Ali ako ćete razgovarati onako, kako dolikuje razgovarati s tako velikim Gospodinom, dobro je da pogledate s kime razgovarate i tko ste vi, zato da barem uljudno razgovarate. Jer, kako kralja možete osloviti Visočanstvo, ili pak znati način ophođenja kada se govori s kojim velikašem, ako dobro ne znate kakav položaj zauzima i kakav je vaš položaj? Jer u skladu s time mora se iskazati poštovanje, i prema običaju, pa i to morate znati; u protivnom će vas otpraviti kao neotesanca i nećete obaviti ništa.
Pa što je to, Gospodine moj? Što je to, moj Vladaru? Kako se to može trpjeti? Kralj ste, Bože moj, bez kraja, jer kraljevstvo koje imate nije Vam iznajmljeno. Kada se u Vjerovanju kaže: »Vaše kraljevstvo nema kraja«,to mi gotovo uvijek čini posebno zadovoljstvo. Hvalim Vas, Gospodine, i blagoslivljam na vijeke. Napokon, Vaše će kraljevstvo trajati na vijeke. Prema tome Vi, Gospodine, nemojte nikada dopustiti da se smatra dostatnim da onaj tko pođe razgovarati s Vama, čini to samo ustima.
O vladaru naš, vrhovna vlasti, najveća dobroto, sama mudrosti, bez početka, bez kraja, bez granica u Vašim djelima: beskrajna su i ne mogu se spoznati; pučina bez dna puna čudesa, ljepota koja sadrži u sebi sve ljepote, sama jakosti! Ah, Bože mili! Kada bih ovdje imala skupljenu svu mudrost i rječitost smrtnikâ da znam dobro iskazati – kako se ovdje može znati, jer u ovom slučaju sve je ne znati ništa – neku od mnogih stvari koju možemo promatrati zato da spoznamo nešto od toga tko je ovaj Gospodin i naše Dobro.“(Iz knjige sv. Terezije Avilske „Put k savršenosti“)
