Povodom svjetskog molitvenog dana za duhovna zvanja donosimo do sada na hrvatskom jeziku neobjavljenu predivnu pjesmu “To je Nebo za mene” poznate svete Karmelićanke, sv. Terezije od Djeteta Isusa i sv. Lica. Čitajući pjesmu, otkrijete zašto je postala redovnica i pridružite se molitvi Crkve za nova duhovna zvanja.
TO JE NEBO ZA MENE
(Sv. Terezija od Djeteta Isusa)
1. Kako bih podnijela progonstvo doline suza,
potreban mi je pogled mog božanskog Spasitelja.
Taj pogled pun ljubavi otkrio mi je Njegove čari;
Dao mi je predokus Nebeske sreće.
Moj Isus mi se smješi kada za Njim čeznem.
Tada više ne osjećam kušnju vjere.
Pogled mog Boga, njegov predivan osmijeh,
To je Nebo za mene!
- Moje je Nebo da mogu privlačiti na duše,
na Crkvu – moju Majku i na sve sestre
Isusove milosti i njegove Božanske plamenove;
Plamenove koji znaju zapaliti i razveseliti srca.
Mogu sve dobiti kada u Otajstvu razgovaram od srca Srcu
S mojim Božanskim Kraljem.
Ta slatka molitva, tako blizu Svetohraništa
To je Nebo za mene!
- Moje Nebo, ono je skriveno u maloj Hostiji
Gdje se Isus, moj Zaručnik, skrio iz ljubavi.
Na tom božanskom Ognjištu crpit ću život
i ondje me moj dragi Spasitelj sluša dan i noć.
O, kakav sretan trenutak kada u svojoj nježnosti ti dođeš,
Moj Ljubljeni, preobraziti me u sebe.
To je Nebo za mene, ovo zajedništvo ljubavi,
ova neizreciva opijenost!
- Moje je Nebo osjetiti u sebi sličnost s Bogom
Koji me stvorio svojim moćnim Dahom.
Moje je Nebo da uvijek ostanem u Njegovoj Prisutnosti
Da Ga zovem svojim Ocem
I da budem njegovo dijete.
U njegovim božanskim rukama ne bojim se oluje.
Potpuno predanje, evo mog jedinog zakona.
Počivati na njegovom Srcu, posve blizu Njegovog Lica.
To je Nebo za mene!…
- Pronašla sam svoje Nebo u Presvetom Trojstvu
Koje prebiva u mojem srcu, zatočenik ljubavi.
Ondje motreći mog Boga ponavljam mu bez straha
Da mu želim služiti i ljubiti ga zauvijek.
Moje je Nebo da se smiješim tom Bogu komu se klanjam
Kad se On želi sakriti da bi iskušao moju vjeru.
Trpjeti dok čekam da me On opet pogleda
To je moje Nebo!…
(7. lipnja, 1896.)