U samostanu karmelićanki BSI u Hrvatskom Leskovcu, u prvu korizmenu subotu 5. ožujka 2022. održana je duhovna obnova za članove zajednice karmelskih laika Božanskog Srca Isusova. Ova je duhovna obnova bila pravi blagoslov. Da je tomu tako, pokušat ću vam kratkim osvrtom približiti svoje dojmove sa spomenutog skupa. Iako nas je bilo tek dvadesetak, bili smo “moćna gomilica” a tako smo se i osjećali osluškujući što nam pater Đani ima reći o temi odabranoj za ovaj dan, a to je: poniznost.
Dakle, kako je već uobičajeno, susret smo započeli molitvom i zazivima Duhu Svetom te Anđelima. A naša duhovna voditeljica, s. Marina, predstavila je Dnevni red koji se sastojao od već spomenute uvodne molitve i nagovora u kojem je pater Đani, po nadahnuću sv. Male Terezije, sv. Majke Terezije i napose sv. Ivana od Križa u 45 min (od 9 15 do 10h) na neposredan i originalan način pričao o svojim životnim iskustvima, napose mladenačkim, tijekom duhovnih obnova koje nisu uvijek vodili katolici, već i pripadnici drugih kršćanskih provenijencija. U cijelosti, predavanje bijaše mozaičnog tipa i postojala je dobra sinergija između predavača i publike. Bili je govora o situaciji iz Evanđelja gdje Sotona napastuje Isusa a ovaj mu ne samo uspješno odolijeva, već ga i verbalno pobjeđuje. Kakve li divne pouke za naš život i našu vjeru!
Kao likovna podloga poslužila je umjetnička fotografija postavljena na štafelaju. Prikazivala je stube, USPON prema Nebu. Promatrajući ih, kao da sam zamijetila tamniju podlogu na početku, a svjetlost na kraju i u tome vidjela određenu simboliku. Što sve čovjek ne čini ne bi li se uspeo visoko? Jer donje su stube bile nekako veće, predstavljajući težak početak, dok su prema vrhu postajale uže i manje. Baš kao i u životu. No, za kasnije nam je pater najavio nastavak te slike koja će se zvati SILAZAK čime nas je zaintrigirao. Uslijedilo je vrijeme za okrepu.
Od 10.15 do 11h sudionici su imali vrijeme za osobni duhovni rad (čit. rad na sebi) u vidu Tišine koja nam je svima nasušna potreba da bismo bili sami sa sobom i s Bogom. Bijaše to naša pustinja!
U 11h odlazak u kapelu sv. Josipa na uru klanjanja pred Presvetim (do 12h) i paralelnu sv. ispovijed koju su vodili p. Đani i naš vlč. Ivan. Ne moram ni reći koliko smo bili “lakši”, a time i radosniji.
Od podneva je uslijedila sv. misa kao središnji dio naše duhovne obnove. Predslavitelj, p. Đani, u svojoj je homiliji istaknuo brojne ljudske mane te kako izgleda Uspon kao dio slike i za kasnije nam ponovno obećao otkriti kako izgleda cijela slika. Bit će to naš unutarnji put! Nadalje je citirao proroka Iz, 58. Spomenuo je jaram, objasnivši kako je to teret koji ponekad stavljamo sami sebi, a možemo i drugima nametati svoja očekivanja. Ispruženi prst, naprotiv, je optuživanje drugih. Besjeda bezbožna je svaka ona koja ranjava … a strog možeš biti i bez da nekoga vrijeđaš. “Ukloniš li jaram i ispruženi prst, tvoja će svjetlost zasjati u tmini.” To je služenje drugima. “Gospodin će te voditi bez prestanka.” Što je snaga vjere? Može se hoditi i u suši. Čovjek ostavlja studenac u kući, gdje voda nikad ne presuši. No, Bog ne gleda što si bio, već što želiš postati . “U Gospodinu svoju milinu naći!”
Vrlo je važna uravnoteženost. Ne smijemo misliti da smo bolji od drugih. To je umišljenost. Ali nakon Molitve smirenja, nitko više nije u takvoj napasti. “To je put savršenosti” (sv. T. Velika). Loše govoriti o drugom dobar je test. Porok nestaje ako mirujemo pred Bogom, ukorijenjeni u svom središtu. Sve je dobro tako kako jest jer Bog jest. Sv. je Benedikt rekao (prema bibl. citatu): “Ne skreći ni lijevo ni desno!” Skretanje može biti od napasnika. Neću prestati čekati Boga iz ljubavi prema Kristu. To je želja, čežnja za Bogom.
Ovako duhovno okrijepljeni, krenuli smo i na tjelesnu okrepu, od 13.30 do 14.30h, u vlastitom aranžmanu promišljajući o preporučenim knjigama za čitanje, poput Zamka duše sv. Terezije Avilske.
Po povratku čekao nas je katehetsko-molitveni dio koji je trajao od 14.30 do 15.30. Predavač nam je kroz svoj vihor misli otkrio da je spomenuta slika (Uspon) snimljena na Sokol-gradu u Konavlima. Uslijedila je druga , cjelovita slika pod nazivom SILAZAK jer se doista radi o silasku. Naime, prva je slika bila tek isječak druge i to okrenuta naopako. Poput neke optičke iluzije. Pater je ukratko opisao pet plodova “Noći duha”, citirajući sv. Ivana od Križa čiju ćemo stotu obljetnicu proglašenja crkvenim naučiteljem proslaviti za tri godine. Rekao je: “Ako želiš doći do Krista, nikad bez križa!” Sve se prima na način primatelja. Vjera se pokazuje u sabranosti, dok u muci duh nije vidljiv. Još je citirao sv. Ivana: “Čista vjera je zraka tame.” Božji je plan preobraziti čovjekovu ljubav u božansku. To je Silazak, dok je Put poniznosti put uspona. Nakon svakog bi artističkih intermeca p. Đani uskliknuo: “Blago meni!” A ja bih dodala: Blago nama!
Od 15.45 proveli smo 10-ak min u šutnji, nakon čega je uslijedila večernja molitva Božanskog časoslova. Naša nas je voditeljica Ivanka još podsjetila na obveze do kraja mjeseca. Radosni se otputismo kućama iščekujući još ovakvih susreta.
Zrinka, članica zajednice Karmelskih Laika Božanskog Srca Isusova
