Peti dan: ODNOS PREMA PATNJI
„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.ˮ (Lk 9,23)
Meditacija: Ani Mariji je u 19. godini nakon teške bolesti umrla majka. „Moja je bol bila velikaˮ priznaje ona, „ali velik je bio i blagoslov koji mi je ta bol donijela. Ona me je više priljubila Bogu i pokazala mi cijenu trpljenja, primamo li ga samo iz ruke Božje.ˮ (DB 18)
Pogled na njezin život pokazuje nam kako je on obilježen patnjom svih vrsta.
Neugodnosti prilikom osnivanja, klevete, ogovaranja, protivnici – pa i iz crkvenih redova – koji su htjeli uništiti djelo, nemiri i pobune u vlastitim redovima. Strpljivo je to prihvaćala pouzdajući se u Boga. Podnosila je sve to u ljubavi. Poštivala je biskupe i crkvene autoritete i ostala im uvijek u poslušnosti vjerno odana. Ona nas uči: ,,Patnja prihvaćena u ljubavi se preobražavaˮ. Ona nam savjetuje: „ Ne molimo za zdravlje nego za ljubav i svetu revnost i zavoljet ćemo naše male bolesti i svakodnevne bolove.ˮ (Pismo 1867/1923)
Molitva: Bože, Ti si Bog života, radosti i spasa. Ne dopusti da u poteškoćama i razočaranjima, u bolesti i starosti, neutješenosti i strahu postanemo malodušni, nego nam pomozi da usred patnje otkrijemo izvor radosti. Budi nam blizu u svim kušnjama u životu. Pomozi nam da se u njima snađem i pomozi nam u našim potrebama… to Te molim po zagovoru bl. Majke Marije Terezije.
