POHOD MOĆNIKA BL. MARIJE TEREZIJE OD SV. JOSIPA NAŠOJ ZAJEDNICI U SLAVONSKOM BRODU I VJERNICIMA ŽUPE DUHA SVETOGA U KOJOJ DJELUJEMO
Zahvalne smo Bogu što smo na Bijelu nedjelju, Nedjelju Božanskog milosrđa, 23. travnja 2017., povodom proslave jubileja stogodišnjice dolaska sestara naše Družbe u Hrvatsku, zajedno s vjernicima župe Duha Svetoga iskazali štovanje bl. Mariji Tereziji od sv. Josipa po prisutnom moćniku.
U 8:00 sv. Misu koju predslavi je o. Franjo Podgorelec, OCD. Koncelebrirao je prečasni Stevo Belobrajdić, bivši župnik naše župe i vlč. Ivan Lovrić, kapelan župe. U 10:00 sv. Misu također je predslavi o. Franjo Podgorelec, a koncelebrirao je mons. Mato Zovkič i vlč. Florijan Kvetek, župnik župe.
P. Franjo Podgorelec u propovijedi tog duhovno sadržajnog dana protumačio je Evanđelje naglasivši prisutnost Uskrslog Krista u zajedništvu Crkve, ukorjenjenost bl. Marije Terezije u Crkvu i njezinu ljubav prema Mističnom Tijelu Kristuvu : „Uskrsli preplašenim učenicima daruje Duha Svetoga da ostane s njima zauvijek i šalje ih dajući im ovlast da opraštaju grijehe u njegovo ime: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Zamislite koju ovlast Uskrsli daje preplašenim i slabim učenicima: on se ne boji ljudske slabosti, jer zna da nisu sami, da je s njima Duh Sveti Branitelj.
Dȁ, braćo i sestre, relativno je lako prihvatiti Krista na nebesima, ali je teško prihvatiti Crkvu kao njegovo Tijelo, teško je prihvatiti da Bog dijeli svoje milosti i oproštenje posredstvom svojih učenika i njihovih nasljednika. Još više ako je ta Crkva u javnosti ocrnjena više nego li što jest crna.
Bl. Marija Terezija od sv. Josipa, čije ćemo moći danas častiti, bila je primjer da se ozbiljan duhovni život može živjeti jedino u Crkvi i u skladu s njom te da se Crkva ne može odvojiti od Krista.
Premda je bila kćerka luteranskog pastora, ona je ubrzo shvatila da nije dovoljno vjerovati u Krista, nego da valja pripadati Crkvi koja ima puninu istine te je uz veliko negodovanje svoga oca, u svojoj 33 godini života, pristupila Katoličkoj crkvi.
Zavoljela je, kako sama reče, „svetu Crkvu s njezinim duhovnim blagom i ljepotama“ (48). Upravo ono što su protestanti negirali ona je duboko proživljavala. Rado je štovala svece, što već pokazuje činjenica da je u svom imenu i redovničkom prezimenu povezala čak tri sveca: Mariju, Tereziju i Josipa. Rado se utjecala i sv. Petru.
Rijetko koja sveta osoba u Crkvi imala je toliku ljubav prema Isusu u Presvetom Sakramentu. Kada je, tada već kao katolkinja, po prvi puta prisustvovala izlaganju Presvetog Sakramenta, bila je „opijena, zanesena blaženom srećom“ (46), tako da nije ni primijetila da je već provela više od 4 sata u molitvi.
No, blaženica nije samo upoznala ovo duhovno bogatstvo i ljepotu Crkve, nego istodobno je imala susret s brojnim svećenicima i biskupima. Među njima bilo je onih koji su joj pomagali u ostvarenju Božjega plana da se brine o napuštenoj djeci i osnuje novu kongregaciju. Ali bilo je i onih koji su joj se protivili. Neki iz bojazni da neće to uspjeti, drugi jer su bili zavedeni klevetama a treći iz čiste zlobe. Jedan svećenik joj je čak otvoreno rekao da će sve poduzeti da uništi njenu zajednicu i dom na nezbrinutu djecu. I doista, sve je poduzimao da rastjera djevojke koje bi htjele slijediti njezin put.
Tako je upoznala da je Crkva istodobno sveta i grešna. Sveta po milosti koju dijeli, po sakramentima i drugim sredstvima posvećenja, sveta i po ljudima koji odgovorno služe Bogu, ali i grešna po brojnim svojim članovima koji se daju voditi svojim sebičnim interesima.
No, ona je bila također svjesna da Božje djelo u Crkvi nitko ne može spriječiti i da Bog dopušta i nevolje da bi postigao veće dobro i još se više proslavio. Zato je nikakve protivštine, pa i od samih crkvenih službenika, nisu iznutra uznemirivale. Znala je da će Bog iznaći put da se njegova volja ispuni, a patnju je radosno prikazivala Gospodinu kao dokaz svoje ljubavi.“
Sve nas je potakao da budemo po zagovoru naše Blaženice svjedoci ljubavi i istine Uskrslog Krista završivši homiliju ovim riječima:
„Današnja nas čitanja potiču da poput apostola, prvog dana u tjednu, susrećemo Uskrslog Gospodina u zajedničkom lomljenju kruha i molitvama; te da budemo svjedoci njegove ljubavi i istine. Duh Sveti neka i dalje bude duša Crkve i naše duše, a zagovor bl. Marije Terezije od sv. Josipa neka nas pomogne i prati.“
Na kraju svetih Misa u zahvalnom govoru pozvao je sve vjernike župnik Florijan i kapelan Ivan na čašćenje moći bl. Marije Terezije od sv. Josipa pročitavši nekoliko poticajnim misli Blaženice.
Mi sestre, zajedno sa sestrama iz Hrv. Leskovca, Zagreba i Strmca predvođene s. M. Kristinom bile smo dirnute s kojom pobošnošću su vjernici častili moći naše Bl. Majke.
Hvala Vam, drage sestre što ste nam došle da živo posvjedočimo naše zajedništvo i pripadnosti sv. Crkvi kojoj služimo gotovo već 50 godina u nadbiskupiji Đakovačko–osječkoj.
s. M. Monika od Utjelovljenja
Sorry, photo gallery is empty.
