„NA HODOČAŠĆU, MOJA JE DUŠA PORASLA U DODIRU SA SVETIM STVARIMA”, sv. Mala Terezija
HODOČAŠĆE ZAJEDNICE KARMELKIH LAIKA BSI U FRANCUSKU
„Na hodočašću, moja je duša porasla u dodiru sa svetim stvarima.“ Ova rečenica sv. Male Terezije, koju smo uzeli kao moto i želju našeg hodočašća u Francusku, izvrsno opisuje iskustvo koje su doživjeli hodočanici ovog nadasve milosnog putovanja. Ono se odvijalo od 25. – 1. rujna 2023 godine. No, kako je sve započelo? Inicijator je bila Zajednica karmelskih laika Božanskog Srca Isusova iz Hrvatskog Leskovca.Velika jubilarna 150. obljetnica rođenja sv. Terezije iz Lisieuxa koju je i UNESCO promovirao, potaknula je želju da posjetimo Terezijin Lisieux. Naime, svece se intenzivnije može doživjeti u susretu s mjestima gdje su živjeli, djelovali, ljubili, trpjeli, i prešli u Vječnost jer odišu svetošću njihova života. U program hodočašća uvrstili smo i druga snažna duhovna mjesta koja su povezana sa životom sv. Male Terezije ili duhovnošću Karmela Božanskog Srca Isusova. Stoga smo za svoja odredišta odabrali marijansko svetište La Salette, Dijon – Flavignerot koji odiše životom sv. Elizabete od Trojstva, Lisieux i Alençon koji su nam uprisutnili Malu Tereziju i njezine svete roditelje Ljudevita i Azeliju; potom Caen u kojem se nalazi samostan Pohođenja Marijina u kojem je živjela te na glasu svetosti preminula službenica Božja Leonija Martin (rođena sestra sv. Male Terezije); naše posljednje odredište bio je Paray- le- Monial sa sv. Margaretom Marijom Alacoque i sv. Klaudijem Colombierom. Zahvaljujući hodočasničkoj agenciji „Smisao života“ , naš je san mogao postao stvarnost! Hodočasnička lista se brzo popunila članovima zajednica karmelskih laika, karmelskog škapulara i štovateljima Male Terezije koji su dolazili iz raznih krajeva Lijepe naše, ali i inozemstva… Uz nas četiri sestre karmelićanke BSI, kao duhovni pratitelj pridružio nam se o. Srećko Rimac, OCD. Od uvodnog susreta prvog hodočasničkog dana u samostanskoj kapelici Karmela BSI u Hrvatskom Leskovcu, pa sve do zahvalne svete Mise, molitvom za nova zvanja i kanonizaciju naše Majke Osnovateljice bl. M. Terezije od sv. Josipa u istoj kapelici na dan povrataka, primali smo „milost na milost.“ Bili smo posebno radosni što su tijekom hodočašća dvije osobe postale članovi karmelske bratovštine primivši škapular u Lisieuxu, a Ina je u Paray-le-Monialu izrekla svoja obećanja pripadnosti Zajednici karmelsih laika BSI. Gdje god da smo bili: u autobusu, hotelskom smještaju, razgledavanju, katehezama, molitvi, pa do boravka u svetištima, sve se odvijalo u posebnom ozračju vjere, Božje prisutnosti i ljubavi, međusobne ljubavi, srdačnog i radosnog zajedništva… Sva lijepa ljudska i duhovna iskustva nije moguće opisati, ali brojni su oni koji su posvjedočili da im je to bilo najljepše hodočašće u životu, hodočašće života!
Neka je hvala i zahvala Presvetoj Trojici na preobilju milosti o kojoj svaka hodočasnička duša svjedoči. Neka je hvala sv. Maloj Tereziji koja nam je zaista pokazala da iz Neba vrlo intenzivno proživljava svoju jubilarnu godinu zemljskog rođenja tako da na zemlju šalje novu kišu ruža velikih i brojnih milosti.
s. Marina od Presvetog Trojstva
I na kraju dijelimo s vama dojmove nekih sudionika s hodočašća:
Kad bih htjela sažeti sve dojmove s hodočašća „Sveci i svetišta Francuske“ kojih je doista mnogo, oni bi izgledali ovako: rekla bih da je to bio putovanje života koje bih svakom preporučila, putovanje sa smislom, koje nas je vodilo od Trojstva k Jedinstvu, od uma k Srcu. Vidjeli smo mnogo; naša Gospa od la Salettea, sv. Elizabeta od Trojstva, službenica Božja Leonija i sama Mala Terezija dojmile su me se vrlo snažno, osobito grandiozna bazilika u Lisieuxu koja je dostojna Svetice. Bilo je vremena za razgledavanje i osobne pobožnosti. A zrake Srca Isusova u crkvi Ukazanja u Paray-le-Monialu koje je bilo naše zadnje odredište, uperene su prema najvećem njegovim štovateljima, još će me dugo pratiti. U svojoj sam adoraciji osjetila toplinu suza koje su se lagano slijevale niz moje obraze i poželjela da se svjetlost tih zraka nikada ne ugasi, da se trajno nastani u mom srcu. Štoviše, zamislila sam i da nevidljivo obasja i one koje se nađu na mom životnom putu.
Zrinka Martinić
***
Hodočastili smo sa sestrama karmelićankama Božanskog Srca Isusova u svetišta Francuske. Povod našeg hodočašća bila je 150. obljetnica rođenja sv. Male Terezije. Mala Terezija, velika svetica sa svojim zvanjem ljubavi uči nas kako biti ponizan i pun ljubavi za Boga i bližnjega. I danas svojim mirisom svetosti približava nas Bogu. U Karmelu Male Terezije nakon svete Mise, primio sam škapular i tako se stavio pod Marijinu zaštitu. To mi je nekako bio najposebniji trenutak samog hodočašća.
Bogu smo zahvalni što smo mogli baš na ovakav način započeti naš bračni život. Osjećali smo se nekako povlašteno. Kao da nas je ugostila posebna i sveta obitelj Martin. Posebno je bilo kod roditelja svete Male Terezije. Osvojili su nas svojom svetošću, svojim primjerom stavljanja Boga na prvo mjesto. Evo, neka sveta Mala Terezija i njezina obitelj moli za sve nas i neka nas zagovaraju.
Slavko i Renata Šojan, mladi bračni par iz Pleternice
***
Zovem se Ina Paradžik. O hodočašću u Francuska svetišta me je obavijestila sestra Marina Kosina i ja sam se bez razmišljanja pristala odazvati. Na hodočašće sam krenula radosno, ali bez ikakvih posebnih očekivanja. Naprosto sam odlučila biti potpuno otvorena i vidjeti što će ono samo po sebi donijeti. Ispostavilo se da je donijelo jako puno i to ne samo meni, nego po njihovim vlastitim svjedočenjima, svim sudionicima hodočašća. Zato bi se o njemu moglo dosta toga reći, ali valja ukratko izdvojiti samo ono ključno, što me se najviše dojmilo.
Kao prvo je iznenađujuće da smo uspjeli obići tolika svetišta u vrlo kratkom vremenu – svetišta koja su zaista posebna i odišu mirom. Mogućnost molitve na grobovima velikih svetaca kao što su sv. mala Terezija, sv. Margareta Marija Alacoque i sv. Claudije Colombier je velika milost sama po sebi. Naše hodočašće je međutim bilo posebno i po jednoj izuzetnoj otvorenosti i povezanosti hodočasnika, te radosti i smjehu koji su vladali od samog početka, kao i bogatim programom i stručnim, nadahnjujućim vodstvom i požrtvovnošću sestara Karmela BSI, oca Srećka Rimca i g. Mije Rak.
Za mene osobno se poseban trenutak dogodio u Paray- le- Monialu, kako zbog specifičnosti samog svetišta u kojem se Božja prisutnost, ljubav i blizina osjeti na jedan izuzetan i poseban način, tako i zbog mog službenog primanja u Zajednicu Karmelskih laika u kapeli ukazanja. Karmel i Karmelsku duhovnost već dugo nosim u srcu. Pristupiti Karmelu u samom svetištu Presvetog Srca Isusova je za mene bila velika čast, izuzetna milost i neizmjerna radost. Zato se ovim putem zahvaljujem cijeloj zajednici, koja me je primila, a ponajviše sestrama, koje su učinile iznimku i omogućile ostvarenje jednog sna i duboke čežnje, moglo bih se reći po izvanrednim okolnostima s obzirom da živim u inozemstvu i prisustvujem susretima zajednice online. Za mene je ovo hodočašće tako i jedan novi početak u mom duhovnom životu, koji se radujem djeliti sa svojom novom zajednicom i Karmelskoj obitelji.
***
Kada bih jednu rečenicu morala izabrati da približno opiše učinjeno hodočašće bio bi to stih iz jedne karmelske pjesme: Zajedništvo to je divno živjeti… Zajedništvo u Bogu, zajedništvo sa svecima, zajedništvo u ljubavi i prihvaćanju sa braćom i sestrama.
Voljela bih izdvojiti nekoliko trenutaka koji su me se posebno dojmili… Prva postaja našeg hodočašća bilo je marijansko svetište La Sallete. Zaklonjenost francuskih Alpa osiguravao je mir i sabranost mjesta. Navečer smo imali procesiju sa svijećama i doista je bilo predivno. Dotaklo me se zajedništvo unatoč različitim jezicima i nacionalnostima. Oživotvorila se Riječ: Njemu bi predana sva vlast, čast i Kraljevstvo da Mu služe svi narodi, plemena i jezici… Dobra Majka kao da je stajala na vratima Srca Isusova i dočekivala nas s osmijehom, ljubavlju, ohrabrenjem. Također, bilo je divno vidjeti požrtvovnost volontera koji brinu o hodočasnicima.
U Lisieuxu smo se upoznali i sa svetim roditeljima Male Terezije – svetim Ljudevitom i Zeliom Martin. Molili smo pred njihovim relikvijama za svetost naših obitelji, a posebice za blagoslov mladog bračnog para koji je bio s nama. Priča o svetom Ljudevitu priča je o svetosti jednog života koje ni križ (smrt 4 djece, 5 kćeri pođoše u samostan, bolest posljednje 3 godine života) nije slomio nego preobrazio za Nebo. Njegove oči uvijek su se smiješile…
Pohod samostanu karmelićanki u kojemu je živjela Mala Terezija donio je mnoge milosti. Postoji njen kip koji je prikazuje kao na odru sa ljupkim osmijehom. Otišla je Onome koga je ljubila duša njena, ali srećom ostavila nam je utabane staze maloga puta da i mi mognemo reći na kraju svoga putovanja: Isuse, dobroto beskrajna, ljubim te! Veliku radost donijelo je i primanje dvoje mladih u karmelsku bratovštinu primanjem škapulara, a nakon toga smo se svi zajedno prikazali Milosrdnoj Ljubavi… Doista, toga časa, Nebo je bilo blizu…
U Caenu smo posjetili rođenu sestru Male Terezije, prvu učenicu maloga puta… Riječ je o službenici Božjoj Leoniji Martin. Njeno lice zračilo je velikom ljubavlju, blagošću i mirom. Njene oči su bile pune Boga! To je lice duše pročišćeno patnjom. Primjer nam je da Bog ne gubi bitke, blagost u ophođenju sa molitvom čine čuda. Što sam u srcu ponijela iz samostana Pohoda Marijina kojemu je sestra Leonija pripadala je rečenica: Bog velike duše drži za ruku I vodi ih, a male duše Bog nosi na svojim rukama, u svojem naručju…
Posljednji susret na hodočašću je bio sa Srcem Isusovim u Paray-le-Monialu. Gospodin nam je udijelio tu milost da smo se mogli pričestiti pod obje prilike, i to je doista mnoge dotaklo! Jedna djevojka iz Danske tu je primljena u Zajednicu karmelskih laika BSI. U kapelici ukazanja svetoj Mariji Margareti Alacocque, postoji velika slika koje prikazuje njeno srce u Srcu Isusovu. Ipak, u Njegovom Srcu ima mjesta za svakoga od nas… Utecimo se u svojim radostima i žalostima i nadanjima tom Srcu koje toliko ljubi svakoga od nas.
Kroz ovih 7 dana mogli smo se osvjedočiti da sveci nisu samo neki tamo hladni kipovi u crkvama, već da su nam jako, jako blizu… Oni su nam dobri prijatelj, mudri duhovni otac, mila sestrica… Prijateljujmo s njima! Oni su već prošli ovu dolinu suza, a sada su u Isusovom zagrljaju… A opet nisu nas zaboravili…
Na kraju ovog osvrta, s vama bih željela podijeliti još jednu pouku… Dragi brate, draga sestro… Nasmiješi se… Jer život je lijep!
Ivana Domijan
***
Na ovom hodočašću se vrlo jako mogao osjetiti Gospodin. I hvala Mu na obilju milosti kao što cijela grupa svjedoči! Zaista je sva vrata otvarao! Prije ovoga hodočašća, Gospodin mi je snažno htio pokazati kakav je to život suobličen s Njim, u smislu, kako je neodvojiv od svega što mi radimo. Ma bilo što da radimo, treba biti na slavu Njegovu!
Dok sam prolazila kroz kuće svetih ljudi u kojima su oni živjeli i gledala stvarne fotografije i zemaljske stvari koje su sveci koristili, kao na primjer, u kući svete Male Terezije, i njenih svetih roditelja, vidjeli smo da su to sasvim obični ljudi, shvatili da su to obični ljudi od krvi i mesa, sa svim svojim manama i vrlinama, a toliko sveti!… Ali su potpuno izabrali Gospodina! Toliko su živjeli Nebo! Jer Gospodin nas poziva da srcem budemo u Nebu, a samo vrškom prstiju na zemlji. I oni su to odabrali… Oni su živjeli na zemlji Nebo… Jer nas Vječnost ne čeka kad mi zaklopimo oči za ovaj svijet, izdahnemo taj zadnji dah… Vječnost je već sad! Mi već sad gradimo svoju Vječnost, kulu, našu kućicu na Nebesima…
Ali to svima nama govori, moramo biti baš posve Njegovi! Srce Mu predati i tražiti i težiti tome… i jasno je da to nije proces od jedne noći! I to su svi oni radili u svojim poteškoćama i manama i životnim čežnjama i raznim obvezama i brigama… oni su jednostavno sjedinili se sa Gospodinom! I ta vatra koja ih je zapalila, ta ljubav, oni su izgorili u toj vatri ljubavi… I Gospodin je mogao živjeti kroz njih… A oni su srce poslali u Nebo i tako da je Gospodin mogao kroz njih šetati zemljom. Naravno, imali su i svoje brige i poteškoće, što jedan život nosi, ali živjeli su u potpunom predanju i pouzdanju u Gospodina. Izabrali su Gospodina i Gospodin ih je poljubio svetošću, na to smo svi pozvani.
Tako nekako je moje srce to doživjelo, jer nemoguće je opisati te dubine… Jer bez nas nas ne može spasiti. Treba nas… A dovoljno je samo da otvaramo srce i da čeznemo i Gospodin će nam se dati!
To želim i sebi, i vama… Bog nas blagoslovio i podario nam tu milost jer On to vrlo rado hoće i želi da budemo Njegovi da možemo ljubiti i zapaliti ova naša srca…
Josipa Milić
***
Na ovo hodočašće krenula sam u zajedništvu sa zajednicom Karmelskih laika i simpatizera karmelske duhovnosti. Jako dobra organizacija hodočašća koju je organizirala agencija „Smisao života“ pod vodstvom g. Mije u zajedništvu sa s. Marinom, doprinijela je da raspoloženje bude na visokom nivou. Prisutnost četiriju časnih sestara Karmelićanki i o. Srećka Rimca pomogla nam je da svaki trenutak iskoristimo na najbolji način. Isprepletala se molitva, pjesma, razgovor, propovijed…To što smo svaki dan imali sv. Misu je poseban dar i blagoslov. Možemo reći da smo imali poseban privilegij. Svako svetište nas je oduševilo na poseban način. La Salette je svetište u Alpama koje zaustavlja dah po Božjoj ljepoti te čovjek poželi tamo i ostati. Posjetili smo mjesta gdje se Blažena Djevica Marija ukazala, zatim mjesta gdje je živjela obitelj Martin, njihovu obiteljsku kuću, posjetili smo crkvu u kojoj se vjenčala obitelj, gdje su krstili svoju djecu, baziliku u kojoj su sahranjeni. Osim toga, posjetili smo i zajednicu Pohođenja Marijina u kojoj je živjela sl. Božja s. Leonija Martin, rođena sestra sv. Male Terezije. Sve to me ispunja neizmjernom zahvalnošću, činjenica da smo kročili po tlu gdje su sveci hodali. Paray -le-Monial – grad Srca Isusova je milosno mjesto koje potiče na molitvu i sabranost i zahvalnost. Zaista je veliko bogatstvo koje smo primili na ovom hodočašću. Stvorila se također i velika povezanost svih hodočasnika što nam je osnaženje za život u svakodnevici. Bogu hvala na ovom divnom, milosnom iskustvu.
Ivanka Srdarević
Naše hodočašće u svetišta Francuske, ostavilo je i na nas – 7 članica zajednica ZKL-a iz Splita jak dojam i vratile smo se kući duhovno ispunjene i sretne. Vidjele smo jako puno i svaka je od nas imala i posebni trenutak koji ju se jako dotaknuo. To su bili: ulazak u predivnu Baziliku u Lisieuxu i susret sa životom Male Svetice u slikama, reljefima, vitrajima… Zatim relikvijar njenih svetih roditelja, grob s. Leonije, a jednoj od nas su to bila zatvorena vrata Terezijine roditeljske kuće Les Buissonnets-a. Rekla je da je tako bila dirnuta ispred tih zatvorenih vrata doma te da je tu doživjela prisutnost sv. Terezije koja kao da nam je poslala poruku: ova zemaljska vrata su zatvorena, ali Nebeska vas čekaju. Vjerujemo da će nam sv. Male Terezije pomoći da jednom tamo i dođemo. Dolores Lalić
