U nedjelju, 8. prosinca 2019. godine, u provincijalnoj kući Karmela BSI u Hrvatskom Leskovcu tijekom euharistijskog slavlja proslavili smo posvetu života Gospodinu s. Marije Veronike od Kristovog Križa (Lucije Opačak). Sestra Marija Veronika rođena je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Potječe iz župe bl. Alojzija Stepinca u kojoj je odrastala i u kojoj je nicao te se razvijao njezin kršćanski i redovnički poziv. Nakon završene gimnazije, započinje studija kemije, no prekida ga zbog dubokog nutarnjeg uvjerenja da je došlo vrijeme da ogovori na Kristov poziv da Ga nasljeduje u redovničkom pozivu i Karmelu BSI. U samostan ulazi uoči blagdana Sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetog Lica te započinje svoju redovničku formaciju.
Euharistijsko slavlje prvog redovničkog zavjetovanja je okupilo obitelj i rodbinu novozavjetovanice te sestre iz naših drugih samostana, a predslavio ga je p. Stjepan Vidak, ocd. Misna čitanja druge advenstske nedjelje i uočnica blagdana Bezgrešne, prikladno su povezali stvarnost, značenje i smisao redovničke posvete Gospodinu. U svojoj propovijedi p. Stjepan je rekao:
„U ovom radosnom vremenu iščekivanja, slavimo i prve zavjete s. Marije Veronike. Ona je zahvaćena Riječju, zahavaena Isusom Kristom te prožeta Duhom Svetim i njegovom darovima, donijela u ovom trenutku plod zavjeta. Ona će svim svojim srcem i svom dušom svojom i svom snagom predati svemogućem Bogu svoj život na način služenja u redovničkoj zajednici… Sestro, na tebe se po zavjetima izlijeva jedan poseban blagoslov koji Gospodin u ovom trenutku samo tebi daruje. On pruža ruke prema tebi i grli te svom nježnošću, miluje svojom dobrotom i opija svojom ljubvalju. Želi da to osjetiš, želi zauzvrat da čuje iz tvog srca riječi dobrodošlice, riječi ljubavne čežnje: „Tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna da bismo svi bili sposobni za čistu ljubav prema Gospodinu.“ I one: Dođi, Gospodine Isuse!“ Želi slobodan odgovor na ponudu svoje ljubavi, slobodno prihvaćanje jer ne želi da ga se ljubi ni iz jednog drugog razloga nego jedino iz čiste ljubavi. Da bismo svi bili sposobni za čistu ljubav prema Gospodinu, a jednako tako i prema bratu i sestri pored sebe, trebamo ostati pricjepljeni na mladicu iz panja Jišajeva, rasti zajedno s izdankom njegova korjena. Ta mladica i taj korjen je Isus Krist koji je potomak kralja Davida, sina Jišajeva“…
Potom je predslavitelj pojasnio kako je krsno ime novozavjetovanice Lucija nalaže našoj sestri da bude svjetlo, da kao kršćanka i redovnica bude svijetli primjer redovnice, jasni znak djevičanskog, siromašnog i poslušnog Krista te da njen život bude sjaj Božanskog Srca Isusovog. „No, ovaj sjaj, svjetlo i jasnoća upućuju i na sjajnu zvijezdu Danicu, na jasnu Zoru spasenja, na nositeljicu Svjetla u svojoj utrobi, a to je Blažena Djevica Marija. Marija je ogledni primjer čovjeka, ostvaren čovjek, potpun čovjek, savršen čovjek u svojoj poslušnosti, čistoći i siromaštvu duhom, potpuno ovisan o Bogu.“ Propovjednik je zatim pojasnio da smo svi mi trebali biti takvi jer nas je takve Bog stvorio u svojoj zamisli, ali smo prevareni od onoga koji je plod oholosti i zavisti, koji je izišao iz legla gujinja i postali smo neposlušni, a Bog nam je postao stranac. „Da bi nas ponovno sjedinio sa sobom, Bog je predvidio da nam daruje najdragocjeniji dio sebe – svoga Sina. To je vrhunski izraz ljubavi. Da bi se Sin rodio iz krila neokaljana grijehom, Bog je predvidio da se rodi jedno ljudsko biće također neokaljano istočnim grijehom – nazaretska djevojka, ponizna službenica Gospodnja. Ona nam svima ostaje kao pravi primjer savršene učenice svoga Sina. U konačnici nju nam Isus daje za Majku.“
P. Stjepan je zatim potaknuo novozavjetovanicu da joj Marija bude svijetli i jasni primjer, izazov, privlačna sila prema njenom Sinu, oslonac i pomoćnica na putu te da joj izgovaranje imena Marija bude podsjetnik na ovu poniznu službenicu Gospodnju kako bi i ona uvijek mogla reći Gospodinu „Neka mi bude po tvojoj riječi“. Osvrćući se potom na redovničko prezime „od Križa“ koje je s. Marija Veronika odabrala, potaknuo ju je da u ovom znaku muke, ali i spasenja kroz svoj redovnički život ne zaboravi da je križ i sombol pobjede nad đavlom, nad smrću. „Zato ga čvrsto prihvati, prigrli jer na njemu visi spas svijeta, na njemu je raspeta ljubav, na njemu je očitovan najveći izraz ljubvai za prijatelje“, istaknuo je propovijednik. U nastavku propovijedi ju je također potaknuo da živi u skladu sa svojim redovničkim imenom – Veronika koja pruža Isusu rubac da otare svoje krvavo i izranjeno lice. „Za uzvrat nećeš dobiti lik Isusov otisnut u rubac. Možda ćeš za svoju blizinu i brigu dobiti nezahvalnost od ljudi, ali ako budeš Veronika drugima, u tvojoj duši ćeš biti trajni otisak Kristova lika. I to nije samo slika nego i zbilja. Isus i cijelo Presveto Zrojstvo je zatvoreno u tvojoj duši. Zato se često navraćaj u tu skrivenu sobicu kako bi nasamo razgovarala s onim koji te ljubi jer ćeš samo gledajući njega moći „Boga u svima gledati, Bogu u svima, služiti, Boga u svima ljubiti“, a to je ostavština utemeljiteljice vaše Družbe, bl. M. Terezije od sv. Josipa.“
Predslavitelj se potom obratio i rodbini novozavjetovanice: vi, draga obitelji s. Vwronike, niste svoje dijete ili sestru izgubili ili žrtvovali Bogu. Bog nije takav. Bog je darovatelj života i to života u punini. Taj život je započeo od vas kao roditelja, ali vjerujemo da je njen put življenja u punini baš život sete Karmelićanke BSI. Ona treba i vašu podršku i molitvu.“
Svoju propovijed je p. Stjepan zaključio riječima upućenima s. Mariji Veroniki: S. Veronika, slaviš sada prve zavjete. Oni su na određeno vrijeme. No, srce čovječje se ne može dati Bogu na određeno vrijeme nego za vječnost. Zato neka ovo slavlje prvih zavjeta bude tvoj početak doživotnog predanja Bogu u redovničkom staležu. Bogu treba dati sve i zauvijek. Ne boj se tog čina. Svaki dan će ti Gospodin dati kruh svagdašnji za taj dan. Ne zaboravi da je u tebi Duh koji kliče „Abba, Oče“ i koji se neizrecivim uzdasima zauzima za tebe… Živi uvijek iznova s Marijom, koja uvijek vodi k Isusu. I što ćeš više biti Veronika, ona koja više misli na druge, nego li na sebe, što ćeš predanije ići putem malenosti i poniznosti, to ćeš prije doći do sjedinjenja sa svojim Ljubljenim Zaručnikom koji će te uvesti u kraljevske odaje i dati ti da počivaš na njegovom grudima i osjetiš rijeke žive vode koje teku iz Njegova Božanskog Srca“.
Nakon propovijedi, s. Marija Veronika je izgovorila riječi redovničkog zavjetovanja. Potom je primila i vanjska obilježja svog Bogu zavjetovanog života: križ, crnu koprenu, bijeli karmelski plašt, redovničku krunicu.
Nakon Euharistijskog slavlja, slavlje je nastavljeno kod zajedničkog stola u srdačnom zajedništvu i druženju.
Dok zahvaljujemo Gospodinu na daru redovničke posvete s. Marije Veronike, zahvaljujemo svima – znanima i nepoznatim moliteljima, iz obitelji, župne i redovničke zajednice, rodbine, prijatelja i poznanika koji su je pratili molitvom i podrškom. Neka Gospodin svima uzvrati svojim blagoslovom.
Molite i dalje da u duši i životu s. Marije Veronike od Križa odsjeva Isusov lik.
Sorry, photo gallery is empty.