13. Karmelijada održana u Istri
„Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Baga u svima ljubiti“ – bilo je geslo ovogodišnje XIII. Karmelijade koja se prvotno trebala održati u Budimpešti, no iz sigurnosih razloga koji su terorističkim prijetnjama bili dovedeni u pitanje, ipak je 3 dana prije odlučeno da potražimo novu lokaciju u Hrvatskoj. Bio je to pravi pothvat – u tako kratkom roku pronaći smještaj za 150 mladih s odgovarajućom infrastrukturom po prihvatljivoj cijeni i ponovno složiti novi program koji bi odgovarao novonastaloj situaciji. No, Bogu ništa nije nemoguće. Svi su naši samostani počeli moliti, a mi sestre u pastoralu mladih započele smo potragu od Dalmacije do Slavonije. Uistinu smo doživjele ljepotu Crkve kroz razgovore s brojnim svećenicima i sestrama koji su puni suosjećanja obećali molitvu iako nisu bili u mogućnosti izići nam u susret u tako kratkom roku. Mnogi su ponovno nazivali, zanimali se jesmo li pronašli rješenje i upućivali na druge lokacije koje su im padale na pamet. U toj velikoj potrazi došli smo i do Pazinskog kolegija i ravnatelja vlč Alejandra Castilla. On je strpljivo poslušao čitavu situaciju, razgovarao sa djelatnicima Kolegija i odlučio otvoriti nam vrata. Prihvatili su nas „150 beskućnika“ tog vikenda prekriživši svoje planove ušavši u rizik primanja grupe koju uopće nisu poznavali. Kada smo saznali da smo ipak uspjeli pronaći lokaciju održavanja Karmelijade, radosti nije bilo kraja – i kod mladih i kod sestara. Doživjeli smo ljepotu povezanosti u Crkvi i zajedničko prepoznavanje vrijednosti ovakvih susreta za vjernički rast mladih ljudi. I to nije bilo sve – prihvatili su nas tako toplo i srdačno dajući još i više od dogovorenog. Dakle ovogodišnja Karmelijadaodržala se iznenadno u Istri, ali u planiranom terminu od 8. do 10. 04. 2016. Sudjelovalo je 150 mladih koji su pristigli iz Gabela Polja, Splita, Bibinja, iz Punta, Rovinja te iz tri zagrebačke zajednice – iz Strmca, s Vrhovca i iz Hrvatskog Leskovca.
U petak 08. 04. 2016. prvi je krenuo autobus mladih iz Gabela Polja u 7 sati ujutro, a s njima su se naknadno ukrcali i mladi iz Bibinja. Iz Zagreba su krenula dva autobusa i iz Splita jedan. Putem se molilo, pjevalo i upoznavalo – kako međusobno, tako i sa blaženom Marijom Terezijom od Sv. Josipa kroz igru asocijacija. Saznali smo puno i o samoj Istri i mjestima koje smo posjetili i naglasili samu svrhu ove Karmelijade, a to je prvenstveno jedno hodočašće u nutrinu gdje se susrećemo sa Bogom i sa sobom.
Kao duhovna pratnja na ovoj Karmelijadi s nama je bio otac Endre Nagy karmelićanin koji je trenutno u Grazu i koji je mladima kroz čitavo vrijeme bio na raspolaganju za Ispovijed i razgovor te je svakodnevno slavio Svetu Misu.
Prvo odredište na kojem smo se svi okupili bilo je mjesto Sveti Petar u Šumi. Svi smo pristigli oko 18 sati i odmah je nastupila radost te brojni zagrljaji prijatelja koji se nisu vidjeli godinu dana. Dočekao nas je srdačno naš brat pavlin p. Euzebije Josip Knežević.
U 19 sati započela je Sveta Misa s kojom smo službeno započeli ovu Karmelijadu. Odmah po dolasku formirao se Karmelski bend sastavljen od svih mladih koji sviraju i zbor od mladih iz različitih zajednica. Njihov zadatak bio je animirati pjesmom čitav susret – a pjesma je uvijek sastavni dio naših susreta – kako onih službenih dijelova, tako i onih neslužbenih – u busu, u pauzama, ujutro i navečer.
Po završetku Sv. Mise uputili smo se prema Pazinskom kolegiju – bazi naše Karmelijade gdje nas je dočekao ravnatelj vlč. Alejandro Castillo kojem smo do neba zahvalni što nas je primio na smještaj i organizirao prehranu. Nakon smještaja u sportskoj dovrani uslijedio je večernji program. Započeli smo pjesmom i bansevima kako bi se malo „protegnuli“ nakon čega smo se kroz retrospektivu prisjetili prošle Karmelijade u Požegi. Zatim smo učili novu Himnu susreta koja je nastala posebno za ovu prigodu. I onda je došao čas predstavljanja svake zajednice – mladi iz Gabela Polja, Splita, Bibinja, iz Zagreba – s Vrhovca, iz Strmca, iz Hrvatskog Leskovca, mladi s Punta, mladi iz Rovinja i naša formativna zajednica sestara – 2 postulantice i njihova magistra s. Marina. Bilo je to veselo predstavljanje.
Nakon čitavog programa, predstavljanja rasporeda čitavog susreta, gesla koje glasi BOGA U SVIMA GLEDATI, BOGU U SVIMA SLUŽITI, BOGA U SVIMA LJUBITI, te tehničkih napomena krenuli smo na molitvu.
Molitvu je pripremila s. Matija sa zajednicom mladih iz Gabela Polja. Bila je to molitva našoj majci Mariji Tereziji od Sv. Josipa. Iako Istra do sad nije imala nikakvu poveznicu s Karmelom – vidjeli smo u ovom iznenadnom dolasku prst Božji. Uočili smo poveznicu s Majčinim životom koji je bio prepun iznenađenja koja su se rađala iz raznih prepreka s kojima se i ona sama susretala. Kao i mi – trebali smo biti tih dana u Budimpešti, ali 3 dana ranije morali smo sve otkazati našavši se kao „beskućnici“ sa 150 mladih. Tako je i naša Majka trebala krenuti u osnutak kuće u Francusku, no u zadnji je čas morala promijeniti odredište otišavši u Mađarsku i to baš u Budimpeštu. Ona je to mirno prihvatila kao Božju providnost. Tako i mi vidimo Božju providnost u našem boravku u Istri i vidimo poveznicu sa Majčinim životom u svim ovim promjenama. Ona nas uči kako prihvaćati pomalo teške i nezgodne situacije u životu – ne kao nešto negativno, nego kao nešto pozitivno – kao priliku za rast, za sazrijevanje, za produbljivanje svog odnosa s Bogom. Upravo ona na te situacije gleda kao dar, a uistinu kada i mi pogledamo na iskustvo ovogodišnje Karmelijade možemo reći da smo primili puno darova.
Susret je vodilo i animiralo 8 sestara Karmelićanki BSI iz raznih dijelova Hrvatske koje su pristigle sa mladima iz svojih zajednica te 15 mladih animatora. Tijekom susreta svih 10 samostana Karmela BSI u Hrvatskoj i BIH molitveno su pratili i podržavali ovaj naš susret.
Osobita nam je radost bila što je osim mladih iz Karmelskih sredina sudjelovalo i sedmero mladih iz Rovinja koji su željeli upoznati naš način rada i karmelsku duhovnost.
Drugi dan Karmelijade – subota 09. 04. bio je najintenzivniji dan.Započeli smo dan molitvom koju je pripremila s. Maja Ribić sa zajednicom mladih iz Strmca. Nakon kratke pauze i doručka uslijedila je kateheza koju je pripremila i izvela s. Dijana Pučko iz Splita. Progovorila je o našoj bl. Majci i milosrđu u njenom životu. Započela je s tekstom iz Evanđelja po Marku 2, 1-12 – Ozdravljenje uzetoga. Najveći čin ljubavi Isusova Srca prema čovjeku je oproštenje grijeha iz kojeg proizlazi (u ovom slučaju) i fizičko zdravlje bolesnika. Isusovo milosrđe protezalo se na spasenje cijelog čovjeka: njegove duše i tijela. Najveći čin ljubavi i milosrđa koji je Isus učinio za nas je žrtva na križu, njegova smrt i uskrsnuće. Upravo ova godina je jubilejska godina milosrđa. Papa Franjo u buli „Lice milosrđa“ poziva nas da razmatramo milosrdno lice našeg Oca čija savršena slika je Isus. Posebni svetački uzori ove jubilejske godine, koje Papa stavlja pred nas su sv. Faustina Kowalska, tajnica Božjeg milosrđa, sv.pater Pio i sv. Leopold Mandić, veliki ispovjednici. Naravno, tu je za nas posebno bl. Marija Terezija od sv. Josipa – navela je s. Dijana.
Iskustvo ljubavi i milosrđa Božjeg Srca imala je i blažena Marija Terezija od sv. Josipa. Ali, ona se nije zadržala samo kod toga. U molitvi je crpila djelotvornu ljubav. Onaj tko istinski ima to iskustvo Božje dobrote, oproštenja i milosrđa, ne može a da ga ne daruje i ne dijeli s drugima. Prvo, ona u svojoj autobiografiji piše da je njeno životno poslanje dar Božjeg milosrđa njoj. Marija Terezija u poniznosti je gledala sebe kao veliku grešnicu pred Bogom, potrebnu Božjeg milosrđa i oproštenja. Nakon što je postala katolkinja, često je išla na sv. Ispovijed u kojoj je istinski doživjela susret s Ocem koji je prima u zagrljaj. Tu prepoznaje Božju volju za svoj život. Isus joj je bio jedini uzor i nadahnuće u radu za spasenje duša. Prepoznaje svoj duhovni program života čineći duhovna i tjelesna djela milosrđa, koji će kasnije pretočiti u životno geslo: Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.“
Upravo po tome razlikuje se milosrdna ljubav nas kršćana i onih koji to nisu. Svaki čovjek na ovoj planeti može učiniti djelo milosrđa, ali iz kojeg razloga? Ljudska empatija, humanost, altruizam? Naš jedini motiv i razlog zbog kojih smo pozvani činiti i činimo djela ljubavi je: Isus! Njega prepoznati u svakom čovjeku, njemu činiti sve u drugima, to je na nama da prepoznamo i odvažimo se!
Nakon Kateheze uslijedio je rad po grupama u 14 radionica – 14 djela milosrđa koje su pripremile sestre i mladi animatori. Svaka grupa imala je drugačiji način predstavljanja svog rada – od likovnog, dramskog načina, pa sve do plakata, filmića jer mladenačkoj kreativnosti nema kraja.
Prije ručka svoj rad su predstavile skupine koje su obrađivale tjelesna djela milosrđa, a navečer su predstavljale grupe sa duhovnim djelima milosrđa.
U popodnevnom dijelu našeg drugog dana Karmelijade u središtu je bilo Božje milosrđe kao temeljna Božja karakteristika. P. Endre Nagy imao je uvodni nagovor s kojim nas je sve pripremio na sat milosrđa. Započeo je od samih početaka počevši od godine 1931., kad se naš Gospodin Isus Krist, više puta objavio poniznoj redovnici Faustini. Nakon što ju je poučio o pobožnosti prema Božjem milosrđu, zaželio je da širi tu pobožnost po svemu svijetu.
Po svom obraćenju i mi smo pozvani biti Isusovim suradnicima što znači pouzdati se u Božju volju koja je samo milosrđe. Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe! (Mt 5,7). Zadobit će ga u ovozemaljskom životu, a ponajviše na Posljednjem sudu gdje će nam Bog suditi kriterijem milosrđa iskazanoga drugima: jedne za vječni oganj, druge za Kraljevstvo nebesko (Mt 25,31-46). Milosrdni, međutim, nisu oni koji, željni pohvale ili priznanja, daju od svoga viška jer se zbog toga dobro osjećaju. Bog ne prosuđuje djela nego čistu nakanu i iskrenu volju da se djela milosrđa vrše. Potrebna nam je stoga Faustinina samozatajnost i skrovitost, poniznost i šutnja, čisto srce koje priznanje traži samo u Bogu. Iskreni milosrdnici žive da bi bili dar za druge. Oni spremno daju i najvrijednije što imaju, sami sebe, kao što je Isus predao svoj život za nas – naglasio je p. Endre u svom nagovoru.
Nakon nagovora izmolili smo svi zajedno Krunicu Božjeg milosrđa i uslijedio je SAT MILOSRĐA u osobnoj tišini. Mladi su dobili na listu papira zadatke i razmatranje koje im je poslužilo kao pomoć pri sabiranju. Svatko je pronašao svoj kutak i krenuo u razmatranje.
Nakon tišine krenuli smo na Svetu Misu koja je bila u Franjevačkoj Crkvi gdje nas je ljubazno dočekao fra Alfonso. Devetero mladih je primanjem Škapulara posvetilo svoj život Mariji, a obilježje Karmela je upravo da je sav Marijin.
Večernji je dio programa bio uistinu poseban, a posebnim su ga činila osobna svjedočanstva ljudi koji imaju uistinu snažno iskustvo Božjeg milosrđa u svojem životu. Prvo svjedočanstvo je imao bračni par Kolić – Jelena i Mladen. Oni su najprije ispričali kako je došlo do njihovog obraćenja u vezi, a zatim su podijelili s nama svoje teško iskustvo kroz koje su prošli u želji da budu roditelji. Danas su ponosni roditelji dvije zdrave prekrasne djevojčice, sestre blizanke iako prema svim uvjeravanjima nikad nisu uopće trebali biti biološki roditelji, a kamoli dvoje djece odjednom. Prošli su kroz teške situacije no držale su ih 3 stvari – zajednička molitva krunice Božjeg Milosrđa, vjera da je Bog s njima te duhovna i prijateljska podrška.
Osim Jelene i Mladena, svjedočila je i djevojka Blanka Borovičkić iz Splita kojoj je u prvom razredu srednje škole dijagnosticiran zloćudni tumor i njezino potpuno ozdravljenje se pripisuje čudu. Taj zloćudni tumor je toliko zloćudan da je ona jedna od 20 osoba na ovom svijetu koja ga je preživjela. Posvjedočila je kako joj se nije dogodilo samo fizičko ozdravljenje već i ono duhovno te koliko je iskusila Božje milosrđe u teškim trenucima svog života.
Zadnje svjedočanstvo o pozivu imala je s. Maja Ribić Karmelićanka BSI koja je ostavila sve i krenula za Onim koji je dotaknuo njeno srce. A poslije ovog svjedočanstva uslijedilo je Klanjanje.Iako je čitav dan bio intenzivan, iako smo program produžili puno više od planiranog, iako smo svi bili umorni – kada smo se našli pred Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu sve je to nestalo. Vrijeme je stalo. Nismo ni primjetili kada je prošlo sat vremena, već samo ganuće na licima mladih. Mnogi su mladi posvjedočili kako nikad neće zaboraviti tu večer klanjanja i svjedočanstava – dogodio se dodir Božji u mnogim dušama.
Zadnji dan Karmelijade – nedjelju, obilježio je odlazak u župu Svetvinčenat gdje se nalazi grob bl. Miroslava Bulešića.Pristupanjem sakramentu ispovijedi tijekom petka i subote mladi su se ujedno pripremili i za primanje potpunog oprosta kojeg je, odlukom mjesnog ordinarija, u Godini milosrđa moguće dobiti upravo u toj crkvi. Ulazili smo u procesiji svjesni upravo te činjenice. Zajedno s domaćim župljanima animirali smo Sv. Misu u 11 sati. Propovijedao je župnik vlč. Darko Zgrablić kojem ide velika zahvala za srdačan poziv i zajedništvo. Evanđelje toga dana savršeno se uklopilo u samu tematiku dana – dijela Majčinog gesla – Boga u svima ljubiti. Vlč Darko je u svojoj propovijedi istaknuo kako mnogi slijede Isusa i to nije problem, ali je problem način kako ga slijediti jer su neki načini krivi, neispravni i uzaludni. Potrebno je postaviti si pitanje zašto idemo za Isusom? Koji je razlog? Neki su išli iz potrebe, iz radoznalosti, iz mode…,ali glavni razlog zašto ići za Isusom jesu upravo pitanja koja postavlja Petru. Ljubav je jedina važna. Isus gleda na srce i samo pita: „Ljubiš li me?“ Odgovor na to pitanje rješava sve probleme i vraća Petra u Isusovo srce i Isusa u Petrovo srce. U trenutku kad Petar dopušta da Isus ispuni njegov život postaje stijena na kojoj Isus gradi Crkvu. „Ljubiš li me?“ – to pitanje Isus postavlja danas i svima nama. A Isus poznaje naše srce, poznaje našu nestalnost, te nam stalno daje nove prilike ne odustajuć od nas.
Uočljiva je i promjena koja se rađa – od Petra koji se boji pa do Petra i ostalih apostola koje su šibali, mučili, bičevali, a oni su bili radosni što su bili dostojni primiti primiti pogrde za Isusovo ime. Sam Isus kaže – kad vas prognaju i sve zlo slažu protiv vas, radujte se jer je vaša plaća velika. Onaj koji ima Boga u svome srcu, sve zlo ovog svijeta tu radost ne može oteti. Mučenici su bili takvi ljudi. Oni su pjevajući odlazili u smrt. Zašto? Jer nisu imali straha. U ljubavi nema straha kaže Sveto Pismo. Tko ljubi taj se nema čega bojati – rekao je vlč Darko u svojoj propovijedi.
Nakon Svete Mise župnik je mlade ukratko upoznao sa životom blaženog Miroslava Bulešića, izmolili smo zajedno molitvu blaženiku i pristupili ljubljenju Bulešićeve relikvije te obilaska talara u kojem je bio ubijen.
Završili smo Karmelijadu ručkom u Pazinskom kolegiju. Puni emocija zahvalili smo vlč Alejandru Castillu, ravnatelju Kolegija i svim djelatnicima koji su nam tih dana bili na usluzi.
Naš nepredviđen boravak u Istri bio je uistinu živ dokaz Božjeg milosrđa koje smo kušali na vlastitoj koži. Došli smo naglo, nepredviđeno i u velikom broju. Osim duhovnog programa i zajedništva samih sudionika, upravo gostoprimstvo u Pazinu, Svetom Petru u Šumi i Svetvinčentu ostavilo je dubok dojam na sve – doživjeli smo ljepotu Crkve u kojoj smo braća i sestre koji se vole, pomažu i prihvaćaju.
U Svetvinčentu je najavljena i iduća lokacija Karmelijade koja će se održati na otoku Krku u mjestu Punat 6., 7. i 8. listopada 2017.
Na kraju svega posjetili smo i grad Poreč – sjedište Porečko – pulske biskupije i rastankom na autobusnom kolodvoru poželjeli smo si međusobno svaki blagoslov do idućeg susreta…naše Karmelijade u Puntu.
s. Marija Dijana Mlinarić, Karmelićanka BSI