Sto godina Karmel BSI u Lijepoj našoj
Karmel Božanskog Srca Isusova,bl. Majka Marija Terezija i Hrvatska, duboko su srasli , tijesno se prožimaju i istinski su povezani. Dogodilo se to po Božjoj promisli davne 1917. godine. Prohujalo je od toga već stotinu ljeta, kako u Hrvatskoj cvjeta naša Družba sveta.
Ovih dana u našoj župi i samostanu duboko smo to proživljavale. Pratile smo u mislima klanjajući se Isusu u Presvetom Sakramentu, prve korake, „malo zrna pijeska kojeg je Bog ražario svojim Božanskim Srcem“, doveo je na prostore drage nam domovine. Velika je bila ljubav naše Majke prema sinovima našeg naroda. Uostalom, koji narod ona nije voljela? Svi su bili njeni, jer je ona bila sva Božja.
Upoznala je u dalekom svijetu mnoge iseljenike, među njima i Hrvate. Zavoljela je hrvatske sinove i kćeri koji su u dalekom svijetu tražili bolje uvjete života, a preko njih i njihovu domovinu Hrvatsku. Kako nam u ovom času potresno zvuče njezine riječi, duboko prodiru u srce: Kako čeznem za Hrvatskom, za kućom u Zagrebu, za hrvatskim kandidaticama. Bila je to čežnja Božanskog Srca za dušama. Sjeme je posijano, malo gorušičino zrno počelo je rasti, cvjetati i donositi plod. Praćeno je mnogim žrtvama, samozatajom i ljubavlju mnogih sestara. One se nisu dale smesti ni u najvećim poteškoćama, ostale su stamene u vjeri, s velikim pouzdanjem u Božju providnost protkane žarkom ljubavlju, kako bi Božanskom Srcu osvajale duše.
U zahvalnoj adoraciji prebirali smo s našim župljanima što se sve dogodili s Karmelom BSI, na ovim prostorima. Kako se ne sjetiti „hrvatske Majke“ M.M. Terezije Demetz, koja je sve učinila kako bi Božje djelo zaživjelo, i prigrlilo mnoštvo mališana koja su u ona teška vremena ostala bez roditelja i njihove ljubavi.Karmel BSI, postao je njihov drugi dom.
Kako ne evocirati sjećanje na velikog dobrotvora naše družbe, nadbiskupa zagrebačkog dr. Antuna Bauera, velikog pastira crkve zagrebačke, koji se kao pravi otac i pastir zauzeo za pristigle karmelićanke . Što je sve učinio zna samo Bog. Kako smo ponosne na takve velikane duha i srca. Velikane koji ne umiru već žive u svojim djelima, koja su u Bogu, s Bogom i za Boga učinjena. Sve je to kao na filmskom platnu redalo se našim mislima i srcem. Sve je to bio novi vapaj za usrdnu molitvu za novi žar i revnost u našem posvećenom životu, za nova zvanja u našem karmelu, molitva za pastire naše mjesne Crkve, molitva za patnički naš narod da živi na ovim prostorima, slaveći Gospodina i da do konca vremena ostane tvoja trajna baština.
Gospodine, na putu ovoga života, trebamo hrane i ohrabrenja. Zato Gospodine, nahrani nas, utješi nas Spasitelju, budi nam snaga i oslonac.
Isuse uzdamo se u Tebe. Tvoje Srce je zaklon koji nam pružaš, tvoja Majka nam je kraljica, odvjetnica i početak boljega svijeta.
Svitanje nove nade u ovo vrijeme došašća dok čekamo Isusovo rođenje u spilji u Betlehemu, Isus prisutan na oltaru u maloj bijeloj hostiji, koja je izlijevala toliko blago milosti, toliko miline i radosti u raspjevanim srcima koja su upravljala molitvu hvale i slave Presvetome trojstvu kao i za mnogostruke milosti. Sat vremena boravka pred Presvetim prošao je u trenu. Na kraju, nikome se nije žurilo kući još bi ostali uz svog Spasitelja, koji nas privlači, čiju božansku blizinu osjećamo, kako je milina biti u njegovoj blizini imati sklonište svoje u Gospodinu.
Klanjanje smo završavali karmelskom himnom: Kroacijo kliči bogu hvala, providnost je Božja Karmel dala…“ –Svi smo skupa pjevali zanosno oduševljeno ponavljajući refren dva puta, žaleći što još nema kitica.
Uistinu bili su to milosni dani za našu zajednicu za župu u kojoj se kršćanski živi, slavi se Boga, ljubi Crkva i domovina.
Vrhunac je bio 11. prosinca na euraristijskom slavlju i čašćenju moćiju naše blažene Majke. Prohladan prosinački dan, vedar i obasjan suncem bilo je od Boga darovano vrijeme za ovo slavlje. Crkva je bila puna vjernika kao ni jedne nedjelje. Veliki broj ljudi i djece slijevao se prema župnoj crkvi. Euharistijsko slavlje predslavio je o. Jakov Kuharić. Na početku mise sve je prisutne pozdravio župnik, don Marko Kutleša. On je u svom poznatom stilu oduševljeno i zanosno govorio o našoj Majci, njenom geslu Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti. Istaknu je uzvišenost i ljepotu karmelskog poziva i zahvalnost Bogu za sto milosnih godina života na ovom tlu. Potaknuo je mlade djevojke da budu otvorene za duhovni poziv i posvete svoj život Bogu koji uvijek vjeran ostaje i stostruko vraća.
Pater Jakov je izvrsno povezao prvo čitanje iz knjige proroka Izaije i evanđelje gdje se Isus predstavlja Ivanu Krstitelju: „Idite i recite Ivanu, gluhi čuju, slijepi vide, hromi hodaju, mrtvi ustaju, siromasima se naviješta kraljevstvo Božje.“
Istaknuo je odvažnost naše bl. Majke koja je prihvatila progonstvo iz vlastite obitelji, postala je svojevrsni beskućnik radi istine evanđelja, zbog vjernosti pravoj Crkvi.- Postala je katolkinja, redovnica, utemljiteljica nove družbe blaženica svete Crkve. Takvi velikani duha i srca silno privlače njihov govor života je jako i danas aktualan.
Čitajući meditaciju poslije svete mise, praćeno pjesmama našoj Majci, uzveličali su naši mališani iz dječjeg vrtića. Pjevali su oduševljeno, zanosno, bistrog pogleda koji osvaja i silno govori. „Uzore sveti za sva vremena, orilose iz dječjih grla prostorima naše crkve. Sve su popratili pokretima što je još više davalo snagu i čar dječjim glasićima.
Hvalu za sto godina dolaska Majke iz dalekog svijet u Hrvatsku moju bio je vrhunac. Ne znam tko je bio radosniji oni, njihovi odgajatelji na čelu sa s. Kristijanom ili mi koji smo to pratili. Sve su nas oduševili i digli na noge. Mnoge oči su se orosile suzama. Majčine moći pred oltarom, raspjevani dječji zbor od njih šezdeset povezivao je nebo i zemlju i osjetio blizinu Majke koja je svoj život posvetila spašavajući malene. Činilo nam se da sad lebdi iznad njih nasmiješena lica, da ih prati molitvom i zaziva blagoslov neba.
Dajemo riječ njima: „Blažena Terezijo od sv. Josipa, sad i uvijek ti hvala, za svu ljubav tvoju.
Hvala što uvijek sa nebesa pratiš cijelu Hrvatsku, domovinu moju.“
Hvala Gospodinu za ove milosne dane, hvala za poziv u Karmelu, hvala za sto godina prisutnosti u Hrvatskoj. Neka i dalje raste i cvjeta još mnogo ljeta vodeći duše na izvor ljubavi do Božanskog Srca. „Kakva je radost, baš u ovom vremenu služiti Gospodinu.“
Sestre iz Gabela Polja
