ZLATO I BJELINA ZA 121. ROĐENDAN KARMELA BSI

ZLATO I BJELINA ZA 121. ROĐENDAN DRUŽBE

Svake godine za našu redovničku obitelj drugi srpanj je dan zahvale Presvetom Trojstvu i duhovne radosti jer je to spomendan duhovnog utemeljenja naše Družbe Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, po djelu bl. M. M. Terezije od sv. Josipa. I ove godine, ruka Gospodnja je tog dana u stranice naše Družbe napisala niz milosnih redovničkih događanja: svoje prve svete redovničke zavjete je položila s. Maristela od Presvete Duše Kristove (Marija Raič); sestra M. Konstancija od Presvetog Srca Isusova (Jana Heged) i s. M. Leticija od Presvetog Oltarskog Sakramenta (Jurka Marić) su proslavile jubilarnih zlatnih 50. godina redovničkog posvećenja.

Svečano euharistijsko slavlje je predslavio don Anton Šuljić, a uz sestre iz drugih naših zajednica, sv. Misi su nazočili rodbina i prijatelji naših slavljenica.

Don Anton Šuljić je propovijed započeo citirajući B. Pascala: postoje razlozi srca koje um neće moći nikada shvatiti. Zatim je istaknuo: „vjerujem da s. Maristela, s. Konstancija i s. Leticija osjećaju te razloge srca; razloge koje Bog piše na svoj osobit način. To što slavimo prvo redovničko zavjetovanje i jubileje, slavimo te božanske razloge za koje nam trebaju dobre naočale vjere. Tko se izučio gledati tim naočalama, kako je to predivno rekao Romano Guardini, on će pobirati u svijetu uvijek, i nove znakove Božje prisutnosti. Sav se život sastoji od samih prigoda za susret s Bogom; ovo je jedan od takvih trenutaka, ako imamo takve oči i takvu vjeru“. Potom je predslavitelj dao usporedbu kako u prostoriji ima toliko mnogo televizijskih i dr. valova, ako nemamo aparat kojim ćemo to uhvatiti, onda nam to ništa ne znači. „Vjera je taj aparat duše koji hvata valove Božje, valove Božjeg Srca. A On nam progovara u svojoj riječi koja nam proširuje vidike. Bog je uvije isti i uvijek nov.“ Potom se osvrnuo na liturgijskih čitanja, primjenivši ga na sestre slavljenice. „Bog kaže Jeremiji da ga zna; Bog nas zna; Bog te zna s. Leticija, Bog te je znao i pozvao s. Konstancija, Bog te zna s. Maristela koja odlučuješ danas pred Boga stati u svoj svojoj ljudskoj krhkosti da mu se predaš. Bog je znao tvoje prve molitve, tvoje mladenačke oči koje si tražile gdje i kamo… Znao te je kada si prvi put osjetila da bi možda mogla poći u redovnički poziv, potom onda kada si pomislila da bi mogla ići baš u zajednicu Karmelićanki Božanskog Srca Isusova. Krist nas uči tko smo mi i biti jedno s Kristom je najveće bogatstvo jer te On poznaje bolje nego što ćeš ti moći ikada sebe spoznati. Biti u jedinstvi s Kristom znači da sve ono što ti činiš postaje blagoslov.“ Komentirajući drugo čitanje don Šuljić je rekao:  „biti zahvaćen od Krista koje spominje sv. Pavao u drugom čitanju je nevjerojatna stvarnost duhovnog života, da iako smo nesavršeni možemo biti poput apostola. Tu Bog čini nešto novo i pokazuje kakav je On, koliko može promijeniti čovjekovu prirodu i ispuniti ga Bogom. To je nadogradnja svetim. Ulaziti u spoznavanje Krista je najveće znanje. Bog Jeremiji kaže: ja te znadoh i ja te posvetih. Posvetiti znači biti jedno s Kristom; onaj tko je posvećen je u tom posvećenom krugu Božjem u kojem Bog sve čini na svoj način u kojem pokazuje da je On sve u svemu. Bog je već u SZ pozvao na svetost: budite sveti jer sam ja svet. Svi su pozvani na svetost. Svetost nije bezgrešnost. Ja te posvetih, ja sam bio s tobom, kaže Bog proroku. Redovnica zna da u svojim glinenim posudama nosi blago koje je veće od nje, posvećenje je veće od nas. Mi ne dajemo svoju mudrost, mi ne govorimo svoja znanja, mi govorimo posvećenost i znanje koje je Božjeg reda, a nije od nas. Mi nismo toliko bitni ni važni sami sebi; nas je Bog posvetio.“ Nadalje je pojasnio da time nismo dobili neki privilegij nego službu koja će koštati, ali i donijeti nutarnju radost. „U njoj ćeš doživjeti da te Bog dodiruje svojom nježnošću, svojom snagom, to su oni razlozi srca koje razum ne će nikad shvatiti. Ljudi koji se nisu uskladili s tom duhovnom frekvencijom, nikada ne će moći shvatiti razloge duhovnog poziva. To je milost; mi u sebi nosimo milost koja nas je zahvatila, prožela, mijenjala, poput Isusove prispodobe o sjemenu koje nosi plod, nakon 50 godina: 50 godina molitve, žrtve, rada, samoprijegornosti, onoga što bi se moglo nazvati izlijevanjem srca. To je milost poslanja koja je iznad nas. Duhovni poziv se događa upravo radi ovoga: ja te šaljem. Nije bit duhovnog života da sebe usrećimo nego je duhovni poziv radi Crkve, svijeta, radi ljudi… Mi nismo zaštićeni od udaraca u svijetu, mi nismo poslani u svijet da izbjegnemo udarce, mi s poslani u ring svijeta da dobijemo udarce, ali da ustajući pokažemo da ona snaga koju nam je Bog dao pobjeđuje svijet. I pri kraju prvog čitanja su riječi: …ja sam s tobom. Koje li utjehe! To je taj Emanuel koji je sva naša sigurnost, sve naše znanje, bogatstvo… To je ono „sve naše“ ako imamo, koliko imamo… Zato je na našim usnama molitva da ustrajemo, da se ne umaramo, molitva da dohvatimo i dovršimo ono što je pred nama. Još je pred nama puno molitve, puno žrtve i ono što patnja može proizvest kao ljepotu jer i starost koja znade biti teška može biti lijepa i plodna. To je ono što Bog daje. To je ono što slavimo; ne slavimo osobe nego Boga koji pokazuje svoje lice u osobama koje su bile otvorena srca da bi ovom svijetu poslužile za ono što je rekla vaša Utemeljiteljica: Boga u svima gledati, Boga u svima služiti, Boga u svima ljubiti. To je čudo Božje prisutnosti među nama. Neka Gospodin s. Maristeli dade snage i dobrih utjeha da darujući sebe doživi Božju nježnost koja je iznad svakog znanja; našim dragim jubilarkama, neka dade divnih utjeha i mir koje daruje svojim miljenicima“, zaključio je propovijed don Anton.

 Nakon homilije uslijedio je obred polaganja prvih redovničkih zavjeta s. Maristele od Presvete Duše Kristove. U ime sv. Crkve, njene zavjete je primila provincijalna poglavarica s. M. Andreja od Milosrdnog Isusa. Kao znakove redovničkog zavjetovanja s. Maristela je primila crnu koprenu, križ, bijeli karmelski plašt i redovničku krunicu. Potom su sestre jubilarke M. Leticija i s. M. Konstancija uz zahvalu Trojedinom Bogu, obnovile svoje predanje te primile blagoslov za daljnji hod s Gospodinom. Nakon svete Mise, okupljena zajednica je srdačno čestitala sestrama. Slavlje je nastavljeno uz agape i radosno druženje.

            U večernjim satima je također održan obred primanja u novicijat. Primivši odjeću kćeri Karmelske Gospe i novo ime, svoju novicijatsku formaciju su započele: s. M. Marta Borić, s. M. Karmela Matošević i s. Eliza Marija Bakavić.

Naša Gospo Karmelska, po zagovoru bl. M. M. Terezije od sv. Josipa i svih svetih Karmelskog Reda, daj da pod tvojim okriljem ustrajemo u vjernosti Kristu i sv. Crkvi i naš život bude na hvalu slave Božje.