Prva nedjelja Došašća
Pođoh u polje pozvan glasom jasno čujnim. Ne vidjeh odakle dolazi i kamo me vodi. Pođoh, pođoše i drugi. Sreli smo se i nastavili hod jedan uz drugoga. Jedna uz drugu pođoše u mlin. Plug pripravljen, polje prostrano, natopljeno, tlo rahlo, kamen na putu, puteljak jasan. Uhvatih plug, čvrsto stisnutom rukom, krenuh. Putovanje, rad, odmor, umor, s drugima i sȃm, s mnogima u tom napučenom polju, s mislima i osjećajima, bez njih. Kiša, snijeg, sunce, magla i glas: „Ne okreći se, tko stavi ruku na plug?…“ Jasan glas u šumu valova mnogih riječi. „Ne okreći se, ne … se“, odzvanja u meni. Što mi je činiti? „Gospodine, ništa sam, ništa sam bez Tebe“, odzvanja mi s kajanjem zbog pogleda u maglu i bez sluha za Tvoj glas. I brat i sestra pored mene, zajedno u buri, potopu, zajedno u sjetvi, na polju i u mlinu. Jedno i drugo, iz dana…