5.3.2026.
Trpljenje gotovo nikada ne priželjkujemo. Štoviše, želimo da nas mimoiđe u širokom luku, ako je ikako moguće. Bolest, neimaština, nesretni slučajevi u obitelji često su shvaćeni kao Božja kazna za zloću i grijehe. Prilikom čestitanja najčešće želje su: ,,Zdravlje, samo zdravlje ti želim! To je najvažnije! Za drugo je lako. Ako ima zdravlja, svega drugog će biti.” Naravno da je zdravlje dobro. Smijemo ga željeti i od dragog Boga za njega moliti. Nema ništa krivo i ništa loše u tome, ali i zdrav čovjek može biti nesretan, može činiti zlo sebi i drugima, može zalutati, izgubiti se, uništiti svoj život. Tko bi se sjetio poželjeti mudrost, razboritost, strpljivost, poučljivost poticajima Duha Svetoga, ustrajnost u dobru, bez obzira na okolnosti, na postupke i mišljenja drugih. Sveta Zelija, mama sv. Male Terezije, nakon što je saznala da boluje od zloćudne bolesti, piše svojoj šogorici: ,,Noću mi je teško zaspati kada razmišljam o…
4.3.2026.
Malo je govorila, puno je radila. Potrebe drugih uvijek su joj bile važnije od njezinih potreba. Primjećivala je umor i poteškoće bližnjih, a na svoje se nije obazirala. Samo ih je nosila i hodala naprijed. Željela bih i ja uvijek biti snažna, budna i potpuno otvorena za Božje poticaje, uvijek, bez izuzetka biti poslušna Njegovoj volji, puna razumijevanja i suosjećanja. Često mi to ne uspijeva. Tada sam ljuta na sebe. Teže mi je sebi oprostiti grijeh, propust ili pogrešku, nego drugima. Blažena Djevice, nebeska Majko moja, Majko naša, molim Te, budi mi, budi nam blizu. Tvoja je blizina ljekovita. Ti koja si s Josipom i Isusom živjela u neimaštini, ali u slozi, sebedarju, nesebičnosti i povjerenju, učiš nas kako se živi evanđelje. Majko ljubljena, tvoje je Presveto Srce potpuno ispunjeno Ljubavlju – slatkim Isusom, i željom da svu tvoju djecu grije ista Ljubav i obasjava isto Svjetlo, jer: ,,duša zapaljena Ljubavlju…
3.3.2026.
Djetešce plave kose, što misliš, gdje živi naš dragi Bog? On je svugdje u svijetu On je gore u plavome Nebu. Prema pisanju Terezijine majke, Terezija je voljela ovu pjesmicu i s četiri godine, dok ju je recitirala, izgledala bi poput anđela, a kada bi došla do rečenice – On je gore u plavom Nebu – pogledala bi prema gore. Jako je važno da na primjeru Terezijinog odgoja naučimo kako djeci približiti duhovnost, poučavati ih u ljubavi te im usaditi istinske vrijednosti koje nisu ograničene vremenom. Dječje čisto srce vidi ljepotu koju mi odrasli često previđamo. Ako želimo živjeti punim životom trebamo učiti od djece. Brige i nevažne stvari često puta zaokupe naše misli, a život ,,prolazi pokraj nas”. Ljubav zemaljskog oca sv. Male Terezije bila je presudna za ljubav prema nebeskom Ocu. Koliko je važan upravo obiteljski odgoj i ljubav roditelja treba stalno osvješćivati i učiti na primjeru ove svete obitelji…
2.3.2026.
Odavna smo se nas dvoje upoznali u Remetama 1984. na studentskom i radničkom vjeronauku oko kojeg su se svesrdno trudili o. Vjenceslav Mihetec, o. Zdenko Križić i o. Jakov Mamić. Imali smo najvrsnije učitelje svetosti, ali i Božje i ljudske blizine! Međutim, momak i djevojka postali smo tek pet godina kasnije, nakon međunarodnog Taize susreta mladih na dočeku Nove godine 1989. u Parizu! Baš u Parizu Ivan me osvojio svojom diskrecijom i skromnošću – svoje bi šatorsko krilo dao nama da na njemu sjedimo dok bismo jeli, a on je sam stajao oslonjen o stup i jeo svoj ručak. Prilikom služenja vojnog roka u JNA Ivan je upoznao vojnika fra Jozu Mihaljevića. Taj bosanski franjevac oduševio ga je vjerom i mirnim Isusovim stavom, bliskošću i jednostavnošću da se Ivanov život i stav počeo mijenjati. Još od tih godina Ivan je bio i ostao postojan, miran, redovit u Remetama, a ja sam se kroz…
1.3.2026.
Sveta Mala Terezija u jednoj od svojih najljepših pjesama „Živjeti od ljubavi“ piše ove stihove: Živjeti iz ljubavi ne znači na zemlji razapeti svoj šator na vrhu tabora; to znači popeti se s Isusom na Kalvariju; to znači prepoznati križ kao blago! Isus kaže: „Gdje vam je blago, ondje će vam biti srce!ˮ Njezino srce je bilo pod Isusovim križem. Isus je bio njezino blago jer je voljela križ zato što je Isus bio na njemu. Njezina želja je bila neprestano biti pod križem Isusovim kako bi skupljala božansku rosu koja je kapala iz prečistih Isusovih ruku, ali ona nije skupljala tu božansku rosu za sebe, već da ju prospe po ljudima cijeloga svijeta. Ona piše ocu Bellièru, svome duhovnom bratu, kako će njezine pjesme otkriti nju ne onakvu kakva je, već onakvu kakva bih htjela i morala biti. Znamo da ju cijeli svijet slavi kao jednu od najvećih svetica. U svome životu trudila…
28.2.2026.
Oči su prozori naše duše; govor naše nutrine, odraz našega bića. Oči nam pokazuju trpi li netko; proživljava li bol, zabrinutost, tugu ili pak radost, nadu, zahvalnost, mir. Pogled može biti pogled ljubavi, dobrote, velikodušnosti, pogled praštanja, ali i pogled samodostatnosti, zavisti, ljubomore i tomu slično. O nama uvelike ovisi kakav pogled njegujemo, živimo, odnosno darujemo drugomu. Pročitat ćemo jedan ulomak iz autobiografije sv. Male Terezije „Povijest jedne duše“ i vidjeti kakav je pogled njegovala ova mala Svetica, kako je gledala na ljude i što mi možemo naučiti iz njezina primjera ove korizme i na takav način pripremiti svoje srce za susret s Uskrslim. U knjizi čitamo: Na šetnjama mi je tata rado davao da nosim milostinju siromasima koje smo susretali. Jednoga dana vidjeli smo siromaha koji se mučno vukao na štakama. Ja se približim da mu dam jedan novčić, ali kako se nije smatrao dovoljno siromašnim da primi milostinju, pogleda me…
27.2.2026.
Čovjek današnjice živi s osjećajem da mu nešto nedostaje. Imamo sve, a iznutra smo puni praznine i ne shvaćamo da se upravo toga što smo nagomilali trebamo osloboditi, ostaviti. Egzistencijalnu prazninu ne možemo ispuniti materijalnim posjedom jer duh vapi za duhom i nuka nas i vabi da krenemo za nekim tko je već spoznao dubine duha. Tu nam Providnost nudi našu naučiteljicu sv. Malu Tereziju. Ona poput Blažene Djevice Marije ne prestaje biti učenica i upozorava nas da se Gospodin uvijek služi svojim stvorenjima kako bi izvršio svoje djelo u dušama te nam u svojim spisima otkriva mudrost svetih, da je Bog u svemu stvorenom skrio svoje Otajstvo, svoj trag koji smo pozvani otkriti i živjeti. „Ljubi bližnjega svog kao samoga sebeˮ, glasi Božja zapovijed. Razmišljam li ikad o međuljudskim odnosima koji me okružuju? O mojem bližnjemu? Jesu li naši odnosi uvijek mjesto izgradnje, rasta, lijepih misli i riječi? Jesam li…
26.2.2026.
Apostolat molitve – molitva za svećenike, bio je glavni Terezijin cilj kada je prigrlila strogi život Karmela: „Došla sam u Karmel spašavati duše, a nadasve moliti za svećenike“, izjavila je Svetica uoči polaganja Svetih zavjeta. U pismu Celini, svojoj sestri, poslije također karmelićanki, piše: Nedavno sam mislila na to kako bih mogla poduzeti nešto za spasenje duša i ova jednostavna riječ Evanđelja dala mi je svjetla. Jednom je Isus, pokazujući svojim učenicima polja zreloga žita, rekao: ‘Podignite oči svoje i pogledajte polja kako se već bijele za žetvu’ (usp. Iv 4,35) i malo dalje: ‘Žetva je velika, ali radnika je malo. Molite dakle gospodara žetve, da pošalje radnika u žetvu svoju.’ (usp. Lk, 10,2). Kakvo otajstvo! Zar nije Isus svemoguć? Ne pripadaju li stvorenja Onomu koji ih je stvorio? Zašto se, dakle, snizuje pa kaže: Molite gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju? O, to je zato što nas ljubi tako neshvatljivom,…
25.2.2026.
Čovjek je biće želja. One ga prate u njegovu odrastanju od djetinjstva pa do duboke starosti. Želje su dio naše stvarnosti, naše svakidašnjice, našeg identiteta. Dobre želje nas izgrađuju, oplemenjuju, usrećuju i približuju Bogu i čovjeku… Međutim, ima i drugačijih želja koje nas ne izgrađuju; želja koje podržavaju našu sebičnost i naš egoizam, našu ranjivost. Ljudi velikih želja obično su idealisti, genijalci koji nose vedrinu, kreativnost i nadu u život. Njihove želje imaju jasan cilj i uvijek su usmjerene prema nekom dobru koje nas usrećuje i posvećuje. Među tim idealistima i genijalcima možemo prepoznati ljude jake vjere, molitve i sebedarja. To su bili zapravo svi Božji ljudi i prijatelji, kao i sveci. Jedna od njih je i sv. Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica. Bila je svetica malih i velikih želja koje je ugradila u svoje odrastanje od najranije dobi do kraja svojega života. Znala se diviti Bogu u…
24.2.2026.
U knjizi„ Povijest jedne duše“ u rukopisu A, koji je sveta Terezija od Djeteta Isusa posvetila majci Agnezi od Isusa, ona opisuje svoj duhovni put i težnju za svetošću kroz jednu zgodu iz svojega djetinjstva. „Jednoga dana Leonija, misleći da je prevelika da se igra s lutkom, dođe k nama dvjema s košarom punom haljinica i lijepih komada tkanine za druge haljinice; odozgo je ležala njezina lutka. –’Evo, drage sestrice – reče ona – birajte: dajem vam sve ovo’ – Celina pruži ruku i uzme omotić vrpca koji joj se sviđao. Poslije jednog časa razmišljanja pružim i ja ruku govoreći: ‘Ja biram sve!’ I uzmem košaru bez daljnjih pitanja.ˮ Dalje Terezija piše: „Ta zgodica iz moga djetinjstva kratak je sadržaj cijeloga moga života. Kad sam kasnije spoznala što je savršenost, shvatila sam da treba mnogo trpjeti da se postane sveticom, tražiti uvijek ono što je najsavršenije, i zaboravljati sebe; shvatila…