju i uspeo se u visine na drvo križa. Ranjen strelicama mojih grijeha i bijede, potražio si žurno osvježenje u vodama darovanog mi otkupljenja. Čuvši jecanje svoje košute – moje duše, osjetivši da je ranjena, uvijek iznova je obasipaš potrebnim milostima.
Neka Tvoja božanska ljubav učini da Ti, božanski Jelene, u mojoj duši piješ izvore ljubavi svoje zaručnice, kao što svježe vode čine da žedan i ranjen jelen trči da se na njima okrijepi… A jer se ljubav plaća samo ljubavlju, zbog ljubavi i boli Tvoga ranjenog Srca, smije li Te moja nedostojna duša ipak zamoliti da bude ranjena ljubavlju prema Tebi?! Neka ju živi plamen Tvoje ljubavi potpuno preobrazi i sjedini s Tobom. [23] Amen.
Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.
DVANAESTA POSTAJA: ISUS UMIRE NA KRIŽU
Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te. Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
– Krist je izvršio najveće djelo od svih što ih je izvršio potresnim čudesima i znakovima na zemlji i na nebu: djelo kojim je pomirio i ujedinio ljudski rod s Bogom, posredstvom milosti. Ostao je sveden na ništa. To se dogodilo upravo onda kad je Gospodin bio najviše izružen i ponižen u svemu: u ugledu pred ljudima…, u Njegovoj ljudskoj naravi po umiranju; u duhovnoj zaštiti i pomoći Oca, koji Ga je u tim časovima zaboravio da bi isplatio dug ljudskih grijeha… Božansko se ujedinjenje, ne sastoji u duhovnim radostima ili osjećajima i užicima, nego u osjetnoj i duhovnoj, unutarnjoj i vanjskoj smrti na križu. (Uspon II; 7,11.)
– Prava ljubav prihvaća sve što god dolazi od Ljubljenog, bilo ugodno ili neugodno, pa i kazne, s jednakom staloženošću, kao da je Njegova volja. Za dušu koja ljubi smrt ne može biti gorka, jer u njoj nalazi zadovoljenja svih njezinih potreba i željenog ispunjenja ljubavi. Smatra je prijateljicom i zaručnicom, veseleći se na njen spomen kao da se radi o vjenčanju, jer duša žudi da dođe posljednja ura više negoli zemaljski kraljevi žude za kraljevstvima (Duhovni spjev, strofa XI, 10).
Pomolimo se.
Gospodine, Ti se nisi dvoumio umrijeti za mene.[24] Kad je naša ljudska narav bila u svojim praroditeljima ranjena pod zabranjenim stablom i zadala nam smrt, Ti si nam pod stablom Križa darovao život. Zaštićenu drvom križa, spasio si, obnovio i vjenčao sa sobom ljudsku narav, a tako i svaku pojedinu dušu, dao joj svoju milost i darove. [25] Duša koja želi uzaći na brdo savršenstva da živi s Tobom, mora se odreći svih stvari koje bi mogla ljubiti kao Tebe ili čak i više od Tebe. Želim u svojoj duši uvijek gajiti svetu vatru Božje ljubavi, ne miješajući s njom drugu ljubav, kako bih bila dostojan žrtvenik Svevišnjega. [26] I zato po zaslugama Tvoje muke, udijeli mi snagu da ne budem sklona onome što je lakše, nego onome što je teže; ne onome što je slatko, nego onome što je gorko, da ne težim za odmorom već za naporom, ne za višim i dragocjenijim nego za nižim i manje vrijednim… [27] Neka vjenčanje pod križem koje si učinio s mojom dušom, bude potvrđeno mojom savršenom privolom ljubavi. [28] Amen.
Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.
TRINAESTA POSTAJA: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
-Koliko god bila duša sjedinjena s Bogom, njezina težnja neće se nikada smiriti ni zasititi dok se ne pojavi božanska slava. (Živi plamen ljubavi, strofa 1 br. 27)
– Od najveće je važnosti da duša u ovom životu obavlja djela ljubavi zato da se, istrošivši se u malo vremena, ne zadržava mnogo ovdje bez gledanja Boga. (Živi plamen ljubavi, strofa 1 br. 34)
Pomolimo se.
Gospodine, Bože; ljubljeni moj! Ako Te sjećanje na moje grijehe još zadržava da mi dadneš ono što Te molim, čini moj Bože, s obzirom na njih, kako hoćeš, ali čini po svojoj dobroti i milosrđu pa ću Te po tome prepoznati što mi ih opraštaš. Ako pak čekaš na moja dobra djela, da prema njima uslišiš moju molbu, podaj mi ih Ti i izvrši ih u meni, pa neka se ispuni Tvoja volja u trpljenju što ga od mene hoćeš primiti. Ako ono što Te molim u Tvom Sinu ima, konačno, biti milost i milosrđe, primi moj obol jer ga tražiš i daj mi ono Dobro koje Ti sam hoćeš da mi dadeš… Kako će se k Tebi uzdignuti čovjek rođen u zabačenosti i blatu, ako ga Ti, Gospodine, ne uzdigneš svojom rukom kojom si ga oblikovao? [29]
Pouzdajem se, da će silazeći tajnovitim ljestvama, duša moja izići k Tebi preoblikovana odjećom vjere, ufanja i ljubavi. A ti ćeš, o blaženog li časa, Bože moj, Kralju moj i Zaručniče moj, uvesti moju dušu u odaje svoje. [30] Amen.
Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.
ČETRNAESTA POSTAJA: ISUSA POLAŽU U GROB
Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
- Ako hoćeš biti savršen, prodaj svoju volju, razdijeli je siromasima duhom i slijedi Krista putem blagosti i poniženja, slijedi Ga sve do Kalvarije i groba. (Izreke, 174)
- Božanska krajnost obuzima dušu… ne samo da je uvlači uduboku tamu, nego joj mrvi i satire duhovno biće tako da se duša osjeća kao poništena i satrta na pogled svojih bijeda… a ipak mora ostati u tom grobu crne smrti
radi duhovnog uskrsnuća koje je čeka. (Tamna noć; II; pogl.6, 1)
Pomolimo se.
Sve je ispunjeno. Sve je dovršeno. Kao što rob iscrpljen vrućinom žudi za hladom; kao što nadničar očekuje da završi svoj posao; kao prazna vaza što čeka da bude ispunjena; kao gladan koji čeka na hranu ili kao bolesnik što uzdiše za zdravljem tako Ti Gospodine, zaljubljen u moju dušu, dovršio si djelo moga otkupljenja. Neka nagrada Tvojoj ljubavi bude moja još veća ljubav prema Tebi. Dovedi je do savršenosti. Po zaslugama Tvoje muke, Isuse, uzmi moje srce, ispuni ga, zasiti svojom ljubavlju, pridruži sebi i ozdravi ga pružajući mi kod sebe prebivalište. [31]
Djelo posvećenja nad mojom dušom u cijelosti dovrši: da potpuno preobražena ljubavlju napokon stigne u rajski Vrt za kojim duša cijeli život čezne. [32] Amen.
Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.
[1] Usp. Sv. Ivan od Križa: Izreke, br. 62.
[2] Usp. Isto, br. 65.
[3] Izreke, br. 50.
[4] Pismo XXIV.
[5] Usp. Izreke, br. 4.
[6] Usp. Izreke, br. 172. i 173.
[7] Pj 3,2
[8] Usp. Duhovni spjev, stofa IX
[9] Usp. Isto XI; 11
[10] Isto, XXXI, br.10
[11] Usp. Izreke, br. 21.
[12] Usp. Pismo XXVI .
[13] Isto.
[14] Usp. Romanca o Evanđelju: „U početku bijaše riječ“ strofa 7.
[15] Usp. Duhovni spjev , strofa XI; 35 i 36.
[16] Duhovni spjev, strofa XI, 5-7.
[17] Tamna noć, I, 7, 3 i 4.
[18] Usp. Pismo VII.
[19] Usp. Romanca o Evanđelju: „U početku bijaše Riječ“, strofa 7.
[20] Duhovni spjev, strofa III, 5 i 7.
[21] Usp. Izreke br. 127.
[22] Usp. Uspon I; pogl. 5, 7.
[23] . Usp. Duhovni spjev, strofa XIII, 9 i 11.
[24] Usp. Izreke, br. 93.
[25] . Usp. Duhovni spjev XXIII; br. 2 i 3.
[26] Usp. Uspon, I; pogl. 5.; 7.
[27] Usp. Izreke, br. 162.
[28] Usp. Duhovni spjev XXIII; br. 6.
[29] Usp. Izreke br. 26: Molitva zaljubljene duše.
[30] Usp. Tamna noć, II; pogl. 21, 11.
[31] Usp. Duhovni spjev, strofa IX, 7.
[32] Usp. Duhovni spjev, strofa IX, 7 i XII.