Na svetkovinu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, 8 prosinca 2022 .godine u provincijalnoj kući ss. Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, svoj doživotni „DA“ Gospodinu izrekle su tri naše sestre: s. Suzana Terezija od žeđajućeg Srca Isusova (Suzana Kerhenaj iz župe sv. Terezije Avilske u Bjelovaru), s. Marija Lucija od Presvete Euharistije (Lucija Eršek iz župe sv. Nikole – Bistra) i s. Iva Marija od Srca Isusova i Marijina ( Anica Baković – župa Isusova uskrsnuća u Sesvetskom Kraljevcu). Misno slavlje u zajedništvu s petnaestak svećenika je predslavio mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko – križevački. Slavlju su nazočile sestre iz naših redovničkih kuća te rodbina i uzvanici naših sestara. Na ovaj sveti i uzvišeni čin doživotnog predanja života Gospodinu, koji je u svojoj pripremi trajao kroz pet godina juniorata, sestre su pristupile radosna i otvorena srca.
Osvrčući se na prvo misno čitanje iz Knjige postanka, mons. Huzjak je rekao da je Bog dao čovjeku čistoću srca, uma, tijela, razumijevanja, sve ono što mu je potrebno da bi živio u savršenom odnosu prema svome Stvoritelju te uživao u onome što mu je Bog dao i povjerio. No, pali anđeo se u to umiješao i od čistog pogleda prema Bogu, polučio je kod prvih ljudi zamućeni pogled. Čovjek se odjednom osjećao da je izigran, ali on je bio taj koji je izigrao povjerenje koje je dobio od Boga. U biblijskom izvještaju zaključak razgovora glasi: „tvoj rod satirat će glavu zmiji, a ona će tebi vrebati petu“. Bog je tu nagovijestio neprestanu borbu i napetost između dobra i zla, između čovjeka i đavla. Taj događaj nas uvodi u današnje evanđelje, a to je razgovor između Marije i Boga. Ona nije osjetila tegobu i tjeskobu grijeha jer je unaprijed oslobođena, Ona je čista srca. Čiste duše odgovara Bogu: Evo službenice Gospodnje, ja sam tu posve spremna izvršiti ono što je tvoja volja…Vraća se ona nevinost i čistoća; služiti Bogu jer sloboda, pojasnio je mons. Huzjak. Potom je istaknuo: čovjekova sloboda je onda kada služi Bogu, kada ima oči i srce služiti bližnjemu. To je ono što nam je Krist pokazao svojim životom, svojom smrću, žrtvom i uskrsnućem. Mi ljudi nismo lišeni muke i tjeskobe koju donosi grijeh, ali nam je omogućeno da se toga grijeha oslobađamo i dolazimo u čistoći srca Bogu da mu možemo služiti. Utemeljiteljica Karmelićanki Božanskog Srca bl. M. Terezija od sv. Josipa upravo je to shvatila. Njen moto su bila tri glagola: vidjeti, (čuti, slušati), služiti, ljubiti. Vidjeti Boga u čovjeku: da bi čovjek vidio Boga u čovjeku prvo ga mora vidjeti u sebi, doživjeti susret s Njim. Ako smo otvoreni Bogu, onda ćemo ga doista doživjeti. To je Utemeljiteljica lijepo zamijetila da služimo Bogu u čovjeku. Možemo svoja djela ljubavi prema Bogu pokazati čovjeku. Tu se onda događa ona ljubav koju je Bog pokazao u u Sinu svome, ljubav koju je On pokazao prema Mariji, unaprijed je oslobodivši od istočnog grijeha, da bi mogao poslati Sina svoga k nama: Tu se događa spasenjsko-otkupiteljska ljubav koju mi doživljavamo sami prvotno onda kada vidimo bližnje u potrebi, Boga u čovjeku i kad to ostvarujemo. Krist nas nasušno treba da mi Njemu posvetimo svoj život, ali nas treba i da on po nama svjedoči svijetu svoju ljubav. Mnogi ljudi i danas pristaju na laži, lažne riječi, lažne proroke, lažna obećanja da možemo mnogo postići i dobiti, a da ništa ne uložimo u duhovnosti; Bog treba nas, ali nas treba zato da bismo mi ispunili svoje živote, te da bismo iz te punine koju On daje živjeli dosljedno, Bogu posvetili svoj život, svaki na svoj od Boga darovani poziv i da tako u braći vidimo, ljubimo i služimo Gospodina, istaknuo je Predslavitelj. Zavjetovanicama i svima nazočnima mons. Huzjak je poželio da to ostvaruju u svom životu.
Nakon homilije, kao što to predviđa Obrednik doživotnog redovničkog zavjetovanja, o. Biskup je zavjetovanicama uputio pitanja po kojima su one očitovale svoju spremnost da sebe posvete Bogu i teže za savršenom ljubavlju, živeći prema Pravilu i Konstitucijama Družbe.
Potom se je okupljena zajednica po molitvi Litanija Svih svetih pridružila molitvi zaziva Božje pomoći i zagovora svetaca. Za to su vrijeme sestre zavjetovanice u prostraciji pred oltarom molile Boga Oca svemogućega neka na njih izlije svoju milost i pomogne im ostvariti ono što će zavjetovati. Nakon toga je uslijedio sam obred redovničkog zavjetovanja. Zavjetovanje sestara je u ime Crkve primila provincijalna poglavarica s. M. Andreja od Milosrdnog Isusa. S. Suzana Terezija, s. Marija Lucija i s. Iva Marija su ponaosob pročitale povelju zavjetovanja, stavljajući ruke na križ koji se nalazio u rukama poglavarice. Potom su tu povelju zavjetovanja potpisale na oltaru, očitujući ovom dubokom gestom svoj prinos života Trojedinim Bogu po Kristu, s Kristom i u Kristu. Kao znakove svoga redovničkog zavjetovanja primile su drveni redovnički križ s vlastitim imenom te tekst Isusovog govora s Gore blaženstava i hvalospjev ljubavi koje prihvaćaju kao smjernice života.
Sveta Misa je završila svečanim blagoslovom zavjetovanih sestara. Nakon euharistijskog misnog slavlja, slavlje je nastavljeno u radosnom zajedništvu s rodbinom i uzvanicima.
Zahvaljujemo Gospodinu za dar redovničkog posvećenja i molimo da On izlije na njih puninu darova svojega Duha, da ljube Krista zaručničkom ljubavlju i odlučnom odlučnošću do kraja života vjerno opslužuju što su svome Gospodinu zavjetovale.
