Prvi zavjeti s. Marije Elizabete od Isusa
Samo hrabro, lijepa dušo! – odzvanjale su riječi sv. Ivana od Križa kao lajtmotiv koji je o. Đani Kordić, OCD protkao u svojoj propovijedi na svečanoj misi povodom prvih zavjeta s. Marije Elizabete od Isusa na blagdan Bezgrešnog začeća, 8. prosinca ove godine u kapeli sv. Josipa u Hrvatskom Leskovcu. Iako u prilično smanjenom broju (zbog situacije i mjera kojima je zahvaćena cijela domovina), svaki ih je sudionik mogao snažno doživjeti, osobito ako je poslušao savjet o. Đanija na početku euharistijskog slavlja, a što je ponovio kasnije i u propovijedi: „Imam vremena primiti sve ovo. Imam vremena za Boga. Nikud mi se ne žuri. Hoću sve primiti. Neka mi bude.“
Da ništa više nije rečeno, ovaj bi dan bio poseban, što zbog samog Blagdana koji je neizreciv u svojoj veličini, što zbog iznimnog dara zavjeta kojima je svoj ‘da’ Bogu izrekla s. Marija Elizabeta. Ipak Gospodin nam je puno toga lijepoga rekao i na razmišljanje potaknuo i po riječima iz propovijedi o. Đanija. „Zavjeti nas nadilaze“, rekao je o. Đani. „Mi ih jednom kažemo Bogu i On ih uzme ozbiljno. I On više nema s tim problema, ali mi nismo gotovi. Što je snaga zavjeta? Ona naime drži da Bog uspije dovršiti na meni svoje djelo. Snaga zavjeta kaže: ‘Neću odustati, iz ljubavi prema Isusu Kristu, što god se dogodilo.’ (…) Zavjeti ovise o tebi,“ uputio je riječi s. M. Elizabeti, „a još više tvoji zavjeti nose tebe. Po njima si to što jesi. Ne boj se ničeg, sve smije doći. Bog je veći od bilo koga, od bilo čega što ti dođe.“
Na poseban se način osvrnuo na ime koje je sestra odabrala te objasnivši svaki dio zaključio da će joj trebati cijeli život da uđe u otajstvo imena koje joj je „Bog dao, pripravio i unaprijed znao.“ Kao što je, kako reče, „Bog u svojoj providnosti, u svom sveznanju pripravo i ovaj Red puno prije nego si ti, sestro, došla u svijet i puno prije je znao i za ovaj trenutak, puno prije…“
Sve je dar Božje milosti u ovom Redu u kojemu su znakovi puni simbolike: plašt, križ, krunica, cvijeće, veo…
U osvrtu na evanđelje, obraćajući se u prvom redu s. M. Elizabeti, o. Đani pojašnjava:
„‘Evo, začet ćeš i roditi Sina.’ Zna da će biti sin, kao što je u tvom slučaju znao da će biti kćer.
‘I nadjenut ćeš mu ime Isus.’ To je ime objavljeno odozgor i to ime, koje je u tvom redovničkom imenu, vodi te gore. Za to će ti trebati cijeli ovaj život i vidjet ćeš – to je za tebe izvor milosti gdje uvijek možeš primati, uvijek možeš ići dublje i uvijek će te dizati više. Sve je u tvom imenu.
‘Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti.’ Svaka karizma, i tvoja karizma, karizma ovoga Reda djelo je Duha Svetoga, a kada veličina Božjeg djela u nama dolazi blizu, stvara sjenu, i nužno je da se pojavi i tama, i to je dobar znak. Samo hrabro, lijepa dušo!
‘Evo tvoje rođakinje Elizabete. Ona u starosti zače svoga sina. I njoj nerotkinjom već prozvanom…’ Bogu ništa nije nemoguće! U ovom evanđelju je spoj te drevnosti jedne starice i jedne vrlo mlade djevojke. Krstitelj je nespomenut, ali za njegov je život važna Marija i Elizabeta. (…) Bogu ništa nije nemoguće – ovdje imamo drevnost, prošlost i ono što će doći.
Bez obzira koliko je kome godina – u svoju prošlost trebaš ulaziti kao u svetište, nipošto kao u smetlište. Kao u svetište! I to kao Mojsije što pred grmom izuje svoje cipele, bosih nogu. Zašto? Jer je On tamo, On je bio tamo sve vrijeme. Ispod površine On je taj koji drži, On! (…) I ako se sada događa ovo: ‘Sila će te osjeniti’, ako se događa tama, ništa zato. Pa nek’ bude! Neka mi bude! Bog je veći i od onoga što mogu zamisliti, što mogu doživjeti. Kraljevstvo je u vama, i po vama, i kroz vas, i veće je od svega što možete zamisliti i doživjeti.“
Pred kraj propovijedi o. Đani je s. M. Elizabetu od Isusa, ali i sve ostale sestre pozvao da još dublje uđu u otajstvo karizme uz kratak test: „Kad si spremna, sestro, plaćati da tvoja karizma živi, onda je ona ušla potpuno u tebe. Kad si spremna plaćati cijenu da karizma živi, bez da imaš išta od toga, tad je ona tebe potpuno obuzela.“
Propovijed je završio, kao što je i započeo, s mislima na Onu koja je jedina sačuvana od ljage Istočnoga grijeha, koja je Jamac, Pobjednik nad neprijateljstvom te pozvao, budući da smo u vremenu kada biramo strane, da biramo stranu Jaganjca. Navodeći redak iz Otkrivenja: „Dođi, pokazat ću ti ženu Jaganjčevu!“ zaželio je sestri neposredno prije polaganja zavjeta da bude žena Jaganjčeva u svom životu te zaključio još jednom riječima: „Samo hrabro, lijepa dušo!“
Sorry, photo gallery is empty.
