26.3.2026.
Danas mnogo ovisimo jedni o drugima. Svijet je postao jedno veliko selo te svi sve znaju o svima. U roku od nekoliko minuta znamo što se dogodilo na drugom kraju svijeta, nešto što je ne tako davno bilo nezamislivo. Sve to znanje čini da si umislimo kako imamo moć i sigurnost. Da imamo sve pod kontrolom. Mislimo kako možemo lako predvidjeti neke situacije, posebno se oslanjajući na neka svoja umijeća jer ako nešto zapne, pitat ćemo Google. Danas ako hodate ulicom s nekim i razgovarate o vremenu te upitate svoga sugovornika što misli hoće li padati kiša, on vjerojatno neće pogledati u nebo da vidi ima li oblaka, nego će pogledati u mobitel da vidi što kaže umjetna inteligencija. A što ako nestane struje? Što ako se isprazni baterija ili ostanemo bez signala? Što ako nas i netko od ljudi iznevjeri? Što ako…? Smak svijeta! Trebamo raditi i truditi se i…
25.3.2026.
Dobri Bog štiti sve one koji Mu vjeruju. On nas nikada ne napušta, riječi su ovo svete Azelije Martin upućene njezinu bratu Izidoru koji je u vrijeme kada mu je ovo pisala bio student medicine te ne baš blizu Bogu i vjeri. Imali su još jednu sestru, najstariju Elizu (sestru Mariju Dositeju), koja je bila redovnica u samostanu Pohođenja u La Mansu. Lako je vjerovati i uzdati se kada sve ide kako hoćemo i kada nas ništa ne muči, no vjerovati da nas Bog nikada ne napušta i u situacijama kada mislimo da smo od Njega skroz zaboravljeni, na to nas poziva Azelija. Ona sama nije imala lagan život. U djetinjstvu nije bila baš voljena od vlastite majke koja je bila prestroga, i morala se boriti da bi stekla miraz za vlastitu udaju. Doživjela je strašne gubitke smrću čak četvero od devetero djece koje je rodila. Dvojica sinova i dvije kćeri…
24.3.2026.
Kako je malo potrebno da se izgubi strpljivost, zar ne? Svi mi to znamo, imamo svakodnevno iskustvo o tome. Vjerovali ili ne, ovu rečenicu je kratko vrijeme prije svoje smrti izrekla i naša svetica, Mala Terezija. Ne bismo to baš stavili u njezina usta, no ostalo nam je zapisano iz ruku njezinih sestara koje su bile uz njezinu bolesničku postelju te bilježile njezine posljednje riječi. Eto, možemo se tješiti da imamo bar neko iskustvo koje su imali i sveci. Mala Terezija je mnogo trpjela. Imala je tuberkulozu, a da nitko to nije jako dugo uočio. Tijekom duljeg razdoblja primala je krivu terapiju i cjelokupni medicinski pristup nije uopće odgovarao njezinoj zdravstvenoj situaciji. Nepuna dva mjeseca prije smrti govori svojoj sestri: Sestrice moja, molite za uboge bolesnike koji su na samrti. Kad biste znale što se proživljava! Kako je malo potrebno da se izgubi strpljivost! Treba biti prema svima ljubazan…. Na…
23.3.2026.
Evo nas već u petom tjednu korizme. Svih ovih tjedana družimo se i otkrivamo svijet Male Terezije i njezinih svetih roditelja Azelije i Ljudevita. Učimo biti bliže Isusu promatrajući njihove živote. Ovaj tjedan smo posebno posvetili razmišljanju i produbljivanju pouzdanja u dragoga Boga. Pouzdanje i samo pouzdanje mora nas dovesti do Ljubavi, kaže Mala Terezija. Pouzdanje koje je ona naučila još u roditeljskom domu. Njezina majka Azelija bila je vrsna čipkarica i na početku otvaranja vlastitog obrta njezin suprug Ljudevit ju je svesrdno pomagao te je čak napustio vlastiti posao kako bi joj bio što više od pomoći. Azelija je bila preopterećena i često pod stresom zbog posla sa čipkom. Upravo joj na početku otvaranja vlastitog obrta Ljudevit šalje pismo s jednog poslovnog puta u kojem piše: „Nemoj se toliko brinuti.“ Svatko od nas može čuti ove riječi kao da su njemu izgovorene. Nemoj se toliko brinuti što ćeš danas raditi,…
22.3.2026.
Svata Mala Terezija imala je milost sjećati se događaja iz najranijeg djetinjstva. Iako je bez majke ostala u dobi od samo četiri i pol godine, sjeća se njezine ljubavi i potpunog predanja za obitelj. Kao mlada djevojka gledala je kako otac velikodušno, jednu po jednu, svoje kćeri predaje Bogu i kako, unatoč boli, prepoznaje njihove pozive kao Božji dar i zahvaljuje Bogu za darovanu milost. Gledajući Isusa vidi Ljubav koja se, od smrti na križu, sva razdaje za bližnje, za spas svakog čovjeka. Mala Terezija želi činiti isto čineći male stvari svagdanjeg života s puno ljubavi, skupljajući latice (žrtvice) sa svakog cvijeta pokraj kojega prođe. Žar za spašavanjem duša koji je u njoj gorio najljepši odsjaj ima u Činu prikazanja Milosrdnoj Ljubavi. Završimo ovotjedno razmišljanje s nekoliko misli iz Čina prikazanja Milosrdnoj Ljubavi. „O moj Bože, Presveto Trojstvo! Želim te ljubiti i širiti ljubav prema tebi, raditi za proslavu Svete…
21.3.2026.
Još kao dijete, u roditeljskom domu naučila je razveseljavati Isusa žrtvicama, malim svladavanjima svoje volje. Za susret s Isusom u Prvoj svetoj pričesti svoje srce pripremala je ovako: „Svakog dana sam načinila velik broj žrtvica koje su se pretvarale u isto toliko cvjetova; izgovorila sam također još veći broj uzdaha … i ti čini ljubavi sačinjavali su pupoljke cvijeća…“ U Karmelu sveta Mala Terezija govori Isusu: „Da, Ljubimče moj, evo, tako će se istrošiti moj život… Ja nemam drugoga sredstva da ti dokažem svoju ljubav, nego da bacam cvijeće, to jest, da ne propustim nijednu malu žrtvu, nijedan pogled, nijednu riječ, da iskoristim sva najmanja djela i da ih činim iz ljubavi… Želim trpjeti iz ljubavi i dapače da se radujem u ljubavi; zato ću bacati cvijeće pred tvojim prijestoljem, neću proći ni kraj jednoga cvijeta a da mu ne skinem latice za tebe… Zatim ću, bacajući cvijeće, pjevati… pjevat…
20.3.2026.
Razmišljajući ovih dana o roditeljima svete Male Terezije, svetima Ljudevitu i Zeliji Martin, o tome kako su njihova ljubav i odgoj oblikovali dušu njihove najmlađe kćeri, o mjestu koje su u njezinu životu imali Blažena Djevica i sveti Josip te kako je sve to utjecalo na njezinu sliku o Bogu i, još više, odnos prema Bogu, malo-pomalo dolazimo do razmišljanja o Terezijinu odgovoru na primljenu ljubav. Sigurnost roditeljskog doma, toplina, ljubav, prihvaćanje i razumijevanje kojima je bio ispunjen, vjernost Bogu kroz molitvu, male žrtvice i djela milosrđa otvarale su Terezijinu dušu za potpuno povjerenje u Boga i bespridržajno predanje Njegovoj milosrdnoj ljubavi. Bili su to temelji na kojima je kasnije gradila ili, bolje reći, otkrivala „Mali Putˮ. Objašnjavajući ga svojoj sestri Paulini, u Karmelu Majci Agnezi, jasno kaže da je to „put duhovnog djetinjstva, put pouzdanja i potpunog predanja Boguˮ, da on nije „sam sebi svrha, nego sredstvo koje će nas…
19.3.2026.
Danas je svetkovina svetog Josipa, zaštitnika naše Domovine i sveca koji zauzima posebno mjesto u duhovnosti karmelskog reda. Sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica u svojim spisima svega nekoliko puta spominje svetog Josipa, no i to nam je dovoljno za prepoznati njegovu tihu prisutnost i utjecaj na Terezijin život i oblikovanje „Malog puta“. Govori nam: „Molila sam svetog Josipa da bdije nada mnom; od svog sam djetinjstva gajila posebnu pobožnost koja se sjedinjivala s mojom ljubavi prema Blaženoj Djevici. Svaki dan sam molila molitvu: Sveti Josipe, oče i čuvaru djevica, moli za mene.“ Terezijin život u Karmelu postaje slika skrovitog i jednostavnog života svetog Josipa u Nazaretu. Život u prisutnosti Blažene Djevice Marije i Isusa, marljivi rad, šutnja, osluškivanje Božjih poticaja, siromaštvo duha, poniznost, spremnost na žrtvu i potpuno pouzdanje u Boga, i sve to samo iz ljubavi prema Gospodinu. To podjednako dobro opisuje i život svetog Josipa i život…
18.3.2026.
Blažena Djevica Marija imala je veliko i posebno mjesto u životu sv. Male Terezije. Ona za nju nije samo Kraljica neba, nego prije svega Majka. Radije je koristila riječ Mama, jer joj se činila nježnijom od riječi Majka. Nakon smrti majke Zelije, najstarija Terezijina sestra Paulina, postaje njezina „druga majkaˮ i među njima se stvara posebna povezanost. Terezija ima devet i pol godina kada Paulina ulazi u Karmel. Nakon Paulinina odlaska Terezija se razboljela od čudne psihosomatske bolesti koja ju je mučila oko sedam tjedana. Liječnici joj nisu mogli pomoći. Dok su se jednom sestre Marija, Leonija i Celina molile kraj njezina kreveta, dogodilo se ovo: „Najednom mi se Blažena Djevica ukaza lijepa, tako lijepa da nikada prije nisam vidjela ništa tako lijepo. Njezino je lice odisalo neizrecivom dobrotom i nježnošću, ali do dna duše dirnuo me je ‘divni osmijeh Blažene Djevice’. Tada nestade svih mojih muka, dvije krupne suze…
17.3.2026.
„Kao što majka miluje svoje dijete, tako ću ja tješiti vas, nosit ću vas na rukama svojim i njihati vas na koljenima svojim.“ Ove riječi iz knjige proroka Izaije duboko su odjeknule u duši sv. Male Terezije i u jedno spojile iskustvo roditeljske i Božje ljubavi. Nježna roditeljska ljubav puna prihvaćanja, povjerenja i pouzdanja priprema Terezijino srce da Boga prepozna kao milosrdnog Oca koji ljubi majčinskim srcem i da se bez straha preda toj ljubavi jer, kako kaže Svetica: „Dragi Bog je nježniji od svake majke.“ Rado koristi slike kojima želi opisati iskustvo Božje ljubavi. Piše o slaboj ptičici i božanskom Orlu, o dizalu koje ju ima podići do neba te plače od ljubavi i zahvalnosti kada u kvočki koja pod krila skuplja svoje piliće prepoznaje sliku Božje ljubavi i nježnosti prema njoj. Otkrivajući pomalo svoj „Mali put“, kojim Bog želi voditi njezinu, kao i mnoge druge duše, Terezija otkriva…