Sestra Maja Pavla dolazi iz obitelji koja nije živjela vjeru. Krštena je tek u svojoj 14.godini. Živa vjera joj je ostala daleka i strana unatoč krštenju. Kao i većina krizmanika napustila je Crkvu nakon Krizme. Prvi puta je otvorila Sveto Pismo u 21.godini života. Budući da nije poznavala živoga Boga, tražila je ljubav i smisao na razne druge, često puta isprazne načine. Pridavala je puno vremena i pažnje modi, izlascima, fizičkom izgledu, išla je na tehno partije. Zaljubljivala se odljubljivala, bila instruktor aerobika. Prošla svijet mladih kako bi danas kao časna sestra razumjela mlade i mogla im donositi živoga Krista kojeg je i sama susrela. Imala je prije samostana dugu vezu sa jednim mladićem, ali kroz osobno obraćenje javila joj se i klica duhovnog poziva od kojeg nije mogla pobjeći. Unatoč tome što je bila daleko od Boga, On nije bio daleko od nje. Svo vrijeme ju je tražio i ona ga je susrela. Živoga Boga, koji ju ljubi bezuvjetno, koji je umro za nju, koji se nalazi u njezinom srcu, a ona toga nije bila svjesna tolike godine svoga života. Pitam se koliki katolici i dan danas nisu toga svjesni.
Šokirala je svoje roditelje, ali oni su joj dali podršku jer su vidjeli da je njezina kći uistinu postala nova osoba, zahvaljujući Božjem milosnom zahvatu u njezinom životu. Ljubav Božja čini od nas nove osobe. Danas se traži svjedoci te ljubavi. Svjedoci koji iz dana u dan postaju nove osoboe. Ljudi Evanđelja. Ljudi koji su susreli i koji drugima mogu donositi živoga Boga.
Maja Pavla je ustrajna na svom putu. Kaže kao je postala Kristova zaručnica i kako njezino srce čezne za Gospodinom. Krist je zaručnik, ljudska duša je zaručnica koja se treba potpuno predati onome koji ju ljubi, želi probraziti, posvetiti, sačuvati za sebe, za vječno blaženstvo te ju ispuniti samim sobom već ovdje na zemljia, u vječnosti se konačno i savršeno sjediniti, kako je sam Krist molio Oca, da svi budu jedno. Bog je toliko velik da mu nisu važna naša lutanja i traženja. Naši grijesi i zablude. Prestanimo suditi mlade koji lutaju. Ako tako nastavimo možda ćemo biti oni koji su osudili svetoga Augustina ili svetoga Franju prije obraćenja. Oni lutaju jer im okolina nameće stotine laži i ispraznosti. Lutaju jer nisu imali prilike susresti osobu poput Maje Pavle koja bi im mogla donijeti živoga Boga i pokazati im koja je ljepota i radost života u Bogu, u slobodi srca, u istinu, u pravom smislu. Bolje bi nam bilo da radimo na sebi i dopustimo Gospodinu da nas oduševi kako bi mogli i druge privući, oduševiti za Krista, kako bi i oni mogli postati nove osobe.
